52/05, 103/09
PS BIH
Na osnovu člana IV. 4. a) Ustava BiH, PS BiH na sjednici Predstavničkog
doma, održanoj 17. maja 2005. godine, i na sjednici Doma naroda, održanoj
29. juna 2005. godine, usvojila je
ZAKON O ZADUŽIVANJU, DUGU I GARANCIJAMA BIH
UVODNE ODREDBE
Član 1.
(Predmet Zakona)
Ovim zakonom uređuju se dug i garancije BiH, način i postupak zaduživanja,
osiguranje sredstava za otplatu duga, izdavanje garancija i emisija
vrijednosnih papira, rezervne mjere i njihova primjena, vođenje evidencija o
dugu i garancijama, te druga pitanja koja se odnose na dug i garancije BiH.
Član 2.
(Podjela Zakona)
Zakon je podijeljen u šest poglavlja kojima se uređuje materija koja je
predmet ovog zakona, i to: Poglavlje I. Opće odredbe državnog duga,
Poglavlje II. Unutrašnji dug, Poglavlje III. Vanjski dug, Poglavlje IV.
Unutrašnje i vanjske državne garancije, Poglavlje V. Kaznene odredbe i
Poglavlje VI. Prijelazne i završne odredbe.
Član 3.
(Definicije)
Termini koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
1) Dug je monetarna obaveza za pozajmljena sredstva uključujući
finansijski lizing.
2) Servisiranje duga je uplata sredstava svake fiskalne godine za glavnicu,
kamatu, diskont i druge obaveze po osnovu duga, uključujući ostale prateće
troškove.
3) Država je BiH.
4) Entitet je FBiH (u daljnjem tekstu: Federacija) ili RS.
5) Distrikt je BD BiH.
6) Državni dug je dug izražen u domaćoj valuti, čiji je zajmoprimac
Ministarstvo finansija i trezora BiH (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), u ime
BiH. Državni dug također obuhvata i dug BiH koji je do sada nastao u skladu
sa zakonom koji je bio na snazi u vrijeme zaduženja. U svrhu utvrđivanja
državnog duga, kada je neizmirena obaveza izražena u zakonskoj valuti
izuzimajući domaću valutu, vrijednost će se preračunati u domaću valutu u
vrijeme vršenja procjene, prema zvaničnom kursu CB BiH (u daljnjem
tekstu: CB).
7) Unutrašnji državni dug je državni dug, izuzimajući vanjski državni dug.
8) Direktni unutrašnji državni dug je unutrašnji državni dug nastao
direktno u ime BiH.
9) Direktni vanjski državni dug je dug nastao direktno u ime države, a koji
isključuje relevantni vanjski dug dužnika.
10) Indirektni unutrašnji državni dug je unutrašnji državni dug nastao na
zahtjev i u ime dužnika, a vraća ga država isključivo iz sredstava koja taj
dužnik uplati za svoj relevantni unutrašnji dug.
11) Vanjski državni dug je državni dug nastao u skladu s međunarodnim
sporazumom. Dug nastao u periodu od 2. aprila 1992. do 14. decembra
1995. godine ne smatra se vanjskim dugom države, a država nema nikakvu
odgovornost za otplatu tog duga.
12) Državne garancije su unutrašnje i vanjske državne garancije.
13) Unutrašnja državna garancija je garancija države da će otplatiti zajam,
u potpunosti ili djelimično, ukoliko to ne uradi zajmoprimac, a isključujući
vanjske državne garancije.
14) Vanjska državna garancija je garancija države da će zajam koji je
predmet međunarodnog sporazuma otplatiti, u potpunosti ili djelimično,
ukoliko to ne uradi zajmoprimac.
15) Evidencija o državnom dugu je zvanična evidencija koja uključuje
najmanje dvije odvojene komponente: Evidenciju o unutrašnjem državnom
dugu i Evidenciju o vanjskom državnom dugu.
16) Evidencija o unutrašnjem državnom dugu je zvanična evidencija koja
osigurava postojeći sažeti pregled cjelokupnog unutrašnjeg državnog duga
koja obuhvaća najmanje dvije odvojene komponente: Evidenciju o
direktnom unutrašnjem državnom dugu i Evidenciju o indirektnom
unutrašnjem državnom dugu.
17) Evidencija o vanjskom državnom dugu je zvanična evidencija koja
osigurava postojeći sažeti pregled cjelokupnog vanjskog državnog duga.
18) Evidencija o državnim garancijama je zvanična evidencija koja
obuhvaća najmanje dvije odvojene komponente: Evidenciju o unutrašnjim
državnim garancijama i Evidenciju o vanjskim državnim garancijama.
19) Evidencija o unutrašnjim državnim garancijama je zvanična evidencija
o ukupnim unutrašnjim državnim garancijama.
20) Evidencija o vanjskim državnim garancijama je zvanična evidencija o
svim vanjskim državnim garancijama.
21) Redovni prihodi su iznos poreskih i neporeskih prihoda u budžetu za
koje se pretpostavlja da će se ponoviti u toku naredne godine, i posebno
uključuju sve prijenose sredstava od entiteta i Distrikta, kao i vlastite
prihode države.
22) Dug entiteta je dug izražen u domaćoj valuti čiji je zajmoprimac,
direktno ili indirektno, ministarstvo finansija entiteta u ime entiteta. U svrhu
utvrđivanja duga entiteta, kada je neizmirena obaveza izražena u stranoj
valuti, izuzimajući domaću valutu, bit će preračunata u domaću valutu u
vrijeme procjene vrijednosti prema zvaničnoj kursnoj listi CB.
23) Unutrašnji dug entiteta je dug entiteta isključujući vanjski dug
entiteta.
24) Vanjski dug entiteta je dug entiteta koji je predmet međunarodnog
sporazuma zaključenog u skladu s procedurama definiranim ovim zakonom.
25) Dug Distrikta je dug Distrikta izražen u domaćoj valuti čiji je
zajmoprimac Uprava prihoda u ime Distrikta. U svrhu izračunavanja duga
Distrikta kada je neizmirena obaveza izražena u stranoj valuti ili valutama,
izuzimajući domaću valutu, bit će preračunata u domaću valutu, u vrijeme
procjene vrijednosti prema zvaničnoj kursnoj listi CB.
26) Unutrašnji dug Distrikta je dug Distrikta isključujući vanjski dug
Distrikta.
27) Vanjski dug Distrikta je dug Distrikta koji je predmet međunarodnog
sporazuma zaključenog u skladu s procedurama definiranim ovim zakonom.
28) Dužnik je jedan od dva entiteta ili Distrikt u čije je ime država stvorila
obaveze po osnovu indirektnog unutrašnjeg državnog duga.
29) Relevantni unutrašnji dug dužnika je unutrašnji dug entiteta ili
unutrašnji dug Distrikta za koji je Ministarstvo stvorilo obaveze po osnovu
indirektnog državnog unutrašnjeg duga plativog iz sredstava koja osigurava
dužnik.
30) Relevantni vanjski dug dužnika je dug entiteta ili Distrikta u čije ime
se zadužilo Ministarstvo.
31) Garancije entiteta su garancije na zajmove plative i u domaćoj i
stranoj valuti, za koje je Ministarstvo, u ime entiteta, nosilac garancije.
32) Garancije Distrikta su garancije na zajmove plative i u domaćoj i
stranoj valuti, za koje je Uprava prihoda, u ime Distrikta, nosilac garancije.
33) Evidencija o dugu entiteta je evidencija koju priprema Ministarstvo, a
koja pruža sažete informacije o dugu entiteta na osnovu podataka koje
entitet dostavlja Ministarstvu.
34) Evidencija o dugu Distrikta je evidencija koju priprema Ministarstvo, a
koja pruža sažete informacije o dugu Distrikta na osnovu podataka koje
Distrikt dostavlja Ministarstvu.
35) Evidencija o garancijama entiteta je evidencija koju priprema
Ministarstvo, a koja pruža sažete informacije o garancijama entiteta na
osnovu podataka koje entitet dostavlja Ministarstvu.
36) Evidencija o garancijama Distrikta je evidencija koju priprema
Ministarstvo, a koja pruža sažete informacije o garancijama Distrikta na
osnovu podataka koje Distrikt dostavlja Ministarstvu.
37) Vrijednosni papiri BiH su obaveze države nastale pod uvjetima koje
propiše Ministarstvo, a koje čine državni dug.
38) Stalno izdvajanje namjenskih sredstava je ovlaštenje koje daje PS BiH
(u daljnjem tekstu: PS) radi izdvajanja namjenskih sredstava u konkretnu
svrhu, a koje ne zahtijeva izmjene Zakona o izvršenju budžeta.
39) Sistem elektronske evidencije je kompjuterizirani sistem uspostavljen
u CB ili na drugi način koji odobrava državni ministar finansija i trezora (u
daljnjem tekstu: ministar) za registraciju izdavanja, stanja računa,
servisiranja duga i amortizaciju vrijednosnih papira BiH u nefizičkoj formi.
40) Elektronska evidencija vrijednosnih papira je vrijednosni papir koji je
emitiran i koji se održava u obliku kompjuteriziranog knjiženja ili u obliku
računovodstvene evidencije u sistemu elektronske evidencije.
41) Certifikat ili ovjereni vrijednosni papir je vrijednosni papir odobren i
izdat u određenoj, tj. fizičkoj formi.
42) Kreditni sporazum je pisani sporazum ili drugi finansijski aranžman,
uključujući međunarodne ugovore, koji sadrži uvjete pod kojima je
zajmoprimac dobio sredstva od kreditora i odredbe kojim se regulira otplata
tih sredstava.
43) Garancija je pisano preuzeta obaveza plaćanja finansijske obaveze u
slučaju da strana koja ima primarnu obavezu za vraćanje takve finansijske
obaveze nije izvršila uplatu po njenom prispijeću.
44) Dugoročni dug je dug koji se otplaćuje u roku dužem od jedne godine
od dana zaduženja.
45) Kratkoročni dug je dug koji se otplaćuje u roku kraćem od jedne
godine od dana zaduženja.
46) Kapitalna investicija je razvojni projekt, projekt poboljšanja i izgradnje
infrastrukture, uključujući pokretnu i nepokretnu imovinu, opremu i
konsultantske usluge koje su sastavni dio takvog projekta koji se nalazi u
odobrenom budžetu, ima period amortizacije duži od pet godina, a koristi se
u vezi s vladinom funkcijom koja služi u javne svrhe.
47) Period amortizacije kapitalne investicije je predviđeni vremenski
period stvarnog korištenja kapitalne investicije uključujući tekuće
održavanje.
48) Deficit proizašao iz gotovinskog toka je privremeni deficit
prouzrokovan razlikom u vremenu primanja budžetskih prihoda i plaćanja
budžetskih rashoda, i baziran je na budžetu u kojem ukupno planirani
budžetski prihodi nisu manji od ukupno planiranih budžetskih rashoda za tu
fiskalnu godinu.
49) CB je CB BiH.
50) Radni dan je dan koji nije subota, nedjelja ili službeni praznik, kao i
dani kada su bankarske institucije, u skladu sa zakonom, ovlaštene da ne
rade.
51) Princip krajnjeg korisnika alocira obavezu entiteta ili Distrikta o
izvršenju otplate vanjskog duga na osnovu mjesta korištenja kreditnih
sredstava u vrijeme kada je taj dug i nastao. Obaveza otplate vanjskog duga
alocira se u onom omjeru u kojem su i kreditna sredstva iskorištena.
52) Zajmoprimac je strana koja primarno ima obavezu izmirenja duga.
53) Zakon o izvršenju budžeta je Zakon o izvršenju budžeta institucija BiH
i međunarodnih obaveza BiH za tekuću godinu.
54) Kanton je federalna jedinica uspostavljena u skladu s Ustavom
Federacije.
55) Općina je općina ili grad uspostavljen u skladu s ustavom entiteta.
56) Finansijski lizing je sporazum za lizing kapitalne investicije na određeni
vremenski period, s tim da na kraju tog perioda kapitalna investicija postaje
vlasništvo zajmoprimca, kao što je definirano zakonom.
57) Međunarodni sporazum je sporazum kojim BiH preuzima kreditne i
druge finansijske obaveze, a koji je zaključen u pisanoj formi s jednom ili
više država ili s jednom ili više međunarodnih organizacija, i koji je reguliran
međunarodnim pravom.
POGLAVLJE I - OPĆE ODREDBE DRŽAVNOG DUGA
Član 4.
(Upravljanje državnim dugom)
(1) Ministarstvo je nadležno za provođenje procedura za zaduživanje i
upravljanje državnim dugom. Zaduženje može nastati u domaćoj ili stranoj
valuti.
(2) U vezi sa stvaranjem obaveza po osnovu indirektnog unutrašnjeg
državnog duga, Ministarstvo će se konsultirati s relevantnim dužnikom u
skladu s uslovima iz odluke vlade dužnika.
(3) U okviru Ministarstva djeluje Sektor za upravljanje državnim dugom.
Sektor upravlja, nadgleda i pravi planove u vezi s državnim dugom i pruža
administrativnu podršku Savjetodavnoj komisiji za dug (u daljnjem tekstu:
Komisija).
(4) VM BiH (u daljnjem tekstu: VM) imenuje Komisiju u čiji sastav ulaze:
a) dva predstavnika u ime VM od kojih je jedan ministar koji će biti
predsjedavajući Komisije, a drugog člana imenuje VM;
b) jedan predstavnik CB;
c) dva predstavnika Federacije od kojih je jedan ministar finansija, a
drugog imenuje Vlada Federacije;
d) dva predstavnika RS od kojih je jedan ministar finansija, a drugog
imenuje Vlada RS;
e) jedan predstavnik Distrikta - direktor Uprave prihoda Distrikta.
(5) Institucije koje imenuju predstavnike u Komisiju obavezne su VM
dostaviti imena zamjenika koji će zamjenjivati imenovanog člana u slučaju
njegove spriječenosti da prisustvuje sjednici Komisije.
(6) Komisija ima savjetodavni karakter, a prvenstveno u vezi sa:
a) stanjem i perspektivom državnog duga;
b) trenutnim i budućim potrebama za prihodima radi servisiranja državnog
duga kao i trenutnim i budućim uplatama koje su za njegovo servisiranje
dužni dostaviti entiteti i Distrikt;
c) mjerama koje treba razmotriti da bi se postigli i održali stabilnost,
kontinuitet i ravnoteža u servisiranju državnog duga;
d) kriterijima koje treba primijeniti Ministarstvo prilikom zaduživanja
države i izdavanja državnih garancija; i
e) pružanjem pomoći Ministarstvu prilikom razvoja Strategije upravljanja
državnim dugom iz člana 5. ovog zakona.
(7) Komisija će donijeti propise kojima uređuje način rada.
(8) Komisija može angažirati eksperte iz specifične oblasti ukoliko to
ocijeni potrebnim.
Član 5.
(Strategija upravljanja državnim dugom)
(1) Ministarstvo, u saradnji s Komisijom, utvrđuje prijedlog strategije
upravljanja državnim dugom, koji će donijeti VM najkasnije mjesec dana
prije isteka fiskalne godine.
(2) Ministarstvo pokreće aktivnosti zaduživanja u okviru ograničenja
definiranih odredbama ovog zakona.
(3) Strategija upravljanja državnim dugom uključuje:
a) neizmireni državni dug i državne garancije;
b) pripremu petogodišnje srednjoročne strategije upravljanja državnim
dugom koja će sadržavati i dug entiteta i Distrikta, a koja će biti u skladu s
važećim zakonima entiteta i Distrikta;
c) prijedlog državnog zaduženja i izdavanja državnih garancija uključujući
svrhe zaduženja i izdavanja garancija;
d) projekciju servisiranja državnog duga za narednih pet godina; i
e) ostale relevantne informacije.
Član 6.
(Državni budžet i saradnja s entitetima i Distriktom)
(1) Ministarstvo će na osnovu podataka kursne liste CB u godišnji budžet
koji se dostavlja PS uključiti prihode potrebne da se u toj fiskalnoj godini
izvrši plaćanje obaveza po osnovu državnog duga uključujući obaveze koje
dospijevaju tokom te fiskalne godine kao i one koje će nastati tokom te
fiskalne godine.
(2) Procjena definirana u stavu (1) ovog člana usaglašava se s entitetima i
Distriktom i dostavlja PS. Konačno usaglašena procjena dostavlja se u
proceduru usvajanja godišnjeg budžeta u skladu s rokovima usvajanja
budžeta.
(3) Ministarstvo je ovlašteno donijeti podzakonske akte kojima bi se
definiralo vrijeme plaćanja duga entiteta i Distrikta prema državi od strane
entiteta i Distrikta.
Član 7.
(Računi za državna kreditna sredstva)
Ministarstvo je ovlašteno u CB ili komercijalnim bankama otvoriti račune i
podračune koji su neophodni za upravljanje državnim dugom. Takvi računi
postaju sastavni dio Jedinstvenog računa Trezora države.
Član 8.
(Računi za servisiranje državnog duga)
Ministarstvo je ovlašteno otvoriti račune i podračune u CB kako bi osiguralo
da se državni dug pravovremeno otplaćuje. Dobit od investiranja sredstava s
tih računa koristi se za plaćanje provizija i ostalih troškova u vezi sa
servisiranjem takvog duga, uključujući otplate takvog duga.
Član 9.
(Evidentiranje cjelokupnog neizmirenog državnog duga)
Sva ministarstva i druga vladina tijela, koja su do dana stupanja na snagu
ovog zakona stvorila obaveze po osnovu državnog duga, u roku od 90 dana
od dana stupanja na snagu ovog zakona, osigurat će informacije o svim
takvim neizmirenim dugovima. Kopije sporazuma o državnom dugu, prateća
dokumentacija i informacije u vezi s trenutnim statusom otplate svih
neizmirenih dugova moraju se dostaviti Ministarstvu. Tako prikupljene
informacije unose se u Evidenciju državnog duga.
Član 10.
(Državna kreditna sredstva)
(1) Ministarstvo je, na osnovu odluke VM, ovlašteno da: i) sredstva
državnog duga prije njihove upotrebe u ovlaštene svrhe, i ii) državna
sredstva čija je namjena otplata duga, investira samo u sljedeće svrhe:
a) vladine obveznice koje emitira vlada suverene države, a koje su
međunarodnopriznate agencije za davanje kreditnog rejtinga rangirale
najmanje klasom "A" (visokog do srednjeg kvaliteta, s većim brojem dobrih
karakteristika, ali koje su u izvjesnoj mjeri osjetljive na uticaj promjena u
ekonomskim uslovima);
b) vrijednosne papire koji su rangirani u skladu s tačkom a) ovog stava za
koje garantira vlada suverene države;
c) depozite kod bilo koje banke koja je članica Agencije za osiguranje
depozita BiH;
d) depozite u nekoj od banaka koje su međunarodnopriznate agencije za
davanje kreditnog rejtinga rangirale najmanje klasom "A";
e) ugovore o ponovnom otkupu a u čijoj osnovi su kupljeni vrijednosni
papiri koji se sastoje od vrijednosnih papira iz tač. a) i g) ovog stava i koje u
svojstvu skrbnika drži treća strana;
f) sredstva na tržištu novca koja je regulirala Komisija za promet
vrijednosnih papira iz SAD ili neke nadzorne institucije EU, a čiji se portfelji
sastoje samo od vrijednosnih papira izraženih u apoenima eura;
g) vladine obveznice koje emitira BiH; i
h) CB.
(2) Sredstva iz stava (1) ovog člana neće biti investirana u bilo koji
instrument koji dospijeva nakon planiranog datuma kada se očekuje
primjena sredstava u dozvoljene svrhe.
Član 11.
(Uvjeti državnog duga)
(1) Zavisno od odredbi ovog zakona i odredbi odluke VM, Ministarstvo ima
isključivo ovlaštenje za:
a) emitiranje kratkoročnih i dugoročnih vrijednosnih papira BiH; i
b) sklapanje kreditnih sporazuma.
(2) Zavisno od odredbi ovog zakona i odredbi odluke VM, Ministarstvo je
ovlašteno odrediti detalje, formu i uslove vrijednosnih papira koji se razlikuju
ili unose promjene u odnosu na gore opisane vrijednosne papire, uključujući
ali se ne ograničavajući na formu dospijeća instrumenta, metode rasta
kamate, sniženje i premije.
(3) Obaveze po osnovu indirektnog unutrašnjeg državnog duga nastaju u
skladu s uslovima definiranim odlukom vlade dužnika.
Član 12.
(Vrijednosni papiri BiH)
(1) Ministarstvo je ovlašteno emitirati vrijednosne papire BiH u
elektronskoj ili u fizičkoj formi, kao i uspostaviti i voditi, direktno ili preko
fiskalnog agenta, kompjuterizirani sistem za vrijednosne papire koji su
emitirani u vidu knjiženja.
(2) Vrijednosni papiri BiH koji se emitiraju u vidu sistema elektronske
evidencije su obaveze države i ne razlikuju se od onih koji su emitirani u
fizičkoj formi, osim što se emisija, održavanje računa, transakcije koje utiču
na vrijednosne papire BiH, uključujući i amortizaciju, provodi elektronski,
koristeći međusobno povezane kompjuterizirane evidencije koje vode
posrednici ili se vode preko posrednika koji djeluju kao agenti. Sistem
elektronske evidencije utvrđuje pravo vlasništva nad vrijednosnim papirima
BiH, a unos podataka o vlasništvu nad vrijednosnim papirima BiH u sistem
elektronske evidencije je konačan. Fiskalni agent izdaje odgovarajuću
potvrdu o vlasništvu na osnovu podataka iz elektronske evidencije.
(3) Vrijednosni papiri BiH koji se emitiraju u fizičkoj formi predstavljaju
obaveze države i identificirane su serijom izdavanja, posebnim serijskim
brojem, nominalnom vrijednošću, i predstavljeni su u formi evidentiranog
vlasništva. Jedan ili više vrijednosnih papira BiH mogu biti emitirani u fizičkoj
formi kao kolektivni dokaz drugih vrijednosnih papira istog opisa emitiranih u
elektronskoj formi.
(4) Vrijednosni papiri BiH kojima se može i ne mora trgovati na tržištu
mogu biti prenosivi ili neprenosivi, zavisno od uslova emitiranja.
(5) Ministarstvo je ovlašteno emitirati vrijednosne papire BiH za prodaju:
a) na aukciji, zadržavajući, tamo gdje je to moguće, pravo da odbije
određenu ili sve ponude, ili po fiksnoj cijeni ili stopi;
b) s popustom, ili po fiksnim, odnosno varijabilnim kamatnim stopama;
c) u određenim apoenima;
d) uz utvrđene datume izdavanja i prispijeća;
e) uz ograničenje iznosa ponude;
f) uz određeni datum ili datume plaćanja kamate/kamata;
g) uz zadržavanje prava, ukoliko postoji, na plaćanje vrijednosnih papira
BiH prije planiranog datuma prispijeća; i
h) uz reguliranje procedura plaćanja u slučaju kada plaćanje dospije u
vrijeme praznika.
(6) U slučaju da datum plaćanja obaveza po osnovu vrijednosnih papira
BiH pada van uobičajenog radnog dana, takvo plaćanje obavlja se prvog
narednog radnog dana, bez dodatnih kamata. Kada je uslovima vrijednosnih
papira BiH predviđeno da Ministarstvo može izvršiti plaćanje prije prispijeća,
takva mjera može se poduzeti ukoliko se na nju odnosi ovlaštenje utvrđeno
za takvo postupanje u vrijeme prodaje.
(7) Ministarstvo je ovlašteno uspostaviti pravila vođenja aukcije
vrijednosnih papira BiH. Ministarstvo može osnovati savjetodavnu komisiju
za aukcije čije će se članstvo i odgovornosti uspostaviti u skladu s
podzakonskim aktima.
(8) Na vrijednosnim papirima BiH kao i na opisu uslova ponude
vrijednosnih papira BiH navodi se ko je dužnik po osnovu vrijednosnih papira
BiH koji će vršiti otplatu, ili u slučaju direktnog unutrašnjeg državnog duga,
stoji da je država obavezna vršiti otplatu.
(9) Ministarstvo ima ovlaštenje zaduživati se po osnovu državnog duga
radi olakšanja poslova upravljanja dugom zamjenom između više vrsta
kredita, ranijom otplatom već ugovorenih kredita u potpunosti ili djelimično,
konverzijom postojećih kredita kad aktuelni uslovi finansijskog tržišta to
nalažu, ili obavljanjem finansijskog poslovanja obavezama po osnovu duga
uključujući finansijske proizvode.
Član 13.
(Propisi o vrijednosnim papirima)
Vrijednosni papiri BiH su predmet uslova emitiranja i propisa koji ih
reguliraju, a koje donosi Ministarstvo. CB, uz odobrenje Ministarstva, može
osigurati listing vrijednosnih papira BiH na burzama oba entiteta. S tim u
vezi, vrijednosni papiri BiH bit će predmet propisa koji se odnose na uslove
listinga i procedura trgovanja na entitetskim burzama od strane komisija za
vrijednosne papire.
Član 14.
(Odobrenje pomoći u slučaju gubitka, krađe ili uništenja ovjerenih
vrijednosnih papira BiH)
(1) Ministarstvo je ovlašteno propisati način postupanja u slučaju gubitka,
krađe, uništenja, oštećenja ili poništavanja vrijednosnih papira BiH
emitiranih u fizičkoj, tj. ovjerenoj formi, pod uslovom da je vrijednosni papir
identificiran serijskim brojem i opisom, i da je zahtjev za pomoć podnesen u
skladu s primjenjivim propisima Ministarstva.
(2) Navedene odgovornosti iz stava (1) ovog člana Ministarstvo može
povjeriti fiskalnom agentu iz člana 17. ovog zakona.
Član 15.
(Ograničenja iznosa direktnog državnog duga)
Zaduženje po osnovu dugoročnog državnog duga može nastati ukoliko u
vrijeme zaduženja po osnovu dugoročnog direktnog unutrašnjeg državnog
duga ili dugoročnog direktnog vanjskog državnog duga iznos servisiranja
dugoročnog duga koji dospijeva u bilo kojoj narednoj godini ne prelazi 18%
redovnih prihoda ostvarenih u prethodnoj fiskalnoj godini. Ograničenje
iznosa državnog duga od 18% iz ovog člana bit će na snazi tri godine od
dana stupanja na snagu ovog zakona, a bit će podložno godišnjim
analizama.
Član 16.
(Obaveze po osnovu državnog duga)
Državni dug predstavlja apsolutnu i bezuslovnu obavezu države u skladu s
uslovima definiranim kreditnim sporazumima i vrijednosnim papirima BiH.
Član 17.
(Fiskalni agent)
(1) CB je fiskalni agent za unutrašnje vrijednosne papire BiH u skladu sa
sporazumom koji će zaključiti s Ministarstvom i obavlja sljedeće poslove:
a) izvođenje aukcija vrijednosnih papira BiH, i u vezi s tim, osiguranje
pravovremene najave ponuda, aplikacija i instrukcija zainteresiranim
učesnicima i informacija o rezultatima aukcije;
b) uspostavljanje i vođenje sistema elektronske evidencije vrijednosnih
papira BiH u kojem će se evidentirati emitiranje, transferi i druge transakcije
i amortizacija svih takvih vrijednosnih papira koji su emitirani u vidu
knjiženja;
c) održavanje zaliha vrijednosnih papira BiH i dogovaranje njihovog
emitiranja iz zaliha u svim slučajevima u kojima je takve vrijednosne papire
potrebno emitirati u fizičkom obliku, zadržavajući odgovarajuće evidencije;
d) Kako bi se omogućilo uspostavljanje aktivnog sekundarnog tržišta i
proširio pristup sistemu elektronske evidencije, CB tražit će listing
vrijednosnih papira BiH s entitetskih berzi, koji su predmet uslova
entitetskog listinga, te omogućiti i dozvoliti trgovinu vrijednosnim papirima
direktno između komercijalnih banaka i ostalih učesnika na sekundarnom
tržištu, na način kako to odredi CB, što je predmet odgovornosti CB za
oprezno provođenje poravnanja i kliringa svih vrijednosnih papira BiH;
e) rukovođenje sistemom elektronske evidencije koji će omogućiti da svi
oni koji trguju vrijednosnim papirima BiH, a koji se čuvaju u sistemu, budu u
mogućnosti uporediti prijenos vrijednosnih papira s plaćanjima;
f) osigurati takav sistem elektronske evidencije za finansijske i druge
institucije koje u svom sistemu elektronske evidencije imaju evidencije o
vrijednosnim papirima BiH za svoj račun, ili za račun drugih, da se u svakom
momentu nesporno može utvrditi vlasništvo i status vrijednosnih papira koji
se kod njih čuvaju;
g) vođenje računa Ministarstva tako da su sredstva operativna u momentu
prispijeća plaćanja kamata i otplate glavnice po osnovu vrijednosnih papira
BiH;
h) usluge čuvanja, kliringa i poravnanja vrijednosnih papira BiH;
i) izdavanje jednog ili više zbirnih certifikata koji mogu biti deponirani kod
jedne ili više međunarodnih bankarskih institucija. Na ove zbirne certifikate
agent može odobriti kamate ili njihovim knjiženjem ili u obliku certifikata;
j) pružanje drugih usluga, uključujući i procjenu, prema zahtjevu,
finansijskih uslova kreditnih institucija koje učestvuju u programima
državnih garancija, i drugih pitanja prema zajedničkom dogovoru.
(2) CB će, ukoliko se time ne umanjuje efikasnost, koristiti postojeću
infrastrukturu za obavljanje poslova iz stava (1) ovog člana. S tim u vezi, CB
je, uz odobrenje Ministarstva, saglasna da imenuje postojeće registre
entiteta da djeluju kao njeni agenti radi uspostavljanja sistema elektronske
evidencije. Obaveze i odgovornosti registara entiteta definirat će se
odvojenim agentskim sporazumima. CB može imenovati jednog ili više
agenata koji će obavljati poslove iz stava (1) ovog člana.
(3) CB može donijeti propise za koje smatra da su neophodni za izvršenje
njenih obaveza navedenih u stavu (1) ovog člana. Takvi propisi imat će
zakonsku snagu na cijeloj teritoriji BiH.
(4) Obavljanjem funkcije fiskalnog agenta definirane ovim zakonom, CB se
ni na koji način ne obavezuje niti joj se pripisuje obaveza plaćanja takvog
duga, niti se njene devizne rezerve ni na koji način smatraju garancijom za
plaćanje takvog duga.
(5) Ministarstvo može, po potrebi, imenovati agenta ili agente za vanjske
vrijednosne papire BiH.
Član 18.
(Uspostavljanje državne evidencije)
U skladu s odredbama ovog zakona, Ministarstvo uspostavlja Evidenciju
državnog duga i Evidenciju državnih garancija.
Član 19.
(Upravljanje evidencijom)
(1) Da bi izvršilo dužnosti upravljanja državnim dugom i državnim
garancijama u skladu s ovim zakonom, Ministarstvo će prvo prikupiti, a
potom održavati i kompletirati tačne evidencije o svim obavezama koje čine
državni unutrašnji i vanjski dug, i o svim državnim garancijama, i
unutrašnjim i vanjskim.
(2) Ostala ministarstva i vladina tijela koja su do sada vodila evidencije u
vezi s tim izvršit će hitan prijenos na Ministarstvo.
Član 20.
(Evidencija o državnom dugu)
(1) Evidenciju o državnom dugu čine dvije podevidencije: Evidencija o
unutrašnjem državnom dugu i Evidencija o vanjskom državnom dugu.
Evidencija o unutrašnjem državnom dugu sastoji se od dvije podevidencije:
Evidencija o direktnom unutrašnjem državnom dugu i Evidencija o
indirektnom unutrašnjem državnom dugu.
(2) Evidencija o državnom dugu osigurat će podatke o najmanje dvije
kategorije: i) dugu u formi vrijednosnih papira BiH te ii) dugu u formi
kreditnih sporazuma. Ministarstvo donosi propise kojima se definiraju podaci
koji će biti sadržani u takvoj evidenciji.
(3) Evidencija o državnom dugu pružit će informacije o valuti ili valutama
izuzimajući domaću valutu, u kojoj se svaka obaveza plaća ili je prikazana u
tim apoenima, kao i originalne i tekuće procjene obaveza u domaćoj valuti ili
valutama u kojima je plaćanje ugovoreno. CB osigurat će informacije o
važećem deviznom kursu.
(4) Evidenciju o državnom dugu ažurira Ministarstvo. Evidencija se
objavljuje jednom godišnje u "SG BiH", najkasnije do 31. marta svake
godine, i obuhvatit će komparativne podatke kada je to moguće za najmanje
jednu godinu unaprijed.
Član 21.
(Evidencija državnih garancija)
(1) Evidenciju državnih garancija čine dvije podevidencije - Evidencija o
unutrašnjim državnim garancijama i Evidencija o vanjskim državnim
garancijama. Evidencija državnih garancija pružat će informacije za dvije
kategorije: o unutrašnjim državnim garancijama i o vanjskim državnim
garancijama. Ministarstvo će utvrditi propise kojima se definiraju podaci koje
će takva evidencija sadržavati.
(2) U evidencijama o državnim garancijama dat će se preliminarna
vrijednost zagarantiranog iznosa u domaćoj valuti i u valuti odnosno
valutama u kojima je plaćanje ugovoreno. CB osigurat će informacije o
važećem deviznom kursu.
(3) Ministarstvo ažurira Evidenciju o državnim garancijama. Evidencija će
se objavljivati jednom godišnje u "SG BiH", najkasnije do 31. marta svake
godine, i obuhvatit će komparativne podatke kada je to moguće za najmanje
jednu godinu unaprijed.
(4) U Ministarstvu će biti odložena sva dokumentacija podnesena i
odobrena u skladu s ovim zakonom i čuvat će se u skladu s propisima o
čuvanju dokumentacije institucija BiH.
(5) Ministarstvo će osigurati kraće podatke o garantiranim zajmovima u
Evidenciji o državnim garancijama.
Član 22.
(Evidencija o dugu entiteta i Distrikta i garancijama entiteta i Distrikta)
(1) Ministarstvo uspostavlja i vodi evidenciju u vezi sa cjelokupnim dugom
i garancijama entiteta uključujući i dug i garancije kantona i općina, i dugom
i garancijama Distrikta na osnovu informacija koje entiteti i Distrikt dostave,
a koji će biti u skladu s važećim zakonima entiteta i Distrikta.
(2) Ministarstvo je ovlašteno svake godine kvartalno pribaviti takve
informacije od entiteta i Distrikta.
Član 23.
(Evidencija nevladinog duga)
Ministarstvo je ovlašteno prikupljati, uspostaviti i voditi evidenciju u vezi sa
cjelokupnim nevladinim vanjskim dugom i donijeti propise u vezi s tim.
POGLAVLJE II - UNUTRAŠNJI DUG
Član 24.
(Svrha direktnog unutrašnjeg državnog duga)
Zaduživanje po osnovu direktnog unutrašnjeg državnog duga moguće je za:
a) finansiranje državnog budžetskog deficita proizašlog iz gotovinskog
toka;
b) finansiranje državnog budžetskog deficita u slučajevima kada
Ministarstvo procijeni da odobreni rashodi prelaze ili će preći iznos državnih
prihoda;
c) refinansiranje neizmirenog direktnog unutrašnjeg i vanjskog državnog
duga;
d) plaćanje državnih garancija, u potpunosti ili djelimično, u slučaju da
zajmoprimac ne ispuni svoje finansijske obaveze;
e) plaćanje troškova servisiranja državnog duga, uključujući i povezane
troškove kao što su: emisija vrijednosnih papira, održavanje računa,
amortizacija, fiskalni agencijski troškovi;
f) finansiranje kapitalnih investicija; i/ili
g) finansiranje fonda budžetskih rezervi i rezervi države.
Član 25.
(Svrha indirektnog unutrašnjeg državnog duga)
Stvaranje obaveza po osnovu indirektnog unutrašnjeg državnog duga
moguće je za finansiranje relevantnog unutrašnjeg duga jednog ili više
dužnika.
Član 26.
(Ograničenja iznosa direktnog unutrašnjeg državnog duga)
(1) Ograničenja iznosa direktnog unutrašnjeg državnog duga određuju se
Zakonom o izvršenju budžeta. Ograničenja duga u Zakonu o izvršenju
budžeta će, prije svega, isključivo odrediti iznos novog zaduženja po osnovu
direktnog unutrašnjeg državnog duga unutar budžetske godine, i drugo,
ukupan iznos direktnog unutrašnjeg državnog duga koji u toj godini može
biti neizmiren. Ograničenja iznosa direktnog unutrašnjeg državnog duga
propisana Zakonom o izvršenju budžeta sadrže ovlaštenje za zaduživanje po
osnovu direktnog unutrašnjeg državnog duga do propisanog iznosa.
(2) Ukoliko je garancija izdata u skladu s odredbama ovog zakona,
zaduženje nastalo radi otplate takve garancije nije predmet ograničenja
zaduženja iz stava (1) ovog člana.
(3) Indirektni unutrašnji državni dug ne podliježe ograničenjima iz ovog
zakona.
(4) U slučaju kada se vrijednosni papiri BiH emitiraju s popustom,
ograničenje se obračunava po cijeni popusta u vrijeme početnog izdavanja
vrijednosnih papira BiH.
(5) Svaki neizmireni dug za koji su sredstva dovoljna da se osigura otplata
glavnice i kamate duga do dana prispijeća ili otplate neopozivo položena kod
treće strane neće biti predmet obračuna za limit zaduženja.
(6) U bilo kojoj fiskalnoj godini, u periodu od 30 uzastopnih dana, ne može
postojati neizmireni državni dug nastao za finansiranje deficita iz
gotovinskog toka.
Član 27.
(Procedura za stvaranje obaveza po osnovu direktnog unutrašnjeg državnog
duga)
(1) Kapitalna investicija odobrava se Zakonom o izvršenju budžeta,
uključujući maksimalan iznos direktnog unutrašnjeg državnog duga
odobrenog za finansiranje kapitalne investicije.
(2) VM donosi odluku kojom se utvrđuje:
a) maksimalan iznos glavnice direktnog unutrašnjeg državnog duga;
b) forma direktnog unutrašnjeg državnog duga;
c) prispijeće i uslovi otplate;
d) svrha zaduženja;
e) dokaz o poštivanju odredbi iz člana 26. ovog zakona;
f) period amortizacije kapitalne investicije koja se finansira; i
g) dokaz o osiguranju sredstava za otplatu direktnog unutrašnjeg
državnog duga po prispijeću.
(3) Nakon donošenja odluke iz stava (2) ovog člana, Ministarstvo je
ovlašteno stvoriti obaveze po osnovu direktnog unutrašnjeg državnog duga u
skladu s utvrđenim uslovima.
(4) Najkasnije u roku od 30 dana od dana stvaranja obaveza po osnovu
direktnog unutrašnjeg državnog duga, Ministarstvo će VM dostaviti izvještaj
o nastaloj obavezi.
(5) VM će, najkasnije u roku od 60 dana od dana stvaranja obaveza, PS
proslijediti na uvid svoju odluku i izvještaj o zaduženju iz stava (4) ovog
člana.
Član 28.
(Procedure za stvaranje obaveza po osnovu indirektnog unutrašnjeg
državnog duga)
(1) Stvaranje obaveza po osnovu indirektnog unutrašnjeg državnog duga
jedino je moguće nakon što Ministarstvo primi:
a) odluku vlade dužnika kojom se odobrava relevantni unutrašnji dug
dužnika i kojom se zahtijeva stvaranje obaveza po osnovu indirektnog
unutrašnjeg državnog duga u korist dužnika. Zahtjev sadrži neopozivo
uputstvo Ministarstvu da emitira vrijednosne papire BiH u skladu s uslovima
definiranim odlukom vlade dužnika. Odlukom vlade dužnika određuje se
ovlašteni predstavnik dužnika koji će s Ministarstvom usaglasiti pitanja
emisije vrijednosnih papira BiH;
b) odluku vlade dužnika - Ministarstvo će poduzeti aktivnosti za stvaranje
obaveza u skladu s uslovima definiranim odlukom vlade u roku od 30 dana.
Zahtjev za emisiju vrijednosnih papira BiH je neopoziv;
c) sporazum u pisanoj formi koji su potpisali ministar i ministar finansija
dužnika (ili u slučaju Distrikta, direktor Uprave prihoda) koji Ministarstvu
pruža dokaze o obavezi dužnika da obavi plaćanja državi po osnovu
relevantnog unutrašnjeg duga dužnika. Takav sporazum osigurat će mjenicu
ili neki drugi pravni instrument kojim bi, u slučaju neplaćanja, Ministarstvo
bilo ovlašteno potraživati sredstva od dužnika; i
d) potvrdu dužnika da su ispunjeni kriteriji Ministarstva, a kojom se
dokazuje poštivanje zakona iz oblasti unutrašnjeg duga dužnika ili Zakona o
izvršenju budžeta, uključujući:
1) dokaz da je godišnje namjensko izdvajanje sredstava, koje je dovoljno
za osiguranje otplate duga, sadržano ili će biti sadržano u godišnjem
budžetu; i kopiju postojećeg budžeta koja pokazuje dovoljna sredstva
namjenski izdvojena za tekuću godinu;
2) dokaz da je parlament dužnika odobrio finansiranje svih kapitalnih
investicija uključivanjem u godišnji budžet;
3) dokaz o poštivanju ograničenja duga koje je uspostavio parlament
dužnika; i
4) predočenje dokaza da je sporazum iz tačke c) stava (1) ovog člana
važeći, da je obavezujući za dužnika, i da je primjenjiv u skladu s uslovima
definiranim u sporazumu.
(2) Indirektni unutrašnji dug plaća država isključivo iz sredstava koja
jedan ili više dužnika uplate državi po osnovu relevantnog unutrašnjeg duga
dužnika.
(3) U slučaju zaduženja po osnovu indirektnog unutrašnjeg državnog duga
u ime više od jednog dužnika, Ministarstvo raspoređuje obavezu otplate
glavnice i kamate, i troškova zaduženja u vezi s indirektnim unutrašnjim
državnim dugom na osnovu ukupnih iznosa zahtijevanih od strane dužnika.
(4) Ministarstvo je ovlašteno prikupljati sredstva od dužnika za pokriće
troškova Ministarstva prilikom stvaranja obaveza po osnovu indirektnog
unutrašnjeg državnog duga i prijema uplata od dužnika, servisiranja,
povlačenja i osiguranja otplate relevantnog unutrašnjeg duga dužnika.
Ministarstvo donosi propise koji određuju metodu pokrivanja i procjenjivanja
takvih troškova.
(5) U slučaju da država stvori obaveze po osnovu indirektnog unutrašnjeg
državnog duga u ime jednog ili više dužnika, a po prispijeću jedan od
dužnika ne otplati svoj relevantni unutrašnji dug, takav propust dužnika koji
nije izmirio svoje obaveze ne izaziva nikakve zakonske obaveze na strani
dužnika koji je izmirio svoje obaveze u smislu preuzimanja odgovornosti za
dio indirektnog unutrašnjeg državnog duga koji se otplaćuje iz takvog
relevantnog unutrašnjeg duga dužnika.
(6) Neizmirenu obavezu iz stava (5) ovog člana može dobrovoljno, u
potpunosti ili djelimično, izmiriti Ministarstvo ili dužnik koji je izmirio svoju
obavezu. U tom slučaju dužnik koji nije izmirio svoje obaveze će
Ministarstvu, odnosno dužniku koji je ispunio njegove obaveze osigurati
cjelokupan iznos takvih plaćanja. Dužnik koji nije ispunio svoje obaveze
dužan je isplatiti Ministarstvu, odnosno dužniku koji je izmirio obaveze
proviziju od najmanje 10% godišnje na iznos servisiranja duga od strane
dužnika koji je izmirio obaveze. Takva nadoknada je, uključujući proviziju iz
ovog stava, automatska, ima zakonsku snagu i ne zahtijeva bilo koju
dodatnu mjeru ili dokumentaciju dužnika ili države.
Član 29.
(Kamate po osnovu sredstava direktnog unutrašnjeg državnog duga)
Kamate po osnovu sredstava na računima i podračunima otvorenim radi
upravljanja sredstvima direktnog unutrašnjeg državnog duga uplaćuju se u
državni budžet.
Član 30.
(Kreditna sredstva indirektnog unutrašnjeg državnog duga)
(1) Ministarstvo je ovlašteno prenijeti sredstva indirektnog unutrašnjeg
državnog duga u CB banku na račun dužnika u čije ime su stvorene obaveze
po osnovu indirektnog unutrašnjeg državnog duga.
(2) Prijenos sredstava iz stava (1) ovog člana obavit će se u skladu s
uslovima iz sporazuma uz dokaze o relevantnom unutrašnjem dugu dužnika,
a najkasnije u roku od 10 dana nakon što država primi ta sredstva.
(3) Kamata na sredstva iz stava (1) ovog člana, prije nego što se obavi
prijenos, zadržava se na odgovarajućem podračunu i upotrebljava se za
otplatu duga i drugih troškova u vezi s relevantnim unutrašnjim dugom
dužnika.
Član 31.
(Rezervne mjere za indirektni unutrašnji državni dug)
(1) U slučaju nepravovremenog plaćanja indirektnog unutrašnjeg državnog
duga od strane dužnika, Ministarstvo je ovlašteno od dužnika zahtijevati da
osigura rezervna sredstva koja će se držati na državnom računu i da donese
propise koji definiraju iznose i dužinu trajanja sredstava rezervi ograničenih
narednom mjesečnom isplatom, kao i mehanizme naplate.
(2) U slučajevima kada Sektor za upravljanje državnim dugom procijeni da
postoje izgledi da neće biti ostvaren pravovremen i adekvatan priliv prihoda
za potrebe servisiranja indirektnog unutrašnjeg državnog duga, Ministarstvo
se ovlašćuje da donese rezervne mjere. Ministarstvo se usaglašava s
Komisijom, koliko to dozvoljavaju vrijeme i date okolnosti, o primjeni mjera
iz člana 32. ovog zakona, preporučujući koja će to pravila i mjere biti.
Konačnu odluku o tome donosi Ministarstvo.
Član 32.
(Očekivano neplaćanje obaveza po osnovu indirektnog unutrašnjeg državnog
duga)
Nakon procjene Ministarstva da postoje izgledi da će doći do privremenog
zastoja u pravovremenom prilivu prihoda iz ranije određenih izvora, odnosno
od jednog ili oba entiteta ili Distrikta, u odgovarajućem iznosu ili iznosima,
za podmirenje planirane otplate na račun indirektnog unutrašnjeg državnog
duga, Ministarstvo primjenjuje jednu ili više opisanih mjera:
a) Ako je razlog očekivanog nedovoljnog priliva prihoda takav da će jedan
od entiteta ili Distrikt pribaviti sredstva za servisiranje duga u iznosu
manjem od onog koji je bio predviđen kao njegov dio ili da neće uopće platiti
svoj dio, Ministarstvo prvo upućuje zahtjev drugom entitetu ili Distriktu da
ustanovi da li je voljan i sposoban osigurati dodatni doprinos kako bi se
pokrio deficit. Entitet ili Distrikt, čiji je nedovoljni prihod pokriven takvim
doprinosom, bezuslovno se obavezuje da onom ko je dao taj doprinos
nadoknadi puni iznos tih sredstava, kao i proviziju u iznosu od najmanje
10% iznosa u roku od godinu dana od dana transakcije. Takva nadoknada
je, uključujući proviziju iz ove tačke, automatska, ima zakonsku snagu i ne
zahtijeva bilo koju dodatnu mjeru ili dokumentaciju dužnika ili Ministarstva.
b) Ako je razlog očekivanog nedovoljnog priliva prihoda uzrokovan time da
jedan ili oba entiteta ili Distrikt neće osigurati nikakve prihode, ili će
osigurati prihode u iznosu manjem od onog koji je predviđen iz izvora koji su
za to određeni, i ako Ministarstvo, odnosno entitet ili Distrikt koji je izmirio
svoj dio obaveze nije u mogućnosti ili nije voljan osigurati sredstva za
nadoknadu propuštene uplate, onda će u tom slučaju Ministarstvo predložiti
VM da iz sredstava rezervi budžeta koja nisu raspodijeljena izmiri prispjelu
obavezu. Dužnik čiji je nedovoljni prihod pokriven takvim doprinosom
bezuslovno se obavezuje da onom ko je dao taj doprinos nadoknadi puni
iznos tih sredstava, kao i proviziju u iznosu od najmanje 10% iznosa. Takva
nadoknada je, uključujući sve povezane troškove, automatska, ima punu
zakonsku snagu i ne zahtijeva bilo koju dodatnu mjeru ili dokumentaciju
dužnika ili Ministarstva.
c) U slučaju kada mjere iz tač. a) i b) ovog stava privremeno ne
osiguravaju sredstva potrebna da se izbjegne očekivano neplaćanje,
Ministarstvo se, uz odobrenje VM, ovlašćuje da izvrši preraspodjelu
sredstava budžeta namijenjenih za druge svrhe, ali koja još nisu vezana
prema godišnjem zakonu o budžetu, za pokrivanje platnog deficita po
osnovu servisiranja duga. Svaku takvu vanrednu mjeru mora odobriti VM.
d) Ukoliko mjere iz tač. a), b) i c) ovog stava ne osiguraju sredstva
neophodna da bi se izbjeglo neplaćanje u periodu od tri dana prije dana
prispijeća otplate duga, Ministarstvo će osigurati dovoljan iznos sredstava
dužnika u skladu sa Zakonom o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH i
iskoristiti ih za plaćanje prispjele obaveze. VM bit će obaviješteno o takvom
postupku.
e) Ministarstvo donosi propise za provođenje ovih procedura.
Član 33.
(Neplaćanje direktnog unutrašnjeg državnog duga)
U slučaju kada država ne izvrši pravovremeno servisiranje direktnog
unutrašnjeg državnog duga, Ministarstvo predlaže VM da od PS zatraži da:
a) se donese zakonska mjera o momentalnoj statusnoj suspenziji svih
garancijskih programa koja će biti na snazi do vremena otklanjanja takvog
zastoja u servisiranju duga;
b) ovlasti Ministarstvo da uđe u pregovore s povjeriocima radi izmjene
dužničkih obaveza države.
Član 34.
(Obaveze po osnovu unutrašnjeg državnog duga)
(1) Direktni unutrašnji državni dug predstavlja apsolutnu i bezuslovnu
obavezu države u skladu s uslovima vrijednosnih papira BiH i kreditnih
sporazuma.
(2) Indirektni unutrašnji državni dug je isključivo obaveza dužnika.
Indirektni unutrašnji državni dug predstavlja obavezu države samo u omjeru
u kojem je država primila uplate po osnovu relevantnog unutrašnjeg duga
dužnika.
(3) Kreditor je obavezan prikupiti zadovoljavajuću dokumentaciju o
djelovanju u skladu sa zahtjevima iz st. (1) i (2) člana 27. ovog zakona.
Ministarstvo je, na zahtjev kreditora, dužno osigurati kompletnu i ažurnu
informaciju kojom se potvrđuje djelovanje u skladu s propisima. U slučaju da
kreditor ne prikupi navedenu dokumentaciju, obaveza države neće biti
važeća, a kreditor neće biti u mogućnosti da je provede.
Član 35.
(Prioritet direktnog unutrašnjeg državnog duga)
(1) Sve obaveze koje čine direktni unutrašnji državni dug i vanjski dug
imaju paritetan i jednak status bez obzira kad su nastale i bez obzira da li su
nastale u vidu vrijednosnih papira BiH ili kreditnih sporazuma. Potraživanja,
u smislu otplate glavnice ili plaćanja kamate na takav dug, prva su
potraživanja svih prihoda države bez obzira na njihov izvor, da li su položena
na budžetski račun kod CB ili u bilo kojoj drugoj komercijalnoj banci, tj. svi
računi na koje su položeni državni prihodi i ne podliježu sada ili kasnije bilo
kojem drugom potraživanju.
(2) Određeni državni dug može se dodatno osigurati posebnom
kolateralnom garancijom isključivo za osiguranje otplate takvog duga.
Član 36.
(Stalno izdvajanje namjenskih sredstava za direktni unutrašnji državni dug)
Sredstva za servisiranje direktnog unutrašnjeg državnog duga stalno će se
namjenski izdvajati, a Zakon o izvršenju budžeta neopozivo će uzeti u obzir
potrebni iznos prema prijedlogu Ministarstva.
POGLAVLJE III - VANJSKI DUG
Član 37.
(Svrha vanjskog državnog duga)
Zaduživanje po osnovu vanjskog državnog duga moguće je za:
a) finansiranje državnog budžetskog deficita proizašlog iz gotovinskog
toka;
b) finansiranje državnog budžetskog deficita u slučajevima kada
Ministarstvo procijeni da odobreni rashodi prelaze ili će preći iznos državnih
prihoda;
c) refinansiranje i restrukturiranje neizmirenog unutrašnjeg i vanjskog
državnog duga;
d) plaćanje državnih garancija, u potpunosti ili djelimično, u slučaju da
zajmoprimac ne ispuni svoje finansijske obaveze;
e) plaćanje troškova servisiranja državnog duga, uključujući i povezane
troškove kao što su: emisija vrijednosnih papira, održavanje računa,
amortizacija, fiskalni agencijski troškovi;
f) finansiranje kapitalnih investicija; i/ili
g) finansiranje fonda budžetskih rezervi i rezervi države.
Član 38.
(Ograničenja iznosa vanjskog državnog duga i vanjskih državnih garancija)
(1) Ograničenja iznosa vanjskog državnog duga i ograničenja iznosa
vanjskih državnih garancija određuju se Zakonom o izvršenju budžeta.
Ograničenja duga u Zakonu o izvršenju budžeta, prije svega, isključivo će
odrediti iznos novog zaduženja po osnovu vanjskog državnog duga za
budžetsku godinu, i drugo, ukupan iznos vanjskog državnog duga za tu
godinu.
(2) U slučaju kada su vrijednosni papiri BiH emitirani s popustom,
ograničenje se obračunava po cijeni popusta u vrijeme početne emisije
vrijednosnih papira BiH. Svaki neizmireni dug za koji su sredstva dovoljna da
se osigura otplata glavnice i kamate zaduženja neopozivo položena kod treće
strane neće biti predmet obračuna za limit zaduženja.
(3) U bilo kojoj fiskalnoj godini, u periodu od 30 uzastopnih dana, ne može
postojati neizmireni državni dug nastao u svrhu finansiranja deficita iz
gotovinskog toka.
Član 39.
(Procedura za stvaranje obaveza po osnovu vanjskog državnog duga)
(1) Ministarstvo je odgovorno za vođenje pregovora i provođenje
procedura za zaključivanje kreditnih sporazuma i vrijednosnih papira BiH
kojim se država zadužuje po osnovu vanjskog duga.
(2) Ministarstvo dostavlja VM inicijativu za vođenje pregovora radi
zaključivanja kreditnog sporazuma. Inicijativa sadrži:
a) kratak opis projekta;
b) razloge za zaduživanje po osnovu vanjskog državnog duga;
c) iznos predloženog vanjskog državnog duga;
d) uslove predloženog vanjskog državnog duga;
e) prijedlog Ministarstva.
(3) VM razmatra inicijativu iz stava (2) ovog člana i, ako je prihvati,
određuje delegaciju za pregovore.
(4) Nakon završenih pregovora, Ministarstvo dostavlja VM nacrt kreditnog
sporazuma i osnove za zaključivanje kreditnog sporazuma koji sadrže:
a) ustavni osnov;
b) razloge zbog kojih se predlaže zaključivanje kreditnog sporazuma;
c) ukoliko se stvara kreditna obaveza za entitete ili Distrikt, mišljenje
nadležnih organa entiteta ili Distrikta na nacrt kreditnog sporazuma, ili
zapisnik s pregovora, ili parafirani nacrt dokumentacije, ili neki drugi
dokument potpisan od ovlaštenog predstavnika entiteta ili Distrikta koji
ispunjava uslove Ministarstva;
d) ovlaštenje za potpisivanje kreditnog sporazuma;
e) naznaku visine sredstava potrebnih za izvršenje kreditnog sporazuma i
način njihovog osiguranja;
f) procjenu da li priprema i implementacija kreditnog sporazuma zahtijeva
donošenje novih zakona ili izmjenu postojećih;
g) prijedlog da se kreditni sporazum ili jedan njegov dio privremeno
primjenjuje dok ugovor ne stupi na snagu.
(5) Nakon što VM prihvati nacrt kreditnog sporazuma, dostavlja ga PBiH s
prijedlogom potpisnika.
(6) PBiH donosi odluku kojom prihvata vanjski državni dug i određuje
potpisnika kreditnog sporazuma.
(7) Nakon donošenja odluke iz stava (6) ovog člana, ovlašteni potpisnik
potpisuje kreditni sporazum i dostavlja ga Ministarstvu.
(8) Ministarstvo upućuje kreditni sporazum MVP BiH radi pokretanja
postupka ratifikacije u skladu sa Zakonom o postupku zaključivanja i
izvršavanja međunarodnih ugovora. Kreditni sporazum kojim država
preuzima kreditne i druge finansijske obaveze ima prioritet u postupku
ratifikacije.
(9) U slučaju kada je finansijska obaveza po osnovu vanjskog državnog
duga alocirana na jedan od entiteta ili Distrikt, istovremeno s upućivanjem
kreditnog sporazuma na postupak ratifikacije, Ministarstvo će pripremiti
prijedlog podugovora kojim prenosi prava i obaveze na entitete i Distrikt, u
skladu s odredbama kreditnog sporazuma. Ministar i ovlašteni predstavnici
entiteta i/ili Distrikta potpisat će podugovore.
(10) U slučaju izmjena postojećih kreditnih sporazuma, provodi se
procedura iz st. od (2) do (9) ovog člana. Ukoliko je inicijativa za izmjenu
postojećeg kreditnog sporazuma potekla od entiteta ili Distrikta, ona će imati
istu pravnu snagu kao dokumenti iz tačke c) stava (4) ovog člana.
(11) U slučaju hitnosti u postupku prihvatanja ili bilo koje izmjene
postojećeg kreditnog sporazuma, primijenit će se procedure iz st. (6), (7) i
(8) ovog člana.
Član 40.
(Kreditna sredstva vanjskog državnog duga)
Ministarstvo je ovlašteno sredstva vanjskog državnog duga deponirati i
upotrijebiti u skladu s uslovima kreditnog sporazuma. U slučaju da takav
sporazum ne definira polaganje sredstava, ta sredstva deponirat će se na
račun u CB i upotrijebiti u skladu s alokacijom izvršenom u vrijeme nastanka
vanjskog zaduženja države.
Član 41.
(Uslovi vanjskog državnog duga)
(1) U skladu s odredbama ovog zakona i odluke VM, Ministarstvo ima
ovlaštenje da:
a) emitira kratkoročne i dugoročne vrijednosne papire BiH; i
b) sklapa kreditne sporazume.
(2) U skladu s odredbama ovog zakona, Ministarstvo ima ovlaštenje
odrediti detalje, formu i uslove vrijednosnih papira koji se razlikuju ili unose
promjene u odnosu na već opisane vrijednosne papire, uključujući ali se ne
ograničavajući na formu prispijeća instrumenta, metode rasta kamate,
sniženje i premije.
Član 42.
(Obaveze po osnovu vanjskog državnog duga)
(1) Vanjski državni dug je apsolutna i bezuslovna obaveza države u skladu
s uslovima definiranim vrijednosnim papirima BiH i kreditnim sporazumima.
(2) U slučaju da država stvori obaveze po osnovu vanjskog državnog duga
u ime oba entiteta ili Distrikta, a po prispijeću jedan od dužnika ne otplati
svoj dio vanjskog duga, takav propust dužnika koji nije izmirio svoje
obaveze ne izaziva nikakve zakonske obaveze na strani dužnika koji je
izmirio svoje obaveze u smislu preuzimanja odgovornosti za taj dio vanjskog
državnog duga.
(3) Neizmirenu obavezu iz stava (2) ovog člana može dobrovoljno, u
potpunosti ili djelimično, izmiriti Ministarstvo ili dužnik koji je izmirio svoju
obavezu. Međutim, dužnik koji je ispunio svoje finansijske obaveze,
uključujući i Ministarstvo, može u potpunosti ili djelimično dobrovoljno
osigurati sredstva za plaćanje na ime servisiranja duga u ime dužnika koji
nije izvršio svoje obaveze. U tom slučaju, dužnik koji nije izmirio svoje
obaveze će dužniku koji je izmirio njegove obaveze osigurati cjelokupan
iznos takvih plaćanja. Dužnik koji nije izmirio svoje obaveze dužan je isplatiti
dužniku koji je izmirio obaveze proviziju od najmanje 10% godišnje na iznos
servisiranja duga od strane dužnika koji je izmirio obaveze. Takva
nadoknada je automatska, ima zakonsku snagu i ne zahtijeva bilo koju
dodatnu mjeru ili dokumentaciju dužnika ili Ministarstva.
Član 43.
(Stalno izdvajanje namjenskih sredstava za vanjski državni dug)
Sredstva za servisiranje vanjskog državnog duga stalno će se namjenski
izdvajati, a Zakon o izvršenju budžeta neopozivo će uzeti u obzir potrebni
iznos prema prijedlogu Ministarstva.
Član 44.
(Prioritet vanjskog državnog duga)
(1) Sve obaveze koje čine direktni unutrašnji državni dug i vanjski dug
imaju paritetan i jednak status bez obzira kad su nastale i bez obzira da li su
nastale u vidu vrijednosnih papira BiH ili kreditnih sporazuma. Potraživanja,
u smislu otplate glavnice ili plaćanja kamate na takav dug, prva su
potraživanja svih prihoda države bez obzira na njihov izvor, da li su položena
na budžetski račun kod CB ili u bilo kojoj drugoj komercijalnoj banci, tj. svi
računi na koje su položeni državni prihodi i ne podliježu, sada ili kasnije, bilo
kojem drugom potraživanju.
(2) Državni dug može se dodatno osigurati posebnom kolateralnom
garancijom isključivo za osiguranje otplate takvog duga.
Član 45.
(Rezervne mjere za vanjski državni dug)
(1) U slučaju nepravovremenog plaćanja alociranog vanjskog državnog
duga od strane entiteta ili Distrikta, Ministarstvo je ovlašteno od entiteta ili
Distrikta zahtijevati da osigura rezervna sredstva koja će se držati na
državnom računu.
(2) U slučajevima kada Sektor za upravljanje državnim dugom procijeni da
postoje izgledi da neće biti ostvaren pravovremen i adekvatan priliv prihoda
za potrebe servisiranja vanjskog državnog duga, Ministarstvo se ovlašćuje
da primijeni rezervne mjere. Ministarstvo se konsultira s Komisijom, koliko
to dozvoljavaju vrijeme i date okolnosti, o primjeni mjera iz člana 46. ovog
zakona, preporučujući koja će to pravila i mjere biti. Konačnu odluku o tome
donosi Ministarstvo.
Član 46.
(Očekivano neplaćanje vanjskog državnog duga)
(1) Nakon procjene Ministarstva da postoje izgledi da će doći do
privremenog zastoja u pravovremenom prilivu prihoda iz ranije određenih
izvora, tj. od entiteta ili Distrikta, u odgovarajućem iznosu ili iznosima, za
podmirenje planirane otplate na račun vanjskog državnog duga, Ministarstvo
primjenjuje jednu ili više opisanih mjera:
a) Ako je razlog očekivanog nedovoljog priliva prihoda u pouzdanom
podatku da će jedan od entiteta ili Distrikt pribaviti sredstva za servisiranje
duga u iznosu manjem od onog koji je bio predviđen kao njegov dio ili da
neće uopće platiti svoj dio, prvo se upućuje zahtjev drugom entitetu,
Distriktu ili Ministarstvu da ustanovi da li je voljan i sposoban osigurati
dodatna sredstva kako bi se pokrio navedeni deficit. Entitet ili Distrikt čiji je
nedovoljni prihod pokriven takvim sredstvima bezuslovno se obavezuje da
onom ko je osigurao ta sredstva nadoknadi puni iznos tih sredstava, kao i
proviziju za uslugu u iznosu od najmanje 10% od iznosa osiguranih
sredstava, u roku od godinu dana od dana transakcije. Takva nadoknada je,
uključujući proviziju iz ove tačke, automatska, ima zakonsku snagu i ne
zahtijeva bilo koju dodatnu mjeru ili dokumentaciju entiteta, Distrikta ili
Ministarstva.
b) Ako je razlog očekivanog nedovoljnog priliva prihoda uzrokovan time da
jedan ili oba entiteta ili Distrikt neće osigurati nikakve prihode, ili će
osigurati prihode u iznosu manjem od onog koji je predviđen iz izvora koji su
za to određeni, i ako (solventni) entitet ili Distrikt koji je izmirio svoj dio
obaveze nije u mogućnosti ili nije voljan osigurati sredstva za nadoknadu
propuštene uplate, onda će u tom slučaju Ministarstvo predložiti VM da iz
sredstava rezervi budžeta izmiri prispjelu obavezu i aktivira garanciju
entiteta, odnosno Distrikta za naplatu obaveze. Dužnik čiji je nedovoljni
prihod pokriven takvim doprinosom bezuslovno se obavezuje da onom ko je
dao taj doprinos nadoknadi puni iznos, kao i proviziju u iznosu od najmanje
10 % iznosa. Takva nadoknada je, uključujući sve povezane troškove,
automatska, ima punu zakonsku snagu i ne zahtijeva bilo koju dodatnu
mjeru ili dokumentaciju dužnika ili Ministarstva.
c) U slučaju kada mjere iz tač. a) i b) ovog stava privremeno ne
osiguravaju sredstva potrebna da se izbjegne očekivano neplaćanje,
Ministarstvo se ovlašćuje da izvrši preraspodjelu sredstava namijenjenih za
druge svrhe, koja su u nadležnosti Ministarstva, ali još nisu vezana prema
zakonu o budžetu za tekuću godinu, za pokrivanje platnog deficita po osnovu
servisiranja duga. VM mora odobriti svaki takav vanredni postupak.
d) Ministarstvo usvaja propise za provođenje ovih procedura.
(2) U slučaju kada ne izvrši pravovremeno servisiranje vanjskog državnog
duga, i nakon konsultacije s ministarstvima finansija entiteta i Upravom
prihoda Distrikta, Ministarstvo predlaže VM da od PS zatraži da:
a) se donese zakonska mjera o momentalnoj statusnoj suspenziji svih
garancijskih programa koja će biti na snazi do vremena otklanjanja takvog
zastoja u servisiranju duga;
b) ovlasti Ministarstvo da uđe u pregovore s povjeriocima radi izmjene
dužničkih obaveza države po osnovu vanjskog duga.
Član 47.
(Vrijednost deviznog kursa)
CB ima odgovornosti da:
a) na zahtjev Ministarstva, dostavi informacije o kursnoj listi CB za
pojedine valute; i
b) objavljuje najmanje polumjesečno devizni kurs između domaće valute i
bilo koje strane valute koja je Sporazumom o vanjskom dugu ili garancijama
određena za plaćanje, a čiji davalac je strana vlada, strana vladina agencija,
međunarodna finansijska institucija, strana banka, strana firma, neko drugo
strano lice ili pojedinac.
Član 48.
(Saradnja sa CB)
Ministarstvo i CB sklopit će agentski ugovor kojim će se dogovoriti način i
uslovi u skladu s kojim će CB obavljati agentske poslove za Ministarstvo,
uključujući ali se ne ograničavajući na osiguravanje strane valute ili valuta u
razmjenu za domaću valutu u iznosima potrebnim da se udovolji zahtjevima
za planirano servisiranje vanjskog duga.
Član 49.
(Vanjski dug entiteta i Distrikta)
(1) Entiteti i Distrikt mogu se zadužiti po osnovu vanjskog duga, ali će
takav dug zajedno s pratećom dokumentacijom biti predmet prethodne
saglasnosti PS u skladu s uslovima iz Ustava BiH.
(2) Ministarstvo je ovlašteno propisati sadržaj, način i rokove dostave
prateće dokumentacije iz stava (1) ovog člana.
(3) Dug koji nije odobren u skladu sa stavom (1) ovog člana neće biti
važeća i provodiva obaveza entiteta ili Distrikta koji se zadužio.
(4) Zaduženje entiteta i Distrikta u skladu sa stavom (1) ovog člana neće
biti državni dug i država neće imati nikakve obaveze u vezi s tim dugom.
Član 50.
(Alokacija obaveze otplate vanjskog državnog duga)
(1) Država ima pravo od oba entiteta i Distrikta zahtijevati da se ugovorno
obavežu na ispunjenje uslova postavljenih Ustavom BiH u smislu osiguranja
prihoda kako bi se omogućilo da država ispuni svoje međunarodne obaveze i
odredbe ovog zakona.
(2) Država, entiteti i Distrikt obavezni su plaćati svoj pripadajući dio
vanjskog državnog duga u skladu sa sljedećim odredbama:
a) Konačna alokacija vanjskog državnog duga nastala prije stupanja na
snagu ovog zakona važeća je i obavezujuća.
b) Alokacija vanjskog državnog zaduženja nastalog prije stupanja na
snagu ovog zakona, a koja nije konačna u skladu s tačkom a) ovog stava,
alocirat će se na osnovu principa krajnjeg korisnika. U slučaju da princip
krajnjeg korisnika nije primjenjiv, tada se obaveza otplate duga alocira u
skladu s udjelom entiteta i Distrikta u državni budžet u godini u kojoj se
alokacija i vrši.
c) Zaduženje po osnovu vanjskog državnog duga, nastalo nakon stupanja
na snagu ovog zakona, moguće je ako je, prije zaduživanja, obaveza
plaćanja takvog duga u potpunosti alocirana na državu, entitete i Distrikt, ili
je izvršena kombinacija alociranja duga na neke od navedenih strana.
(3) I pored odredbi iz tač. a) i b) stava (2) ovog člana, alokacija vanjskog
državnog duga izvršena prije uspostave Distrikta za dug koji bi bio alociran
na Distrikt po principu krajnjeg korisnika nije konačna u skladu s tačkom a)
stava (2) ovog člana.
POGLAVLJE IV - DRŽAVNE GARANCIJE
Član 51.
(Opis državnih garancija)
(1) Garancija državnog duga može se izdati u skladu s uslovima
definiranim ovim zakonom i ne može proizaći sama po sebi ili na drugi način
biti indirektno izdata.
(2) Državna garancija predstavlja potencijalnu obavezu države. Obaveza
države nastaje ako zajmoprimac nije izvršio otplatu garantiranog zajma uz
propisanu kamatu u skladu s uslovima kreditnog sporazuma, u potpunosti ili
djelimično. Obaveza države je da po prispijeću vrši otplatu u skladu s
planom i neće biti odgovorna za bilo kakva prijevremena plaćanja osim ako
to izričito nije prihvatila u skladu s uslovima garancije.
(3) Državna garancija pretvara se u državni dug kada Ministarstvo utvrdi
da plaćanje ili plaćanja koja su prispjela na ime zajma, na koji se unutrašnja
državna garancija odnosi, nisu primljena u skladu s uslovima zaduživanja, i
da zajmoprimac nije izvršio svoju obavezu. Preduzeta mjera bit će sadržana
u dokumentu Ministarstva sa zaključkom da su uslovi plaćanja po osnovu
garancije zadovoljeni, i uz informacije na kojima se takav zaključak bazira.
Takvo pretvaranje garancije u državni dug ne podliježe bilo kojem
ograničenju državnog duga iz ovog zakona.
Član 52.
(Dokumentacija za državne garancije)
(1) Zajmoprimac ili kreditna institucija koja traži garanciju za zajam, u
skladu s ovim zakonom, podnosi zahtjev u pisanoj formi uz obaveznu
dokumentaciju s dovoljno detalja kako bi Ministarstvo moglo procijeniti
finansijsko stanje zajmoprimca i njegovu solventnost. Neophodno je
dostaviti detaljne informacije u vezi s kreditnom institucijom i
zajmoprimcem.
(2) Ministarstvo donosi propise kojima regulira koje je informacije
neophodno dostaviti kako bi se dobila državna garancija. Te informacije
uključuju informacije o zajmoprimcu, kreditnoj instituciji, projektu koji se
finansira i informacije o podgarancijama.
(3) Nakon prijema zahtjeva za izdavanje državne garancije uz prateću
dokumentaciju, Ministarstvo odmah obavlja preliminarni pregled kako bi
osiguralo prijem svih potrebnih informacija. Odluku o izdavanju garancije u
pisanoj formi, na osnovu ekonomske i finansijske analize dostavljenih
materijala, donosi Ministarstvo i obavještava podnosioca zahtjeva najkasnije
60 dana od dana podnošenja propisno podnesenog kreditnog zahtjeva.
(4) Analiza iz stava (3) ovog člana obuhvata utvrđivanje nivoa rizika koji
će pretrpjeti država ako se garancija odobri. Ministarstvo je ovlašteno
zahtijevati pomoć CB ili drugih institucija koje su profesionalno angažirane u
procjenama rizika prilikom utvrđivanja rizika u skladu s ovim zakonom.
Član 53.
(Procedure za izdavanje državnih garancija)
(1) Ministarstvo je odgovorno za vođenje pregovora o državnim
garancijama.
(2) Ministarstvo zajedno s prijedlogom za izdavanje garancija VM dostavlja
sljedeće:
a) kreditni sporazum;
b) u slučaju kada je zajmoprimac entitet, Distrikt, kanton ili općina, odluku
nadležnog zakonodavnog tijela;
c) namjenu kredita;
d) u slučajevima kada se zajmoprimac ne financira iz budžeta, garanciju
komercijalne banke ili garanciju entiteta, odnosno Distrikta; i
e) dokaz da je zahtjev za izdavanje garancije objavljen u "SG BiH" 21 dan
prije eventualnog davanja saglasnosti za odobrenje.
(3) VM obavlja pregled i donosi odluku kojom se odobrava izdavanje
državne garancije.
(4) Nakon što primi odluku VM kojom se odobrava izdavanje državne
garancije, Ministarstvo počinje koordinaciju radi izdavanja državne garancije.
(5) Ministarstvo dostavlja VM izvještaj koji definira stvarne uslove državne
garancije.
(6) PBiH imenuje potpisnika sporazuma o vanjskim državnim garancijama.
(7) Kao uslov primjene državnih garancija, PS ih mora odobriti, a garancije
će nositi potvrdu takve ratifikacije.
(8) Ministarstvo je ovlašteno prikupiti sredstva od zajmoprimca i kreditne
institucije radi pokrivanja troškova koje je Ministarstvo eventualno napravilo
izdavanjem i servisiranjem državnih garancija. Ministarstvo donosi propise
koji određuju metode pokrivanja i procjene takvih troškova.
(9) VM donosi odluku o izdavanju držanih garancija koja se, prije njihovog
izdavanja, objavljuje u "SG BiH".
(10) Potvrda kreditne institucije o dobivanju državne garancije sadrži
pristanak da će putem odgovarajućih nadzornih tijela Ministarstvu osigurati
informacije o svom finansijskom stanju.
Član 54.
(Namjena državnih garancija)
(1) Državne garancije izdaju se samo za finansiranje kapitalnih investicija.
(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, državne garancije mogu se izdati za
provođenje prioritetnog projekta koji je od posebnog značaja za ekonomsku
stabilnost zemlje.
(3) Država neće davati garanciju za tekuće troškove, pokrivanje gubitaka u
poslovanju niti pokrivanje budžetskog deficita.
Član 55.
(Uspostavljanje Garancijskog fonda i ograničenja iznosa državnih garancija)
(1) Ukupna izloženost države po izdatim garancijama ne smije prelaziti
30% vrijednosti državnih prihoda utvrđenih u momentu odlučivanja o
izdavanju garancije. Zakonom o izvršenju budžeta utvrđuje se ukupna
vrijednost i struktura Garancijskog fonda iz kojeg se izdvajaju sredstva za
izvršenje plaćanja po izdatim garancijama.
(2) Garancijski fond je poseban fond trezora koji se isključivo koristi za
izvršenje plaćanja po garancijama.
(3) Planiranje finansiranja i održavanja Garancijskog fonda u nadležnosti
je VM, s tim da su administrativni poslovi Garancijskog fonda u nadležnosti
Ministarstva.
Član 56.
(Premija i provizija)
(1) Ministarstvo je ovlašteno obračunati i naplatiti premiju i proviziju na
svaku izdatu garanciju. Premija podrazumijeva premiju rizika po izdatoj
garanciji i obračunava se u procentu od iznosa duga po osnovu glavnice
zajma na koji se izdaje garancija. Premija se naplaćuje jednokratno u
momentu izdavanja garancije.
(2) Provizija se obračunava u procentu na iznos garancije, a znači naknadu
troškova nastalih u toku izdavanja garancije.
(3) Procenat premije i provizije utvrđuje Ministarstvo propisima kojim se
uspostavljaju procedure za izdavanje garancija i iznosi premija i provizija.
(4) Premije i provizije uplaćuju se na Jedinstveni račun Trezora u korist
Garancijskog fonda.
Član 57.
(Evidencija garancija)
Najkasnije u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, sva
ministarstva i sva tijela VM koja su ranije izdala državne garancije
Ministarstvu će osigurati informacije o svim takvim neizmirenim
garancijama, uključujući i zahtjeve za garancije koje se tada razmatraju.
Kreditni sporazumi, prateća dokumentacija i informacije u vezi s trenutnim
statusom otplate svih neizmirenih zajmova dostavljaju se Ministarstvu.
Podaci iz dostavljene dokumentacije unose se u Evidenciju državnih
garancija.
Član 58.
(Nadzor Ministarstva)
Ministarstvo je ovlašteno obavljati nadzor u vezi s finansijskom sposobnošću
svih zajmoprimaca koji su po ovom zakonu dobili garancije za zajam.
Ministarstvo je ovlašteno od zajmoprimca tražiti informacije koje su
neophodne za obavljanje takvog nadzora. Ministarstvo će se, prema potrebi,
konsultirati sa CB ili drugim relevantnim institucijama o finansijskom stanju
kreditnih institucija koje su dale zajmove na koje su date državne garancije.
Član 59.
(Prestanak državnih garancija)
(1) Državna garancija prestaje kada je:
a) zajmopromac otplatio zajam na koji se odnosi garancija;
b) rok garancije istekao; ili
c) država izvršila uplate u skladu s uslovima državne garancije.
(2) Ministarstvo konstatira navedeni prestanak.
Član 60.
(Plaćanje po osnovu državne garancije)
(1) U slučajevima u kojima zajmoprimac nije izvršio uplatu ili uplate u
skladu s uslovima kreditnog sporazuma i kreditna institucija potvrdi da je
poduzela sve razumne mjere za osiguranje izvršenja uplate, kreditna
institucija može Ministarstvu dostaviti zahtjev za plaćanje.
(2) U zahtjevu za plaćanje navest će se iznos glavnice zajma koji nije
otplaćen i iznos neplaćene ili zaostale kamate.
(3) Ministarstvo će, nakon što utvrdi da je zahtjev za plaćanje opravdan i
u skladu s uslovima iz sporazuma o garanciji, dogovoriti prijenos uplate ili
uplata kreditnoj instituciji u roku od 15 radnih dana od dana podnošenja
zahtjeva.
(4) Ministarstvo će, nakon što utvrdi da zajmoprimac nije izvršio
pravovremeno plaćanje u skladu s uslovima iz kreditnog sporazuma,
evidentirati taj slučaj u Evidenciji državnih garancija i objavit će kašnjenje u
"SG BiH".
Član 61.
(Naplata duga po osnovu državnih garancija)
(1) Nakon plaćanja državne garancije kreditnoj instituciji, Ministarstvo će
biti nosilac svih prava i potraživanja po osnovu sredstava koja je imala takva
kreditna institucija u skladu sa sporazumom o zajmu sa zajmoprimcem u
omjeru svih plaćanja prema toj garanciji.
(2) Obaveza zajmoprimca da izvrši uplatu Ministarstvu na ime plaćanja po
osnovu garancije kreditnoj instituciji je bezuslovna i apsolutna. Zajmoprimac
je obavezan poduzeti sve razumne mjere da Ministarstvu izvrši uplatu što je
prije moguće.
(3) Ministarstvo poduzima sve mjere za koje je ovlašteno u skladu s ovim
zakonom i drugim državnim zakonima da izvrši povrat svih iznosa plaćenih
po osnovu garancije, uključujući i troškove u vezi s tim.
Član 62.
(Finansiranje obaveze stvorene po osnovu državnih garancija)
(1) Ministarstvo će obavljati godišnji pregled svih neizmirenih državnih
garancija po osnovu kojih država može ili stvara obaveze, s tim što će se
pregled završiti najkasnije do usvajanja budžeta za narednu godinu. Takvim
pregledom će se u svakom godišnjem budžetu procijeniti iznos koji država
treba isplatiti po državnim garancijama.
(2) Odredbe za dodatna izdvajanja namjenskih sredstava će, prema
potrebi, utvrditi Ministarstvo prilikom pripreme zakona o budžetu za tekuću
godinu. U slučaju da takva izdvajanja nisu osigurana za plaćanje obaveze po
osnovu državne garancije, Ministarstvo je ovlašteno odobriti stvaranje
obaveza po osnovu unutrašnjeg državnog duga u tu svrhu. Sve dok su
državne garancije prvobitno izdate u okviru limita definiranih ovim zakonom,
zaduživanje po osnovu državnog duga radi osiguranja plaćanja takve
obaveze ne podliježe ograničenjima državnog duga sadržanog u ovom
zakonu.
(3) Kao preduslov za izdavanje državne garancije, Ministarstvo je
ovlašteno nametnuti bespovratnu proviziju na osnovu:
a) iznosa glavnice zajma koji će se garantirati i kamate koja će se plaćati
na taj iznos, i
b) analize rizika.
(4) Provizija iz stava (3) ovog člana je naplativa u vrijeme izdavanja
državne garancije i prihod je državnog budžeta.
POGLAVLJE V
Član 63.
(Kaznene odredbe)
(1) Učesnicima na tržištu vrijednosnih papira BiH zabranjeno je sarađivati
s jednim ili više učesnika s namjerom vršenja uticaja na tržište u smislu
prihoda, cijene, iznosa vrijednosnih papira BiH istog opisa, kupljenih na
aukciji ili na sekundarnom tržištu, u smislu strukture holdinga bilo kojeg
drugog učesnika na tržištu u koju je uložen kapital, investicijske strategije
bilo kojeg drugog učesnika na tržištu, ili se na drugi način uključiti u bilo
koju transakciju, praksu ili ponašanje koje znači ekonomsku prijevaru ili
varanje učesnika na tržištu, pranje novca ili neku drugu korumpiranu
aktivnost.
(2) Kršenja zabrana iz stava (1) ovog člana podliježu krivičnom gonjenju
zbog prijevare na finansijskim tržištima i smatrat će se krivičnim djelom u
skladu s Krivičnim zakonom BiH, a bit će kažnjiva u skladu s tim zakonom,
uključujući novčane kazne i mjere oduzimanja predmeta, u skladu s
Poglavljem XII. tog zakona.
(3) U slučaju da dostavi pogrešne podatke u vezi sa zaduživanjem u
skladu s članom 34. stav (3) ovog zakona, ministar kao odgovorno lice bit će
kažnjen za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 KM do
20.000,00 KM.
POGLAVLJE VI - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 64.
(Podzakonski akti)
Ministarstvo će, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona,
donijeti podzakonske akte koji su potrebni za provođenje odredbi ovog
zakona, uključujući ali se ne ograničavajući na čl. 3., 4., 12., 13., 16., 19.,
20., 27., 31., 38., 45., 49., 52., 53 i 65.
Član 65.
(Sukob zakona)
(1) Svi zakoni ili drugi propisi koji se odnose na državni dug i državne
garancije uskladit će se s odredbama ovog zakona u roku od 90 dana od
dana stupanja na snagu ovog zakona.
(2) Do usklađivanja propisa iz stava (1) ovog člana primjenjivat će se
postojeći propisi, ako nisu u sukobu s odredbama ovog zakona.
(3) U roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona uskladit će
se s odredbama ovog zakona: Zakon o Trezoru institucija BiH ("SG BiH",
broj 27/00), Zakon o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih
ugovora ("SG BiH", broj 29/00), Zakon o sistemu indirektnog oporezivanja u
BiH ("SG BiH", broj 44/03), kao i ostali zakoni i propisi koji na drugačiji način
uređuju pitanja koja su predmet ovog zakona.
Član 66.
(Zakoni entiteta i Distrikta)
Zakoni entiteta i Distrikta kojima je uređena materija koja je predmet ovog
zakona uskladit će se s odredbama ovog zakona u roku od 90 dana od dana
stupanja na snagu ovog zakona.
Član 67.
(Stupanje na snagu)
(1) Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o vanjskom
dugu ("SG BiH", br. 1/97 i 32/01), kao i podzakonski akti doneseni na
osnovu tog zakona.
(2) Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "SG
BiH", a bit će objavljen i u službenim glasilima entiteta i Distrikta.
PS BiH broj 195/05
29. lipnja 2005. godine
Sarajevo
PS BIH
Na osnovu člana IV. 4. a) Ustava BiH, PS BiH na sjednici Predstavničkog
doma, održanoj 17. maja 2005. godine, i na sjednici Doma naroda, održanoj
29. juna 2005. godine, usvojila je
ZAKON O ZADUŽIVANJU, DUGU I GARANCIJAMA BIH
UVODNE ODREDBE
Član 1.
(Predmet Zakona)
Ovim zakonom uređuju se dug i garancije BiH, način i postupak zaduživanja,
osiguranje sredstava za otplatu duga, izdavanje garancija i emisija
vrijednosnih papira, rezervne mjere i njihova primjena, vođenje evidencija o
dugu i garancijama, te druga pitanja koja se odnose na dug i garancije BiH.
Član 2.
(Podjela Zakona)
Zakon je podijeljen u šest poglavlja kojima se uređuje materija koja je
predmet ovog zakona, i to: Poglavlje I. Opće odredbe državnog duga,
Poglavlje II. Unutrašnji dug, Poglavlje III. Vanjski dug, Poglavlje IV.
Unutrašnje i vanjske državne garancije, Poglavlje V. Kaznene odredbe i
Poglavlje VI. Prijelazne i završne odredbe.
Član 3.
(Definicije)
Termini koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
1) Dug je monetarna obaveza za pozajmljena sredstva uključujući
finansijski lizing.
2) Servisiranje duga je uplata sredstava svake fiskalne godine za glavnicu,
kamatu, diskont i druge obaveze po osnovu duga, uključujući ostale prateće
troškove.
3) Država je BiH.
4) Entitet je FBiH (u daljnjem tekstu: Federacija) ili RS.
5) Distrikt je BD BiH.
6) Državni dug je dug izražen u domaćoj valuti, čiji je zajmoprimac
Ministarstvo finansija i trezora BiH (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), u ime
BiH. Državni dug također obuhvata i dug BiH koji je do sada nastao u skladu
sa zakonom koji je bio na snazi u vrijeme zaduženja. U svrhu utvrđivanja
državnog duga, kada je neizmirena obaveza izražena u zakonskoj valuti
izuzimajući domaću valutu, vrijednost će se preračunati u domaću valutu u
vrijeme vršenja procjene, prema zvaničnom kursu CB BiH (u daljnjem
tekstu: CB).
7) Unutrašnji državni dug je državni dug, izuzimajući vanjski državni dug.
8) Direktni unutrašnji državni dug je unutrašnji državni dug nastao
direktno u ime BiH.
9) Direktni vanjski državni dug je dug nastao direktno u ime države, a koji
isključuje relevantni vanjski dug dužnika.
10) Indirektni unutrašnji državni dug je unutrašnji državni dug nastao na
zahtjev i u ime dužnika, a vraća ga država isključivo iz sredstava koja taj
dužnik uplati za svoj relevantni unutrašnji dug.
11) Vanjski državni dug je državni dug nastao u skladu s međunarodnim
sporazumom. Dug nastao u periodu od 2. aprila 1992. do 14. decembra
1995. godine ne smatra se vanjskim dugom države, a država nema nikakvu
odgovornost za otplatu tog duga.
12) Državne garancije su unutrašnje i vanjske državne garancije.
13) Unutrašnja državna garancija je garancija države da će otplatiti zajam,
u potpunosti ili djelimično, ukoliko to ne uradi zajmoprimac, a isključujući
vanjske državne garancije.
14) Vanjska državna garancija je garancija države da će zajam koji je
predmet međunarodnog sporazuma otplatiti, u potpunosti ili djelimično,
ukoliko to ne uradi zajmoprimac.
15) Evidencija o državnom dugu je zvanična evidencija koja uključuje
najmanje dvije odvojene komponente: Evidenciju o unutrašnjem državnom
dugu i Evidenciju o vanjskom državnom dugu.
16) Evidencija o unutrašnjem državnom dugu je zvanična evidencija koja
osigurava postojeći sažeti pregled cjelokupnog unutrašnjeg državnog duga
koja obuhvaća najmanje dvije odvojene komponente: Evidenciju o
direktnom unutrašnjem državnom dugu i Evidenciju o indirektnom
unutrašnjem državnom dugu.
17) Evidencija o vanjskom državnom dugu je zvanična evidencija koja
osigurava postojeći sažeti pregled cjelokupnog vanjskog državnog duga.
18) Evidencija o državnim garancijama je zvanična evidencija koja
obuhvaća najmanje dvije odvojene komponente: Evidenciju o unutrašnjim
državnim garancijama i Evidenciju o vanjskim državnim garancijama.
19) Evidencija o unutrašnjim državnim garancijama je zvanična evidencija
o ukupnim unutrašnjim državnim garancijama.
20) Evidencija o vanjskim državnim garancijama je zvanična evidencija o
svim vanjskim državnim garancijama.
21) Redovni prihodi su iznos poreskih i neporeskih prihoda u budžetu za
koje se pretpostavlja da će se ponoviti u toku naredne godine, i posebno
uključuju sve prijenose sredstava od entiteta i Distrikta, kao i vlastite
prihode države.
22) Dug entiteta je dug izražen u domaćoj valuti čiji je zajmoprimac,
direktno ili indirektno, ministarstvo finansija entiteta u ime entiteta. U svrhu
utvrđivanja duga entiteta, kada je neizmirena obaveza izražena u stranoj
valuti, izuzimajući domaću valutu, bit će preračunata u domaću valutu u
vrijeme procjene vrijednosti prema zvaničnoj kursnoj listi CB.
23) Unutrašnji dug entiteta je dug entiteta isključujući vanjski dug
entiteta.
24) Vanjski dug entiteta je dug entiteta koji je predmet međunarodnog
sporazuma zaključenog u skladu s procedurama definiranim ovim zakonom.
25) Dug Distrikta je dug Distrikta izražen u domaćoj valuti čiji je
zajmoprimac Uprava prihoda u ime Distrikta. U svrhu izračunavanja duga
Distrikta kada je neizmirena obaveza izražena u stranoj valuti ili valutama,
izuzimajući domaću valutu, bit će preračunata u domaću valutu, u vrijeme
procjene vrijednosti prema zvaničnoj kursnoj listi CB.
26) Unutrašnji dug Distrikta je dug Distrikta isključujući vanjski dug
Distrikta.
27) Vanjski dug Distrikta je dug Distrikta koji je predmet međunarodnog
sporazuma zaključenog u skladu s procedurama definiranim ovim zakonom.
28) Dužnik je jedan od dva entiteta ili Distrikt u čije je ime država stvorila
obaveze po osnovu indirektnog unutrašnjeg državnog duga.
29) Relevantni unutrašnji dug dužnika je unutrašnji dug entiteta ili
unutrašnji dug Distrikta za koji je Ministarstvo stvorilo obaveze po osnovu
indirektnog državnog unutrašnjeg duga plativog iz sredstava koja osigurava
dužnik.
30) Relevantni vanjski dug dužnika je dug entiteta ili Distrikta u čije ime
se zadužilo Ministarstvo.
31) Garancije entiteta su garancije na zajmove plative i u domaćoj i
stranoj valuti, za koje je Ministarstvo, u ime entiteta, nosilac garancije.
32) Garancije Distrikta su garancije na zajmove plative i u domaćoj i
stranoj valuti, za koje je Uprava prihoda, u ime Distrikta, nosilac garancije.
33) Evidencija o dugu entiteta je evidencija koju priprema Ministarstvo, a
koja pruža sažete informacije o dugu entiteta na osnovu podataka koje
entitet dostavlja Ministarstvu.
34) Evidencija o dugu Distrikta je evidencija koju priprema Ministarstvo, a
koja pruža sažete informacije o dugu Distrikta na osnovu podataka koje
Distrikt dostavlja Ministarstvu.
35) Evidencija o garancijama entiteta je evidencija koju priprema
Ministarstvo, a koja pruža sažete informacije o garancijama entiteta na
osnovu podataka koje entitet dostavlja Ministarstvu.
36) Evidencija o garancijama Distrikta je evidencija koju priprema
Ministarstvo, a koja pruža sažete informacije o garancijama Distrikta na
osnovu podataka koje Distrikt dostavlja Ministarstvu.
37) Vrijednosni papiri BiH su obaveze države nastale pod uvjetima koje
propiše Ministarstvo, a koje čine državni dug.
38) Stalno izdvajanje namjenskih sredstava je ovlaštenje koje daje PS BiH
(u daljnjem tekstu: PS) radi izdvajanja namjenskih sredstava u konkretnu
svrhu, a koje ne zahtijeva izmjene Zakona o izvršenju budžeta.
39) Sistem elektronske evidencije je kompjuterizirani sistem uspostavljen
u CB ili na drugi način koji odobrava državni ministar finansija i trezora (u
daljnjem tekstu: ministar) za registraciju izdavanja, stanja računa,
servisiranja duga i amortizaciju vrijednosnih papira BiH u nefizičkoj formi.
40) Elektronska evidencija vrijednosnih papira je vrijednosni papir koji je
emitiran i koji se održava u obliku kompjuteriziranog knjiženja ili u obliku
računovodstvene evidencije u sistemu elektronske evidencije.
41) Certifikat ili ovjereni vrijednosni papir je vrijednosni papir odobren i
izdat u određenoj, tj. fizičkoj formi.
42) Kreditni sporazum je pisani sporazum ili drugi finansijski aranžman,
uključujući međunarodne ugovore, koji sadrži uvjete pod kojima je
zajmoprimac dobio sredstva od kreditora i odredbe kojim se regulira otplata
tih sredstava.
43) Garancija je pisano preuzeta obaveza plaćanja finansijske obaveze u
slučaju da strana koja ima primarnu obavezu za vraćanje takve finansijske
obaveze nije izvršila uplatu po njenom prispijeću.
44) Dugoročni dug je dug koji se otplaćuje u roku dužem od jedne godine
od dana zaduženja.
45) Kratkoročni dug je dug koji se otplaćuje u roku kraćem od jedne
godine od dana zaduženja.
46) Kapitalna investicija je razvojni projekt, projekt poboljšanja i izgradnje
infrastrukture, uključujući pokretnu i nepokretnu imovinu, opremu i
konsultantske usluge koje su sastavni dio takvog projekta koji se nalazi u
odobrenom budžetu, ima period amortizacije duži od pet godina, a koristi se
u vezi s vladinom funkcijom koja služi u javne svrhe.
47) Period amortizacije kapitalne investicije je predviđeni vremenski
period stvarnog korištenja kapitalne investicije uključujući tekuće
održavanje.
48) Deficit proizašao iz gotovinskog toka je privremeni deficit
prouzrokovan razlikom u vremenu primanja budžetskih prihoda i plaćanja
budžetskih rashoda, i baziran je na budžetu u kojem ukupno planirani
budžetski prihodi nisu manji od ukupno planiranih budžetskih rashoda za tu
fiskalnu godinu.
49) CB je CB BiH.
50) Radni dan je dan koji nije subota, nedjelja ili službeni praznik, kao i
dani kada su bankarske institucije, u skladu sa zakonom, ovlaštene da ne
rade.
51) Princip krajnjeg korisnika alocira obavezu entiteta ili Distrikta o
izvršenju otplate vanjskog duga na osnovu mjesta korištenja kreditnih
sredstava u vrijeme kada je taj dug i nastao. Obaveza otplate vanjskog duga
alocira se u onom omjeru u kojem su i kreditna sredstva iskorištena.
52) Zajmoprimac je strana koja primarno ima obavezu izmirenja duga.
53) Zakon o izvršenju budžeta je Zakon o izvršenju budžeta institucija BiH
i međunarodnih obaveza BiH za tekuću godinu.
54) Kanton je federalna jedinica uspostavljena u skladu s Ustavom
Federacije.
55) Općina je općina ili grad uspostavljen u skladu s ustavom entiteta.
56) Finansijski lizing je sporazum za lizing kapitalne investicije na određeni
vremenski period, s tim da na kraju tog perioda kapitalna investicija postaje
vlasništvo zajmoprimca, kao što je definirano zakonom.
57) Međunarodni sporazum je sporazum kojim BiH preuzima kreditne i
druge finansijske obaveze, a koji je zaključen u pisanoj formi s jednom ili
više država ili s jednom ili više međunarodnih organizacija, i koji je reguliran
međunarodnim pravom.
POGLAVLJE I - OPĆE ODREDBE DRŽAVNOG DUGA
Član 4.
(Upravljanje državnim dugom)
(1) Ministarstvo je nadležno za provođenje procedura za zaduživanje i
upravljanje državnim dugom. Zaduženje može nastati u domaćoj ili stranoj
valuti.
(2) U vezi sa stvaranjem obaveza po osnovu indirektnog unutrašnjeg
državnog duga, Ministarstvo će se konsultirati s relevantnim dužnikom u
skladu s uslovima iz odluke vlade dužnika.
(3) U okviru Ministarstva djeluje Sektor za upravljanje državnim dugom.
Sektor upravlja, nadgleda i pravi planove u vezi s državnim dugom i pruža
administrativnu podršku Savjetodavnoj komisiji za dug (u daljnjem tekstu:
Komisija).
(4) VM BiH (u daljnjem tekstu: VM) imenuje Komisiju u čiji sastav ulaze:
a) dva predstavnika u ime VM od kojih je jedan ministar koji će biti
predsjedavajući Komisije, a drugog člana imenuje VM;
b) jedan predstavnik CB;
c) dva predstavnika Federacije od kojih je jedan ministar finansija, a
drugog imenuje Vlada Federacije;
d) dva predstavnika RS od kojih je jedan ministar finansija, a drugog
imenuje Vlada RS;
e) jedan predstavnik Distrikta - direktor Uprave prihoda Distrikta.
(5) Institucije koje imenuju predstavnike u Komisiju obavezne su VM
dostaviti imena zamjenika koji će zamjenjivati imenovanog člana u slučaju
njegove spriječenosti da prisustvuje sjednici Komisije.
(6) Komisija ima savjetodavni karakter, a prvenstveno u vezi sa:
a) stanjem i perspektivom državnog duga;
b) trenutnim i budućim potrebama za prihodima radi servisiranja državnog
duga kao i trenutnim i budućim uplatama koje su za njegovo servisiranje
dužni dostaviti entiteti i Distrikt;
c) mjerama koje treba razmotriti da bi se postigli i održali stabilnost,
kontinuitet i ravnoteža u servisiranju državnog duga;
d) kriterijima koje treba primijeniti Ministarstvo prilikom zaduživanja
države i izdavanja državnih garancija; i
e) pružanjem pomoći Ministarstvu prilikom razvoja Strategije upravljanja
državnim dugom iz člana 5. ovog zakona.
(7) Komisija će donijeti propise kojima uređuje način rada.
(8) Komisija može angažirati eksperte iz specifične oblasti ukoliko to
ocijeni potrebnim.
Član 5.
(Strategija upravljanja državnim dugom)
(1) Ministarstvo, u saradnji s Komisijom, utvrđuje prijedlog strategije
upravljanja državnim dugom, koji će donijeti VM najkasnije mjesec dana
prije isteka fiskalne godine.
(2) Ministarstvo pokreće aktivnosti zaduživanja u okviru ograničenja
definiranih odredbama ovog zakona.
(3) Strategija upravljanja državnim dugom uključuje:
a) neizmireni državni dug i državne garancije;
b) pripremu petogodišnje srednjoročne strategije upravljanja državnim
dugom koja će sadržavati i dug entiteta i Distrikta, a koja će biti u skladu s
važećim zakonima entiteta i Distrikta;
c) prijedlog državnog zaduženja i izdavanja državnih garancija uključujući
svrhe zaduženja i izdavanja garancija;
d) projekciju servisiranja državnog duga za narednih pet godina; i
e) ostale relevantne informacije.
Član 6.
(Državni budžet i saradnja s entitetima i Distriktom)
(1) Ministarstvo će na osnovu podataka kursne liste CB u godišnji budžet
koji se dostavlja PS uključiti prihode potrebne da se u toj fiskalnoj godini
izvrši plaćanje obaveza po osnovu državnog duga uključujući obaveze koje
dospijevaju tokom te fiskalne godine kao i one koje će nastati tokom te
fiskalne godine.
(2) Procjena definirana u stavu (1) ovog člana usaglašava se s entitetima i
Distriktom i dostavlja PS. Konačno usaglašena procjena dostavlja se u
proceduru usvajanja godišnjeg budžeta u skladu s rokovima usvajanja
budžeta.
(3) Ministarstvo je ovlašteno donijeti podzakonske akte kojima bi se
definiralo vrijeme plaćanja duga entiteta i Distrikta prema državi od strane
entiteta i Distrikta.
Član 7.
(Računi za državna kreditna sredstva)
Ministarstvo je ovlašteno u CB ili komercijalnim bankama otvoriti račune i
podračune koji su neophodni za upravljanje državnim dugom. Takvi računi
postaju sastavni dio Jedinstvenog računa Trezora države.
Član 8.
(Računi za servisiranje državnog duga)
Ministarstvo je ovlašteno otvoriti račune i podračune u CB kako bi osiguralo
da se državni dug pravovremeno otplaćuje. Dobit od investiranja sredstava s
tih računa koristi se za plaćanje provizija i ostalih troškova u vezi sa
servisiranjem takvog duga, uključujući otplate takvog duga.
Član 9.
(Evidentiranje cjelokupnog neizmirenog državnog duga)
Sva ministarstva i druga vladina tijela, koja su do dana stupanja na snagu
ovog zakona stvorila obaveze po osnovu državnog duga, u roku od 90 dana
od dana stupanja na snagu ovog zakona, osigurat će informacije o svim
takvim neizmirenim dugovima. Kopije sporazuma o državnom dugu, prateća
dokumentacija i informacije u vezi s trenutnim statusom otplate svih
neizmirenih dugova moraju se dostaviti Ministarstvu. Tako prikupljene
informacije unose se u Evidenciju državnog duga.
Član 10.
(Državna kreditna sredstva)
(1) Ministarstvo je, na osnovu odluke VM, ovlašteno da: i) sredstva
državnog duga prije njihove upotrebe u ovlaštene svrhe, i ii) državna
sredstva čija je namjena otplata duga, investira samo u sljedeće svrhe:
a) vladine obveznice koje emitira vlada suverene države, a koje su
međunarodnopriznate agencije za davanje kreditnog rejtinga rangirale
najmanje klasom "A" (visokog do srednjeg kvaliteta, s većim brojem dobrih
karakteristika, ali koje su u izvjesnoj mjeri osjetljive na uticaj promjena u
ekonomskim uslovima);
b) vrijednosne papire koji su rangirani u skladu s tačkom a) ovog stava za
koje garantira vlada suverene države;
c) depozite kod bilo koje banke koja je članica Agencije za osiguranje
depozita BiH;
d) depozite u nekoj od banaka koje su međunarodnopriznate agencije za
davanje kreditnog rejtinga rangirale najmanje klasom "A";
e) ugovore o ponovnom otkupu a u čijoj osnovi su kupljeni vrijednosni
papiri koji se sastoje od vrijednosnih papira iz tač. a) i g) ovog stava i koje u
svojstvu skrbnika drži treća strana;
f) sredstva na tržištu novca koja je regulirala Komisija za promet
vrijednosnih papira iz SAD ili neke nadzorne institucije EU, a čiji se portfelji
sastoje samo od vrijednosnih papira izraženih u apoenima eura;
g) vladine obveznice koje emitira BiH; i
h) CB.
(2) Sredstva iz stava (1) ovog člana neće biti investirana u bilo koji
instrument koji dospijeva nakon planiranog datuma kada se očekuje
primjena sredstava u dozvoljene svrhe.
Član 11.
(Uvjeti državnog duga)
(1) Zavisno od odredbi ovog zakona i odredbi odluke VM, Ministarstvo ima
isključivo ovlaštenje za:
a) emitiranje kratkoročnih i dugoročnih vrijednosnih papira BiH; i
b) sklapanje kreditnih sporazuma.
(2) Zavisno od odredbi ovog zakona i odredbi odluke VM, Ministarstvo je
ovlašteno odrediti detalje, formu i uslove vrijednosnih papira koji se razlikuju
ili unose promjene u odnosu na gore opisane vrijednosne papire, uključujući
ali se ne ograničavajući na formu dospijeća instrumenta, metode rasta
kamate, sniženje i premije.
(3) Obaveze po osnovu indirektnog unutrašnjeg državnog duga nastaju u
skladu s uslovima definiranim odlukom vlade dužnika.
Član 12.
(Vrijednosni papiri BiH)
(1) Ministarstvo je ovlašteno emitirati vrijednosne papire BiH u
elektronskoj ili u fizičkoj formi, kao i uspostaviti i voditi, direktno ili preko
fiskalnog agenta, kompjuterizirani sistem za vrijednosne papire koji su
emitirani u vidu knjiženja.
(2) Vrijednosni papiri BiH koji se emitiraju u vidu sistema elektronske
evidencije su obaveze države i ne razlikuju se od onih koji su emitirani u
fizičkoj formi, osim što se emisija, održavanje računa, transakcije koje utiču
na vrijednosne papire BiH, uključujući i amortizaciju, provodi elektronski,
koristeći međusobno povezane kompjuterizirane evidencije koje vode
posrednici ili se vode preko posrednika koji djeluju kao agenti. Sistem
elektronske evidencije utvrđuje pravo vlasništva nad vrijednosnim papirima
BiH, a unos podataka o vlasništvu nad vrijednosnim papirima BiH u sistem
elektronske evidencije je konačan. Fiskalni agent izdaje odgovarajuću
potvrdu o vlasništvu na osnovu podataka iz elektronske evidencije.
(3) Vrijednosni papiri BiH koji se emitiraju u fizičkoj formi predstavljaju
obaveze države i identificirane su serijom izdavanja, posebnim serijskim
brojem, nominalnom vrijednošću, i predstavljeni su u formi evidentiranog
vlasništva. Jedan ili više vrijednosnih papira BiH mogu biti emitirani u fizičkoj
formi kao kolektivni dokaz drugih vrijednosnih papira istog opisa emitiranih u
elektronskoj formi.
(4) Vrijednosni papiri BiH kojima se može i ne mora trgovati na tržištu
mogu biti prenosivi ili neprenosivi, zavisno od uslova emitiranja.
(5) Ministarstvo je ovlašteno emitirati vrijednosne papire BiH za prodaju:
a) na aukciji, zadržavajući, tamo gdje je to moguće, pravo da odbije
određenu ili sve ponude, ili po fiksnoj cijeni ili stopi;
b) s popustom, ili po fiksnim, odnosno varijabilnim kamatnim stopama;
c) u određenim apoenima;
d) uz utvrđene datume izdavanja i prispijeća;
e) uz ograničenje iznosa ponude;
f) uz određeni datum ili datume plaćanja kamate/kamata;
g) uz zadržavanje prava, ukoliko postoji, na plaćanje vrijednosnih papira
BiH prije planiranog datuma prispijeća; i
h) uz reguliranje procedura plaćanja u slučaju kada plaćanje dospije u
vrijeme praznika.
(6) U slučaju da datum plaćanja obaveza po osnovu vrijednosnih papira
BiH pada van uobičajenog radnog dana, takvo plaćanje obavlja se prvog
narednog radnog dana, bez dodatnih kamata. Kada je uslovima vrijednosnih
papira BiH predviđeno da Ministarstvo može izvršiti plaćanje prije prispijeća,
takva mjera može se poduzeti ukoliko se na nju odnosi ovlaštenje utvrđeno
za takvo postupanje u vrijeme prodaje.
(7) Ministarstvo je ovlašteno uspostaviti pravila vođenja aukcije
vrijednosnih papira BiH. Ministarstvo može osnovati savjetodavnu komisiju
za aukcije čije će se članstvo i odgovornosti uspostaviti u skladu s
podzakonskim aktima.
(8) Na vrijednosnim papirima BiH kao i na opisu uslova ponude
vrijednosnih papira BiH navodi se ko je dužnik po osnovu vrijednosnih papira
BiH koji će vršiti otplatu, ili u slučaju direktnog unutrašnjeg državnog duga,
stoji da je država obavezna vršiti otplatu.
(9) Ministarstvo ima ovlaštenje zaduživati se po osnovu državnog duga
radi olakšanja poslova upravljanja dugom zamjenom između više vrsta
kredita, ranijom otplatom već ugovorenih kredita u potpunosti ili djelimično,
konverzijom postojećih kredita kad aktuelni uslovi finansijskog tržišta to
nalažu, ili obavljanjem finansijskog poslovanja obavezama po osnovu duga
uključujući finansijske proizvode.
Član 13.
(Propisi o vrijednosnim papirima)
Vrijednosni papiri BiH su predmet uslova emitiranja i propisa koji ih
reguliraju, a koje donosi Ministarstvo. CB, uz odobrenje Ministarstva, može
osigurati listing vrijednosnih papira BiH na burzama oba entiteta. S tim u
vezi, vrijednosni papiri BiH bit će predmet propisa koji se odnose na uslove
listinga i procedura trgovanja na entitetskim burzama od strane komisija za
vrijednosne papire.
Član 14.
(Odobrenje pomoći u slučaju gubitka, krađe ili uništenja ovjerenih
vrijednosnih papira BiH)
(1) Ministarstvo je ovlašteno propisati način postupanja u slučaju gubitka,
krađe, uništenja, oštećenja ili poništavanja vrijednosnih papira BiH
emitiranih u fizičkoj, tj. ovjerenoj formi, pod uslovom da je vrijednosni papir
identificiran serijskim brojem i opisom, i da je zahtjev za pomoć podnesen u
skladu s primjenjivim propisima Ministarstva.
(2) Navedene odgovornosti iz stava (1) ovog člana Ministarstvo može
povjeriti fiskalnom agentu iz člana 17. ovog zakona.
Član 15.
(Ograničenja iznosa direktnog državnog duga)
Zaduženje po osnovu dugoročnog državnog duga može nastati ukoliko u
vrijeme zaduženja po osnovu dugoročnog direktnog unutrašnjeg državnog
duga ili dugoročnog direktnog vanjskog državnog duga iznos servisiranja
dugoročnog duga koji dospijeva u bilo kojoj narednoj godini ne prelazi 18%
redovnih prihoda ostvarenih u prethodnoj fiskalnoj godini. Ograničenje
iznosa državnog duga od 18% iz ovog člana bit će na snazi tri godine od
dana stupanja na snagu ovog zakona, a bit će podložno godišnjim
analizama.
Član 16.
(Obaveze po osnovu državnog duga)
Državni dug predstavlja apsolutnu i bezuslovnu obavezu države u skladu s
uslovima definiranim kreditnim sporazumima i vrijednosnim papirima BiH.
Član 17.
(Fiskalni agent)
(1) CB je fiskalni agent za unutrašnje vrijednosne papire BiH u skladu sa
sporazumom koji će zaključiti s Ministarstvom i obavlja sljedeće poslove:
a) izvođenje aukcija vrijednosnih papira BiH, i u vezi s tim, osiguranje
pravovremene najave ponuda, aplikacija i instrukcija zainteresiranim
učesnicima i informacija o rezultatima aukcije;
b) uspostavljanje i vođenje sistema elektronske evidencije vrijednosnih
papira BiH u kojem će se evidentirati emitiranje, transferi i druge transakcije
i amortizacija svih takvih vrijednosnih papira koji su emitirani u vidu
knjiženja;
c) održavanje zaliha vrijednosnih papira BiH i dogovaranje njihovog
emitiranja iz zaliha u svim slučajevima u kojima je takve vrijednosne papire
potrebno emitirati u fizičkom obliku, zadržavajući odgovarajuće evidencije;
d) Kako bi se omogućilo uspostavljanje aktivnog sekundarnog tržišta i
proširio pristup sistemu elektronske evidencije, CB tražit će listing
vrijednosnih papira BiH s entitetskih berzi, koji su predmet uslova
entitetskog listinga, te omogućiti i dozvoliti trgovinu vrijednosnim papirima
direktno između komercijalnih banaka i ostalih učesnika na sekundarnom
tržištu, na način kako to odredi CB, što je predmet odgovornosti CB za
oprezno provođenje poravnanja i kliringa svih vrijednosnih papira BiH;
e) rukovođenje sistemom elektronske evidencije koji će omogućiti da svi
oni koji trguju vrijednosnim papirima BiH, a koji se čuvaju u sistemu, budu u
mogućnosti uporediti prijenos vrijednosnih papira s plaćanjima;
f) osigurati takav sistem elektronske evidencije za finansijske i druge
institucije koje u svom sistemu elektronske evidencije imaju evidencije o
vrijednosnim papirima BiH za svoj račun, ili za račun drugih, da se u svakom
momentu nesporno može utvrditi vlasništvo i status vrijednosnih papira koji
se kod njih čuvaju;
g) vođenje računa Ministarstva tako da su sredstva operativna u momentu
prispijeća plaćanja kamata i otplate glavnice po osnovu vrijednosnih papira
BiH;
h) usluge čuvanja, kliringa i poravnanja vrijednosnih papira BiH;
i) izdavanje jednog ili više zbirnih certifikata koji mogu biti deponirani kod
jedne ili više međunarodnih bankarskih institucija. Na ove zbirne certifikate
agent može odobriti kamate ili njihovim knjiženjem ili u obliku certifikata;
j) pružanje drugih usluga, uključujući i procjenu, prema zahtjevu,
finansijskih uslova kreditnih institucija koje učestvuju u programima
državnih garancija, i drugih pitanja prema zajedničkom dogovoru.
(2) CB će, ukoliko se time ne umanjuje efikasnost, koristiti postojeću
infrastrukturu za obavljanje poslova iz stava (1) ovog člana. S tim u vezi, CB
je, uz odobrenje Ministarstva, saglasna da imenuje postojeće registre
entiteta da djeluju kao njeni agenti radi uspostavljanja sistema elektronske
evidencije. Obaveze i odgovornosti registara entiteta definirat će se
odvojenim agentskim sporazumima. CB može imenovati jednog ili više
agenata koji će obavljati poslove iz stava (1) ovog člana.
(3) CB može donijeti propise za koje smatra da su neophodni za izvršenje
njenih obaveza navedenih u stavu (1) ovog člana. Takvi propisi imat će
zakonsku snagu na cijeloj teritoriji BiH.
(4) Obavljanjem funkcije fiskalnog agenta definirane ovim zakonom, CB se
ni na koji način ne obavezuje niti joj se pripisuje obaveza plaćanja takvog
duga, niti se njene devizne rezerve ni na koji način smatraju garancijom za
plaćanje takvog duga.
(5) Ministarstvo može, po potrebi, imenovati agenta ili agente za vanjske
vrijednosne papire BiH.
Član 18.
(Uspostavljanje državne evidencije)
U skladu s odredbama ovog zakona, Ministarstvo uspostavlja Evidenciju
državnog duga i Evidenciju državnih garancija.
Član 19.
(Upravljanje evidencijom)
(1) Da bi izvršilo dužnosti upravljanja državnim dugom i državnim
garancijama u skladu s ovim zakonom, Ministarstvo će prvo prikupiti, a
potom održavati i kompletirati tačne evidencije o svim obavezama koje čine
državni unutrašnji i vanjski dug, i o svim državnim garancijama, i
unutrašnjim i vanjskim.
(2) Ostala ministarstva i vladina tijela koja su do sada vodila evidencije u
vezi s tim izvršit će hitan prijenos na Ministarstvo.
Član 20.
(Evidencija o državnom dugu)
(1) Evidenciju o državnom dugu čine dvije podevidencije: Evidencija o
unutrašnjem državnom dugu i Evidencija o vanjskom državnom dugu.
Evidencija o unutrašnjem državnom dugu sastoji se od dvije podevidencije:
Evidencija o direktnom unutrašnjem državnom dugu i Evidencija o
indirektnom unutrašnjem državnom dugu.
(2) Evidencija o državnom dugu osigurat će podatke o najmanje dvije
kategorije: i) dugu u formi vrijednosnih papira BiH te ii) dugu u formi
kreditnih sporazuma. Ministarstvo donosi propise kojima se definiraju podaci
koji će biti sadržani u takvoj evidenciji.
(3) Evidencija o državnom dugu pružit će informacije o valuti ili valutama
izuzimajući domaću valutu, u kojoj se svaka obaveza plaća ili je prikazana u
tim apoenima, kao i originalne i tekuće procjene obaveza u domaćoj valuti ili
valutama u kojima je plaćanje ugovoreno. CB osigurat će informacije o
važećem deviznom kursu.
(4) Evidenciju o državnom dugu ažurira Ministarstvo. Evidencija se
objavljuje jednom godišnje u "SG BiH", najkasnije do 31. marta svake
godine, i obuhvatit će komparativne podatke kada je to moguće za najmanje
jednu godinu unaprijed.
Član 21.
(Evidencija državnih garancija)
(1) Evidenciju državnih garancija čine dvije podevidencije - Evidencija o
unutrašnjim državnim garancijama i Evidencija o vanjskim državnim
garancijama. Evidencija državnih garancija pružat će informacije za dvije
kategorije: o unutrašnjim državnim garancijama i o vanjskim državnim
garancijama. Ministarstvo će utvrditi propise kojima se definiraju podaci koje
će takva evidencija sadržavati.
(2) U evidencijama o državnim garancijama dat će se preliminarna
vrijednost zagarantiranog iznosa u domaćoj valuti i u valuti odnosno
valutama u kojima je plaćanje ugovoreno. CB osigurat će informacije o
važećem deviznom kursu.
(3) Ministarstvo ažurira Evidenciju o državnim garancijama. Evidencija će
se objavljivati jednom godišnje u "SG BiH", najkasnije do 31. marta svake
godine, i obuhvatit će komparativne podatke kada je to moguće za najmanje
jednu godinu unaprijed.
(4) U Ministarstvu će biti odložena sva dokumentacija podnesena i
odobrena u skladu s ovim zakonom i čuvat će se u skladu s propisima o
čuvanju dokumentacije institucija BiH.
(5) Ministarstvo će osigurati kraće podatke o garantiranim zajmovima u
Evidenciji o državnim garancijama.
Član 22.
(Evidencija o dugu entiteta i Distrikta i garancijama entiteta i Distrikta)
(1) Ministarstvo uspostavlja i vodi evidenciju u vezi sa cjelokupnim dugom
i garancijama entiteta uključujući i dug i garancije kantona i općina, i dugom
i garancijama Distrikta na osnovu informacija koje entiteti i Distrikt dostave,
a koji će biti u skladu s važećim zakonima entiteta i Distrikta.
(2) Ministarstvo je ovlašteno svake godine kvartalno pribaviti takve
informacije od entiteta i Distrikta.
Član 23.
(Evidencija nevladinog duga)
Ministarstvo je ovlašteno prikupljati, uspostaviti i voditi evidenciju u vezi sa
cjelokupnim nevladinim vanjskim dugom i donijeti propise u vezi s tim.
POGLAVLJE II - UNUTRAŠNJI DUG
Član 24.
(Svrha direktnog unutrašnjeg državnog duga)
Zaduživanje po osnovu direktnog unutrašnjeg državnog duga moguće je za:
a) finansiranje državnog budžetskog deficita proizašlog iz gotovinskog
toka;
b) finansiranje državnog budžetskog deficita u slučajevima kada
Ministarstvo procijeni da odobreni rashodi prelaze ili će preći iznos državnih
prihoda;
c) refinansiranje neizmirenog direktnog unutrašnjeg i vanjskog državnog
duga;
d) plaćanje državnih garancija, u potpunosti ili djelimično, u slučaju da
zajmoprimac ne ispuni svoje finansijske obaveze;
e) plaćanje troškova servisiranja državnog duga, uključujući i povezane
troškove kao što su: emisija vrijednosnih papira, održavanje računa,
amortizacija, fiskalni agencijski troškovi;
f) finansiranje kapitalnih investicija; i/ili
g) finansiranje fonda budžetskih rezervi i rezervi države.
Član 25.
(Svrha indirektnog unutrašnjeg državnog duga)
Stvaranje obaveza po osnovu indirektnog unutrašnjeg državnog duga
moguće je za finansiranje relevantnog unutrašnjeg duga jednog ili više
dužnika.
Član 26.
(Ograničenja iznosa direktnog unutrašnjeg državnog duga)
(1) Ograničenja iznosa direktnog unutrašnjeg državnog duga određuju se
Zakonom o izvršenju budžeta. Ograničenja duga u Zakonu o izvršenju
budžeta će, prije svega, isključivo odrediti iznos novog zaduženja po osnovu
direktnog unutrašnjeg državnog duga unutar budžetske godine, i drugo,
ukupan iznos direktnog unutrašnjeg državnog duga koji u toj godini može
biti neizmiren. Ograničenja iznosa direktnog unutrašnjeg državnog duga
propisana Zakonom o izvršenju budžeta sadrže ovlaštenje za zaduživanje po
osnovu direktnog unutrašnjeg državnog duga do propisanog iznosa.
(2) Ukoliko je garancija izdata u skladu s odredbama ovog zakona,
zaduženje nastalo radi otplate takve garancije nije predmet ograničenja
zaduženja iz stava (1) ovog člana.
(3) Indirektni unutrašnji državni dug ne podliježe ograničenjima iz ovog
zakona.
(4) U slučaju kada se vrijednosni papiri BiH emitiraju s popustom,
ograničenje se obračunava po cijeni popusta u vrijeme početnog izdavanja
vrijednosnih papira BiH.
(5) Svaki neizmireni dug za koji su sredstva dovoljna da se osigura otplata
glavnice i kamate duga do dana prispijeća ili otplate neopozivo položena kod
treće strane neće biti predmet obračuna za limit zaduženja.
(6) U bilo kojoj fiskalnoj godini, u periodu od 30 uzastopnih dana, ne može
postojati neizmireni državni dug nastao za finansiranje deficita iz
gotovinskog toka.
Član 27.
(Procedura za stvaranje obaveza po osnovu direktnog unutrašnjeg državnog
duga)
(1) Kapitalna investicija odobrava se Zakonom o izvršenju budžeta,
uključujući maksimalan iznos direktnog unutrašnjeg državnog duga
odobrenog za finansiranje kapitalne investicije.
(2) VM donosi odluku kojom se utvrđuje:
a) maksimalan iznos glavnice direktnog unutrašnjeg državnog duga;
b) forma direktnog unutrašnjeg državnog duga;
c) prispijeće i uslovi otplate;
d) svrha zaduženja;
e) dokaz o poštivanju odredbi iz člana 26. ovog zakona;
f) period amortizacije kapitalne investicije koja se finansira; i
g) dokaz o osiguranju sredstava za otplatu direktnog unutrašnjeg
državnog duga po prispijeću.
(3) Nakon donošenja odluke iz stava (2) ovog člana, Ministarstvo je
ovlašteno stvoriti obaveze po osnovu direktnog unutrašnjeg državnog duga u
skladu s utvrđenim uslovima.
(4) Najkasnije u roku od 30 dana od dana stvaranja obaveza po osnovu
direktnog unutrašnjeg državnog duga, Ministarstvo će VM dostaviti izvještaj
o nastaloj obavezi.
(5) VM će, najkasnije u roku od 60 dana od dana stvaranja obaveza, PS
proslijediti na uvid svoju odluku i izvještaj o zaduženju iz stava (4) ovog
člana.
Član 28.
(Procedure za stvaranje obaveza po osnovu indirektnog unutrašnjeg
državnog duga)
(1) Stvaranje obaveza po osnovu indirektnog unutrašnjeg državnog duga
jedino je moguće nakon što Ministarstvo primi:
a) odluku vlade dužnika kojom se odobrava relevantni unutrašnji dug
dužnika i kojom se zahtijeva stvaranje obaveza po osnovu indirektnog
unutrašnjeg državnog duga u korist dužnika. Zahtjev sadrži neopozivo
uputstvo Ministarstvu da emitira vrijednosne papire BiH u skladu s uslovima
definiranim odlukom vlade dužnika. Odlukom vlade dužnika određuje se
ovlašteni predstavnik dužnika koji će s Ministarstvom usaglasiti pitanja
emisije vrijednosnih papira BiH;
b) odluku vlade dužnika - Ministarstvo će poduzeti aktivnosti za stvaranje
obaveza u skladu s uslovima definiranim odlukom vlade u roku od 30 dana.
Zahtjev za emisiju vrijednosnih papira BiH je neopoziv;
c) sporazum u pisanoj formi koji su potpisali ministar i ministar finansija
dužnika (ili u slučaju Distrikta, direktor Uprave prihoda) koji Ministarstvu
pruža dokaze o obavezi dužnika da obavi plaćanja državi po osnovu
relevantnog unutrašnjeg duga dužnika. Takav sporazum osigurat će mjenicu
ili neki drugi pravni instrument kojim bi, u slučaju neplaćanja, Ministarstvo
bilo ovlašteno potraživati sredstva od dužnika; i
d) potvrdu dužnika da su ispunjeni kriteriji Ministarstva, a kojom se
dokazuje poštivanje zakona iz oblasti unutrašnjeg duga dužnika ili Zakona o
izvršenju budžeta, uključujući:
1) dokaz da je godišnje namjensko izdvajanje sredstava, koje je dovoljno
za osiguranje otplate duga, sadržano ili će biti sadržano u godišnjem
budžetu; i kopiju postojećeg budžeta koja pokazuje dovoljna sredstva
namjenski izdvojena za tekuću godinu;
2) dokaz da je parlament dužnika odobrio finansiranje svih kapitalnih
investicija uključivanjem u godišnji budžet;
3) dokaz o poštivanju ograničenja duga koje je uspostavio parlament
dužnika; i
4) predočenje dokaza da je sporazum iz tačke c) stava (1) ovog člana
važeći, da je obavezujući za dužnika, i da je primjenjiv u skladu s uslovima
definiranim u sporazumu.
(2) Indirektni unutrašnji dug plaća država isključivo iz sredstava koja
jedan ili više dužnika uplate državi po osnovu relevantnog unutrašnjeg duga
dužnika.
(3) U slučaju zaduženja po osnovu indirektnog unutrašnjeg državnog duga
u ime više od jednog dužnika, Ministarstvo raspoređuje obavezu otplate
glavnice i kamate, i troškova zaduženja u vezi s indirektnim unutrašnjim
državnim dugom na osnovu ukupnih iznosa zahtijevanih od strane dužnika.
(4) Ministarstvo je ovlašteno prikupljati sredstva od dužnika za pokriće
troškova Ministarstva prilikom stvaranja obaveza po osnovu indirektnog
unutrašnjeg državnog duga i prijema uplata od dužnika, servisiranja,
povlačenja i osiguranja otplate relevantnog unutrašnjeg duga dužnika.
Ministarstvo donosi propise koji određuju metodu pokrivanja i procjenjivanja
takvih troškova.
(5) U slučaju da država stvori obaveze po osnovu indirektnog unutrašnjeg
državnog duga u ime jednog ili više dužnika, a po prispijeću jedan od
dužnika ne otplati svoj relevantni unutrašnji dug, takav propust dužnika koji
nije izmirio svoje obaveze ne izaziva nikakve zakonske obaveze na strani
dužnika koji je izmirio svoje obaveze u smislu preuzimanja odgovornosti za
dio indirektnog unutrašnjeg državnog duga koji se otplaćuje iz takvog
relevantnog unutrašnjeg duga dužnika.
(6) Neizmirenu obavezu iz stava (5) ovog člana može dobrovoljno, u
potpunosti ili djelimično, izmiriti Ministarstvo ili dužnik koji je izmirio svoju
obavezu. U tom slučaju dužnik koji nije izmirio svoje obaveze će
Ministarstvu, odnosno dužniku koji je ispunio njegove obaveze osigurati
cjelokupan iznos takvih plaćanja. Dužnik koji nije ispunio svoje obaveze
dužan je isplatiti Ministarstvu, odnosno dužniku koji je izmirio obaveze
proviziju od najmanje 10% godišnje na iznos servisiranja duga od strane
dužnika koji je izmirio obaveze. Takva nadoknada je, uključujući proviziju iz
ovog stava, automatska, ima zakonsku snagu i ne zahtijeva bilo koju
dodatnu mjeru ili dokumentaciju dužnika ili države.
Član 29.
(Kamate po osnovu sredstava direktnog unutrašnjeg državnog duga)
Kamate po osnovu sredstava na računima i podračunima otvorenim radi
upravljanja sredstvima direktnog unutrašnjeg državnog duga uplaćuju se u
državni budžet.
Član 30.
(Kreditna sredstva indirektnog unutrašnjeg državnog duga)
(1) Ministarstvo je ovlašteno prenijeti sredstva indirektnog unutrašnjeg
državnog duga u CB banku na račun dužnika u čije ime su stvorene obaveze
po osnovu indirektnog unutrašnjeg državnog duga.
(2) Prijenos sredstava iz stava (1) ovog člana obavit će se u skladu s
uslovima iz sporazuma uz dokaze o relevantnom unutrašnjem dugu dužnika,
a najkasnije u roku od 10 dana nakon što država primi ta sredstva.
(3) Kamata na sredstva iz stava (1) ovog člana, prije nego što se obavi
prijenos, zadržava se na odgovarajućem podračunu i upotrebljava se za
otplatu duga i drugih troškova u vezi s relevantnim unutrašnjim dugom
dužnika.
Član 31.
(Rezervne mjere za indirektni unutrašnji državni dug)
(1) U slučaju nepravovremenog plaćanja indirektnog unutrašnjeg državnog
duga od strane dužnika, Ministarstvo je ovlašteno od dužnika zahtijevati da
osigura rezervna sredstva koja će se držati na državnom računu i da donese
propise koji definiraju iznose i dužinu trajanja sredstava rezervi ograničenih
narednom mjesečnom isplatom, kao i mehanizme naplate.
(2) U slučajevima kada Sektor za upravljanje državnim dugom procijeni da
postoje izgledi da neće biti ostvaren pravovremen i adekvatan priliv prihoda
za potrebe servisiranja indirektnog unutrašnjeg državnog duga, Ministarstvo
se ovlašćuje da donese rezervne mjere. Ministarstvo se usaglašava s
Komisijom, koliko to dozvoljavaju vrijeme i date okolnosti, o primjeni mjera
iz člana 32. ovog zakona, preporučujući koja će to pravila i mjere biti.
Konačnu odluku o tome donosi Ministarstvo.
Član 32.
(Očekivano neplaćanje obaveza po osnovu indirektnog unutrašnjeg državnog
duga)
Nakon procjene Ministarstva da postoje izgledi da će doći do privremenog
zastoja u pravovremenom prilivu prihoda iz ranije određenih izvora, odnosno
od jednog ili oba entiteta ili Distrikta, u odgovarajućem iznosu ili iznosima,
za podmirenje planirane otplate na račun indirektnog unutrašnjeg državnog
duga, Ministarstvo primjenjuje jednu ili više opisanih mjera:
a) Ako je razlog očekivanog nedovoljnog priliva prihoda takav da će jedan
od entiteta ili Distrikt pribaviti sredstva za servisiranje duga u iznosu
manjem od onog koji je bio predviđen kao njegov dio ili da neće uopće platiti
svoj dio, Ministarstvo prvo upućuje zahtjev drugom entitetu ili Distriktu da
ustanovi da li je voljan i sposoban osigurati dodatni doprinos kako bi se
pokrio deficit. Entitet ili Distrikt, čiji je nedovoljni prihod pokriven takvim
doprinosom, bezuslovno se obavezuje da onom ko je dao taj doprinos
nadoknadi puni iznos tih sredstava, kao i proviziju u iznosu od najmanje
10% iznosa u roku od godinu dana od dana transakcije. Takva nadoknada
je, uključujući proviziju iz ove tačke, automatska, ima zakonsku snagu i ne
zahtijeva bilo koju dodatnu mjeru ili dokumentaciju dužnika ili Ministarstva.
b) Ako je razlog očekivanog nedovoljnog priliva prihoda uzrokovan time da
jedan ili oba entiteta ili Distrikt neće osigurati nikakve prihode, ili će
osigurati prihode u iznosu manjem od onog koji je predviđen iz izvora koji su
za to određeni, i ako Ministarstvo, odnosno entitet ili Distrikt koji je izmirio
svoj dio obaveze nije u mogućnosti ili nije voljan osigurati sredstva za
nadoknadu propuštene uplate, onda će u tom slučaju Ministarstvo predložiti
VM da iz sredstava rezervi budžeta koja nisu raspodijeljena izmiri prispjelu
obavezu. Dužnik čiji je nedovoljni prihod pokriven takvim doprinosom
bezuslovno se obavezuje da onom ko je dao taj doprinos nadoknadi puni
iznos tih sredstava, kao i proviziju u iznosu od najmanje 10% iznosa. Takva
nadoknada je, uključujući sve povezane troškove, automatska, ima punu
zakonsku snagu i ne zahtijeva bilo koju dodatnu mjeru ili dokumentaciju
dužnika ili Ministarstva.
c) U slučaju kada mjere iz tač. a) i b) ovog stava privremeno ne
osiguravaju sredstva potrebna da se izbjegne očekivano neplaćanje,
Ministarstvo se, uz odobrenje VM, ovlašćuje da izvrši preraspodjelu
sredstava budžeta namijenjenih za druge svrhe, ali koja još nisu vezana
prema godišnjem zakonu o budžetu, za pokrivanje platnog deficita po
osnovu servisiranja duga. Svaku takvu vanrednu mjeru mora odobriti VM.
d) Ukoliko mjere iz tač. a), b) i c) ovog stava ne osiguraju sredstva
neophodna da bi se izbjeglo neplaćanje u periodu od tri dana prije dana
prispijeća otplate duga, Ministarstvo će osigurati dovoljan iznos sredstava
dužnika u skladu sa Zakonom o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH i
iskoristiti ih za plaćanje prispjele obaveze. VM bit će obaviješteno o takvom
postupku.
e) Ministarstvo donosi propise za provođenje ovih procedura.
Član 33.
(Neplaćanje direktnog unutrašnjeg državnog duga)
U slučaju kada država ne izvrši pravovremeno servisiranje direktnog
unutrašnjeg državnog duga, Ministarstvo predlaže VM da od PS zatraži da:
a) se donese zakonska mjera o momentalnoj statusnoj suspenziji svih
garancijskih programa koja će biti na snazi do vremena otklanjanja takvog
zastoja u servisiranju duga;
b) ovlasti Ministarstvo da uđe u pregovore s povjeriocima radi izmjene
dužničkih obaveza države.
Član 34.
(Obaveze po osnovu unutrašnjeg državnog duga)
(1) Direktni unutrašnji državni dug predstavlja apsolutnu i bezuslovnu
obavezu države u skladu s uslovima vrijednosnih papira BiH i kreditnih
sporazuma.
(2) Indirektni unutrašnji državni dug je isključivo obaveza dužnika.
Indirektni unutrašnji državni dug predstavlja obavezu države samo u omjeru
u kojem je država primila uplate po osnovu relevantnog unutrašnjeg duga
dužnika.
(3) Kreditor je obavezan prikupiti zadovoljavajuću dokumentaciju o
djelovanju u skladu sa zahtjevima iz st. (1) i (2) člana 27. ovog zakona.
Ministarstvo je, na zahtjev kreditora, dužno osigurati kompletnu i ažurnu
informaciju kojom se potvrđuje djelovanje u skladu s propisima. U slučaju da
kreditor ne prikupi navedenu dokumentaciju, obaveza države neće biti
važeća, a kreditor neće biti u mogućnosti da je provede.
Član 35.
(Prioritet direktnog unutrašnjeg državnog duga)
(1) Sve obaveze koje čine direktni unutrašnji državni dug i vanjski dug
imaju paritetan i jednak status bez obzira kad su nastale i bez obzira da li su
nastale u vidu vrijednosnih papira BiH ili kreditnih sporazuma. Potraživanja,
u smislu otplate glavnice ili plaćanja kamate na takav dug, prva su
potraživanja svih prihoda države bez obzira na njihov izvor, da li su položena
na budžetski račun kod CB ili u bilo kojoj drugoj komercijalnoj banci, tj. svi
računi na koje su položeni državni prihodi i ne podliježu sada ili kasnije bilo
kojem drugom potraživanju.
(2) Određeni državni dug može se dodatno osigurati posebnom
kolateralnom garancijom isključivo za osiguranje otplate takvog duga.
Član 36.
(Stalno izdvajanje namjenskih sredstava za direktni unutrašnji državni dug)
Sredstva za servisiranje direktnog unutrašnjeg državnog duga stalno će se
namjenski izdvajati, a Zakon o izvršenju budžeta neopozivo će uzeti u obzir
potrebni iznos prema prijedlogu Ministarstva.
POGLAVLJE III - VANJSKI DUG
Član 37.
(Svrha vanjskog državnog duga)
Zaduživanje po osnovu vanjskog državnog duga moguće je za:
a) finansiranje državnog budžetskog deficita proizašlog iz gotovinskog
toka;
b) finansiranje državnog budžetskog deficita u slučajevima kada
Ministarstvo procijeni da odobreni rashodi prelaze ili će preći iznos državnih
prihoda;
c) refinansiranje i restrukturiranje neizmirenog unutrašnjeg i vanjskog
državnog duga;
d) plaćanje državnih garancija, u potpunosti ili djelimično, u slučaju da
zajmoprimac ne ispuni svoje finansijske obaveze;
e) plaćanje troškova servisiranja državnog duga, uključujući i povezane
troškove kao što su: emisija vrijednosnih papira, održavanje računa,
amortizacija, fiskalni agencijski troškovi;
f) finansiranje kapitalnih investicija; i/ili
g) finansiranje fonda budžetskih rezervi i rezervi države.
Član 38.
(Ograničenja iznosa vanjskog državnog duga i vanjskih državnih garancija)
(1) Ograničenja iznosa vanjskog državnog duga i ograničenja iznosa
vanjskih državnih garancija određuju se Zakonom o izvršenju budžeta.
Ograničenja duga u Zakonu o izvršenju budžeta, prije svega, isključivo će
odrediti iznos novog zaduženja po osnovu vanjskog državnog duga za
budžetsku godinu, i drugo, ukupan iznos vanjskog državnog duga za tu
godinu.
(2) U slučaju kada su vrijednosni papiri BiH emitirani s popustom,
ograničenje se obračunava po cijeni popusta u vrijeme početne emisije
vrijednosnih papira BiH. Svaki neizmireni dug za koji su sredstva dovoljna da
se osigura otplata glavnice i kamate zaduženja neopozivo položena kod treće
strane neće biti predmet obračuna za limit zaduženja.
(3) U bilo kojoj fiskalnoj godini, u periodu od 30 uzastopnih dana, ne može
postojati neizmireni državni dug nastao u svrhu finansiranja deficita iz
gotovinskog toka.
Član 39.
(Procedura za stvaranje obaveza po osnovu vanjskog državnog duga)
(1) Ministarstvo je odgovorno za vođenje pregovora i provođenje
procedura za zaključivanje kreditnih sporazuma i vrijednosnih papira BiH
kojim se država zadužuje po osnovu vanjskog duga.
(2) Ministarstvo dostavlja VM inicijativu za vođenje pregovora radi
zaključivanja kreditnog sporazuma. Inicijativa sadrži:
a) kratak opis projekta;
b) razloge za zaduživanje po osnovu vanjskog državnog duga;
c) iznos predloženog vanjskog državnog duga;
d) uslove predloženog vanjskog državnog duga;
e) prijedlog Ministarstva.
(3) VM razmatra inicijativu iz stava (2) ovog člana i, ako je prihvati,
određuje delegaciju za pregovore.
(4) Nakon završenih pregovora, Ministarstvo dostavlja VM nacrt kreditnog
sporazuma i osnove za zaključivanje kreditnog sporazuma koji sadrže:
a) ustavni osnov;
b) razloge zbog kojih se predlaže zaključivanje kreditnog sporazuma;
c) ukoliko se stvara kreditna obaveza za entitete ili Distrikt, mišljenje
nadležnih organa entiteta ili Distrikta na nacrt kreditnog sporazuma, ili
zapisnik s pregovora, ili parafirani nacrt dokumentacije, ili neki drugi
dokument potpisan od ovlaštenog predstavnika entiteta ili Distrikta koji
ispunjava uslove Ministarstva;
d) ovlaštenje za potpisivanje kreditnog sporazuma;
e) naznaku visine sredstava potrebnih za izvršenje kreditnog sporazuma i
način njihovog osiguranja;
f) procjenu da li priprema i implementacija kreditnog sporazuma zahtijeva
donošenje novih zakona ili izmjenu postojećih;
g) prijedlog da se kreditni sporazum ili jedan njegov dio privremeno
primjenjuje dok ugovor ne stupi na snagu.
(5) Nakon što VM prihvati nacrt kreditnog sporazuma, dostavlja ga PBiH s
prijedlogom potpisnika.
(6) PBiH donosi odluku kojom prihvata vanjski državni dug i određuje
potpisnika kreditnog sporazuma.
(7) Nakon donošenja odluke iz stava (6) ovog člana, ovlašteni potpisnik
potpisuje kreditni sporazum i dostavlja ga Ministarstvu.
(8) Ministarstvo upućuje kreditni sporazum MVP BiH radi pokretanja
postupka ratifikacije u skladu sa Zakonom o postupku zaključivanja i
izvršavanja međunarodnih ugovora. Kreditni sporazum kojim država
preuzima kreditne i druge finansijske obaveze ima prioritet u postupku
ratifikacije.
(9) U slučaju kada je finansijska obaveza po osnovu vanjskog državnog
duga alocirana na jedan od entiteta ili Distrikt, istovremeno s upućivanjem
kreditnog sporazuma na postupak ratifikacije, Ministarstvo će pripremiti
prijedlog podugovora kojim prenosi prava i obaveze na entitete i Distrikt, u
skladu s odredbama kreditnog sporazuma. Ministar i ovlašteni predstavnici
entiteta i/ili Distrikta potpisat će podugovore.
(10) U slučaju izmjena postojećih kreditnih sporazuma, provodi se
procedura iz st. od (2) do (9) ovog člana. Ukoliko je inicijativa za izmjenu
postojećeg kreditnog sporazuma potekla od entiteta ili Distrikta, ona će imati
istu pravnu snagu kao dokumenti iz tačke c) stava (4) ovog člana.
(11) U slučaju hitnosti u postupku prihvatanja ili bilo koje izmjene
postojećeg kreditnog sporazuma, primijenit će se procedure iz st. (6), (7) i
(8) ovog člana.
Član 40.
(Kreditna sredstva vanjskog državnog duga)
Ministarstvo je ovlašteno sredstva vanjskog državnog duga deponirati i
upotrijebiti u skladu s uslovima kreditnog sporazuma. U slučaju da takav
sporazum ne definira polaganje sredstava, ta sredstva deponirat će se na
račun u CB i upotrijebiti u skladu s alokacijom izvršenom u vrijeme nastanka
vanjskog zaduženja države.
Član 41.
(Uslovi vanjskog državnog duga)
(1) U skladu s odredbama ovog zakona i odluke VM, Ministarstvo ima
ovlaštenje da:
a) emitira kratkoročne i dugoročne vrijednosne papire BiH; i
b) sklapa kreditne sporazume.
(2) U skladu s odredbama ovog zakona, Ministarstvo ima ovlaštenje
odrediti detalje, formu i uslove vrijednosnih papira koji se razlikuju ili unose
promjene u odnosu na već opisane vrijednosne papire, uključujući ali se ne
ograničavajući na formu prispijeća instrumenta, metode rasta kamate,
sniženje i premije.
Član 42.
(Obaveze po osnovu vanjskog državnog duga)
(1) Vanjski državni dug je apsolutna i bezuslovna obaveza države u skladu
s uslovima definiranim vrijednosnim papirima BiH i kreditnim sporazumima.
(2) U slučaju da država stvori obaveze po osnovu vanjskog državnog duga
u ime oba entiteta ili Distrikta, a po prispijeću jedan od dužnika ne otplati
svoj dio vanjskog duga, takav propust dužnika koji nije izmirio svoje
obaveze ne izaziva nikakve zakonske obaveze na strani dužnika koji je
izmirio svoje obaveze u smislu preuzimanja odgovornosti za taj dio vanjskog
državnog duga.
(3) Neizmirenu obavezu iz stava (2) ovog člana može dobrovoljno, u
potpunosti ili djelimično, izmiriti Ministarstvo ili dužnik koji je izmirio svoju
obavezu. Međutim, dužnik koji je ispunio svoje finansijske obaveze,
uključujući i Ministarstvo, može u potpunosti ili djelimično dobrovoljno
osigurati sredstva za plaćanje na ime servisiranja duga u ime dužnika koji
nije izvršio svoje obaveze. U tom slučaju, dužnik koji nije izmirio svoje
obaveze će dužniku koji je izmirio njegove obaveze osigurati cjelokupan
iznos takvih plaćanja. Dužnik koji nije izmirio svoje obaveze dužan je isplatiti
dužniku koji je izmirio obaveze proviziju od najmanje 10% godišnje na iznos
servisiranja duga od strane dužnika koji je izmirio obaveze. Takva
nadoknada je automatska, ima zakonsku snagu i ne zahtijeva bilo koju
dodatnu mjeru ili dokumentaciju dužnika ili Ministarstva.
Član 43.
(Stalno izdvajanje namjenskih sredstava za vanjski državni dug)
Sredstva za servisiranje vanjskog državnog duga stalno će se namjenski
izdvajati, a Zakon o izvršenju budžeta neopozivo će uzeti u obzir potrebni
iznos prema prijedlogu Ministarstva.
Član 44.
(Prioritet vanjskog državnog duga)
(1) Sve obaveze koje čine direktni unutrašnji državni dug i vanjski dug
imaju paritetan i jednak status bez obzira kad su nastale i bez obzira da li su
nastale u vidu vrijednosnih papira BiH ili kreditnih sporazuma. Potraživanja,
u smislu otplate glavnice ili plaćanja kamate na takav dug, prva su
potraživanja svih prihoda države bez obzira na njihov izvor, da li su položena
na budžetski račun kod CB ili u bilo kojoj drugoj komercijalnoj banci, tj. svi
računi na koje su položeni državni prihodi i ne podliježu, sada ili kasnije, bilo
kojem drugom potraživanju.
(2) Državni dug može se dodatno osigurati posebnom kolateralnom
garancijom isključivo za osiguranje otplate takvog duga.
Član 45.
(Rezervne mjere za vanjski državni dug)
(1) U slučaju nepravovremenog plaćanja alociranog vanjskog državnog
duga od strane entiteta ili Distrikta, Ministarstvo je ovlašteno od entiteta ili
Distrikta zahtijevati da osigura rezervna sredstva koja će se držati na
državnom računu.
(2) U slučajevima kada Sektor za upravljanje državnim dugom procijeni da
postoje izgledi da neće biti ostvaren pravovremen i adekvatan priliv prihoda
za potrebe servisiranja vanjskog državnog duga, Ministarstvo se ovlašćuje
da primijeni rezervne mjere. Ministarstvo se konsultira s Komisijom, koliko
to dozvoljavaju vrijeme i date okolnosti, o primjeni mjera iz člana 46. ovog
zakona, preporučujući koja će to pravila i mjere biti. Konačnu odluku o tome
donosi Ministarstvo.
Član 46.
(Očekivano neplaćanje vanjskog državnog duga)
(1) Nakon procjene Ministarstva da postoje izgledi da će doći do
privremenog zastoja u pravovremenom prilivu prihoda iz ranije određenih
izvora, tj. od entiteta ili Distrikta, u odgovarajućem iznosu ili iznosima, za
podmirenje planirane otplate na račun vanjskog državnog duga, Ministarstvo
primjenjuje jednu ili više opisanih mjera:
a) Ako je razlog očekivanog nedovoljog priliva prihoda u pouzdanom
podatku da će jedan od entiteta ili Distrikt pribaviti sredstva za servisiranje
duga u iznosu manjem od onog koji je bio predviđen kao njegov dio ili da
neće uopće platiti svoj dio, prvo se upućuje zahtjev drugom entitetu,
Distriktu ili Ministarstvu da ustanovi da li je voljan i sposoban osigurati
dodatna sredstva kako bi se pokrio navedeni deficit. Entitet ili Distrikt čiji je
nedovoljni prihod pokriven takvim sredstvima bezuslovno se obavezuje da
onom ko je osigurao ta sredstva nadoknadi puni iznos tih sredstava, kao i
proviziju za uslugu u iznosu od najmanje 10% od iznosa osiguranih
sredstava, u roku od godinu dana od dana transakcije. Takva nadoknada je,
uključujući proviziju iz ove tačke, automatska, ima zakonsku snagu i ne
zahtijeva bilo koju dodatnu mjeru ili dokumentaciju entiteta, Distrikta ili
Ministarstva.
b) Ako je razlog očekivanog nedovoljnog priliva prihoda uzrokovan time da
jedan ili oba entiteta ili Distrikt neće osigurati nikakve prihode, ili će
osigurati prihode u iznosu manjem od onog koji je predviđen iz izvora koji su
za to određeni, i ako (solventni) entitet ili Distrikt koji je izmirio svoj dio
obaveze nije u mogućnosti ili nije voljan osigurati sredstva za nadoknadu
propuštene uplate, onda će u tom slučaju Ministarstvo predložiti VM da iz
sredstava rezervi budžeta izmiri prispjelu obavezu i aktivira garanciju
entiteta, odnosno Distrikta za naplatu obaveze. Dužnik čiji je nedovoljni
prihod pokriven takvim doprinosom bezuslovno se obavezuje da onom ko je
dao taj doprinos nadoknadi puni iznos, kao i proviziju u iznosu od najmanje
10 % iznosa. Takva nadoknada je, uključujući sve povezane troškove,
automatska, ima punu zakonsku snagu i ne zahtijeva bilo koju dodatnu
mjeru ili dokumentaciju dužnika ili Ministarstva.
c) U slučaju kada mjere iz tač. a) i b) ovog stava privremeno ne
osiguravaju sredstva potrebna da se izbjegne očekivano neplaćanje,
Ministarstvo se ovlašćuje da izvrši preraspodjelu sredstava namijenjenih za
druge svrhe, koja su u nadležnosti Ministarstva, ali još nisu vezana prema
zakonu o budžetu za tekuću godinu, za pokrivanje platnog deficita po osnovu
servisiranja duga. VM mora odobriti svaki takav vanredni postupak.
d) Ministarstvo usvaja propise za provođenje ovih procedura.
(2) U slučaju kada ne izvrši pravovremeno servisiranje vanjskog državnog
duga, i nakon konsultacije s ministarstvima finansija entiteta i Upravom
prihoda Distrikta, Ministarstvo predlaže VM da od PS zatraži da:
a) se donese zakonska mjera o momentalnoj statusnoj suspenziji svih
garancijskih programa koja će biti na snazi do vremena otklanjanja takvog
zastoja u servisiranju duga;
b) ovlasti Ministarstvo da uđe u pregovore s povjeriocima radi izmjene
dužničkih obaveza države po osnovu vanjskog duga.
Član 47.
(Vrijednost deviznog kursa)
CB ima odgovornosti da:
a) na zahtjev Ministarstva, dostavi informacije o kursnoj listi CB za
pojedine valute; i
b) objavljuje najmanje polumjesečno devizni kurs između domaće valute i
bilo koje strane valute koja je Sporazumom o vanjskom dugu ili garancijama
određena za plaćanje, a čiji davalac je strana vlada, strana vladina agencija,
međunarodna finansijska institucija, strana banka, strana firma, neko drugo
strano lice ili pojedinac.
Član 48.
(Saradnja sa CB)
Ministarstvo i CB sklopit će agentski ugovor kojim će se dogovoriti način i
uslovi u skladu s kojim će CB obavljati agentske poslove za Ministarstvo,
uključujući ali se ne ograničavajući na osiguravanje strane valute ili valuta u
razmjenu za domaću valutu u iznosima potrebnim da se udovolji zahtjevima
za planirano servisiranje vanjskog duga.
Član 49.
(Vanjski dug entiteta i Distrikta)
(1) Entiteti i Distrikt mogu se zadužiti po osnovu vanjskog duga, ali će
takav dug zajedno s pratećom dokumentacijom biti predmet prethodne
saglasnosti PS u skladu s uslovima iz Ustava BiH.
(2) Ministarstvo je ovlašteno propisati sadržaj, način i rokove dostave
prateće dokumentacije iz stava (1) ovog člana.
(3) Dug koji nije odobren u skladu sa stavom (1) ovog člana neće biti
važeća i provodiva obaveza entiteta ili Distrikta koji se zadužio.
(4) Zaduženje entiteta i Distrikta u skladu sa stavom (1) ovog člana neće
biti državni dug i država neće imati nikakve obaveze u vezi s tim dugom.
Član 50.
(Alokacija obaveze otplate vanjskog državnog duga)
(1) Država ima pravo od oba entiteta i Distrikta zahtijevati da se ugovorno
obavežu na ispunjenje uslova postavljenih Ustavom BiH u smislu osiguranja
prihoda kako bi se omogućilo da država ispuni svoje međunarodne obaveze i
odredbe ovog zakona.
(2) Država, entiteti i Distrikt obavezni su plaćati svoj pripadajući dio
vanjskog državnog duga u skladu sa sljedećim odredbama:
a) Konačna alokacija vanjskog državnog duga nastala prije stupanja na
snagu ovog zakona važeća je i obavezujuća.
b) Alokacija vanjskog državnog zaduženja nastalog prije stupanja na
snagu ovog zakona, a koja nije konačna u skladu s tačkom a) ovog stava,
alocirat će se na osnovu principa krajnjeg korisnika. U slučaju da princip
krajnjeg korisnika nije primjenjiv, tada se obaveza otplate duga alocira u
skladu s udjelom entiteta i Distrikta u državni budžet u godini u kojoj se
alokacija i vrši.
c) Zaduženje po osnovu vanjskog državnog duga, nastalo nakon stupanja
na snagu ovog zakona, moguće je ako je, prije zaduživanja, obaveza
plaćanja takvog duga u potpunosti alocirana na državu, entitete i Distrikt, ili
je izvršena kombinacija alociranja duga na neke od navedenih strana.
(3) I pored odredbi iz tač. a) i b) stava (2) ovog člana, alokacija vanjskog
državnog duga izvršena prije uspostave Distrikta za dug koji bi bio alociran
na Distrikt po principu krajnjeg korisnika nije konačna u skladu s tačkom a)
stava (2) ovog člana.
POGLAVLJE IV - DRŽAVNE GARANCIJE
Član 51.
(Opis državnih garancija)
(1) Garancija državnog duga može se izdati u skladu s uslovima
definiranim ovim zakonom i ne može proizaći sama po sebi ili na drugi način
biti indirektno izdata.
(2) Državna garancija predstavlja potencijalnu obavezu države. Obaveza
države nastaje ako zajmoprimac nije izvršio otplatu garantiranog zajma uz
propisanu kamatu u skladu s uslovima kreditnog sporazuma, u potpunosti ili
djelimično. Obaveza države je da po prispijeću vrši otplatu u skladu s
planom i neće biti odgovorna za bilo kakva prijevremena plaćanja osim ako
to izričito nije prihvatila u skladu s uslovima garancije.
(3) Državna garancija pretvara se u državni dug kada Ministarstvo utvrdi
da plaćanje ili plaćanja koja su prispjela na ime zajma, na koji se unutrašnja
državna garancija odnosi, nisu primljena u skladu s uslovima zaduživanja, i
da zajmoprimac nije izvršio svoju obavezu. Preduzeta mjera bit će sadržana
u dokumentu Ministarstva sa zaključkom da su uslovi plaćanja po osnovu
garancije zadovoljeni, i uz informacije na kojima se takav zaključak bazira.
Takvo pretvaranje garancije u državni dug ne podliježe bilo kojem
ograničenju državnog duga iz ovog zakona.
Član 52.
(Dokumentacija za državne garancije)
(1) Zajmoprimac ili kreditna institucija koja traži garanciju za zajam, u
skladu s ovim zakonom, podnosi zahtjev u pisanoj formi uz obaveznu
dokumentaciju s dovoljno detalja kako bi Ministarstvo moglo procijeniti
finansijsko stanje zajmoprimca i njegovu solventnost. Neophodno je
dostaviti detaljne informacije u vezi s kreditnom institucijom i
zajmoprimcem.
(2) Ministarstvo donosi propise kojima regulira koje je informacije
neophodno dostaviti kako bi se dobila državna garancija. Te informacije
uključuju informacije o zajmoprimcu, kreditnoj instituciji, projektu koji se
finansira i informacije o podgarancijama.
(3) Nakon prijema zahtjeva za izdavanje državne garancije uz prateću
dokumentaciju, Ministarstvo odmah obavlja preliminarni pregled kako bi
osiguralo prijem svih potrebnih informacija. Odluku o izdavanju garancije u
pisanoj formi, na osnovu ekonomske i finansijske analize dostavljenih
materijala, donosi Ministarstvo i obavještava podnosioca zahtjeva najkasnije
60 dana od dana podnošenja propisno podnesenog kreditnog zahtjeva.
(4) Analiza iz stava (3) ovog člana obuhvata utvrđivanje nivoa rizika koji
će pretrpjeti država ako se garancija odobri. Ministarstvo je ovlašteno
zahtijevati pomoć CB ili drugih institucija koje su profesionalno angažirane u
procjenama rizika prilikom utvrđivanja rizika u skladu s ovim zakonom.
Član 53.
(Procedure za izdavanje državnih garancija)
(1) Ministarstvo je odgovorno za vođenje pregovora o državnim
garancijama.
(2) Ministarstvo zajedno s prijedlogom za izdavanje garancija VM dostavlja
sljedeće:
a) kreditni sporazum;
b) u slučaju kada je zajmoprimac entitet, Distrikt, kanton ili općina, odluku
nadležnog zakonodavnog tijela;
c) namjenu kredita;
d) u slučajevima kada se zajmoprimac ne financira iz budžeta, garanciju
komercijalne banke ili garanciju entiteta, odnosno Distrikta; i
e) dokaz da je zahtjev za izdavanje garancije objavljen u "SG BiH" 21 dan
prije eventualnog davanja saglasnosti za odobrenje.
(3) VM obavlja pregled i donosi odluku kojom se odobrava izdavanje
državne garancije.
(4) Nakon što primi odluku VM kojom se odobrava izdavanje državne
garancije, Ministarstvo počinje koordinaciju radi izdavanja državne garancije.
(5) Ministarstvo dostavlja VM izvještaj koji definira stvarne uslove državne
garancije.
(6) PBiH imenuje potpisnika sporazuma o vanjskim državnim garancijama.
(7) Kao uslov primjene državnih garancija, PS ih mora odobriti, a garancije
će nositi potvrdu takve ratifikacije.
(8) Ministarstvo je ovlašteno prikupiti sredstva od zajmoprimca i kreditne
institucije radi pokrivanja troškova koje je Ministarstvo eventualno napravilo
izdavanjem i servisiranjem državnih garancija. Ministarstvo donosi propise
koji određuju metode pokrivanja i procjene takvih troškova.
(9) VM donosi odluku o izdavanju držanih garancija koja se, prije njihovog
izdavanja, objavljuje u "SG BiH".
(10) Potvrda kreditne institucije o dobivanju državne garancije sadrži
pristanak da će putem odgovarajućih nadzornih tijela Ministarstvu osigurati
informacije o svom finansijskom stanju.
Član 54.
(Namjena državnih garancija)
(1) Državne garancije izdaju se samo za finansiranje kapitalnih investicija.
(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, državne garancije mogu se izdati za
provođenje prioritetnog projekta koji je od posebnog značaja za ekonomsku
stabilnost zemlje.
(3) Država neće davati garanciju za tekuće troškove, pokrivanje gubitaka u
poslovanju niti pokrivanje budžetskog deficita.
Član 55.
(Uspostavljanje Garancijskog fonda i ograničenja iznosa državnih garancija)
(1) Ukupna izloženost države po izdatim garancijama ne smije prelaziti
30% vrijednosti državnih prihoda utvrđenih u momentu odlučivanja o
izdavanju garancije. Zakonom o izvršenju budžeta utvrđuje se ukupna
vrijednost i struktura Garancijskog fonda iz kojeg se izdvajaju sredstva za
izvršenje plaćanja po izdatim garancijama.
(2) Garancijski fond je poseban fond trezora koji se isključivo koristi za
izvršenje plaćanja po garancijama.
(3) Planiranje finansiranja i održavanja Garancijskog fonda u nadležnosti
je VM, s tim da su administrativni poslovi Garancijskog fonda u nadležnosti
Ministarstva.
Član 56.
(Premija i provizija)
(1) Ministarstvo je ovlašteno obračunati i naplatiti premiju i proviziju na
svaku izdatu garanciju. Premija podrazumijeva premiju rizika po izdatoj
garanciji i obračunava se u procentu od iznosa duga po osnovu glavnice
zajma na koji se izdaje garancija. Premija se naplaćuje jednokratno u
momentu izdavanja garancije.
(2) Provizija se obračunava u procentu na iznos garancije, a znači naknadu
troškova nastalih u toku izdavanja garancije.
(3) Procenat premije i provizije utvrđuje Ministarstvo propisima kojim se
uspostavljaju procedure za izdavanje garancija i iznosi premija i provizija.
(4) Premije i provizije uplaćuju se na Jedinstveni račun Trezora u korist
Garancijskog fonda.
Član 57.
(Evidencija garancija)
Najkasnije u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, sva
ministarstva i sva tijela VM koja su ranije izdala državne garancije
Ministarstvu će osigurati informacije o svim takvim neizmirenim
garancijama, uključujući i zahtjeve za garancije koje se tada razmatraju.
Kreditni sporazumi, prateća dokumentacija i informacije u vezi s trenutnim
statusom otplate svih neizmirenih zajmova dostavljaju se Ministarstvu.
Podaci iz dostavljene dokumentacije unose se u Evidenciju državnih
garancija.
Član 58.
(Nadzor Ministarstva)
Ministarstvo je ovlašteno obavljati nadzor u vezi s finansijskom sposobnošću
svih zajmoprimaca koji su po ovom zakonu dobili garancije za zajam.
Ministarstvo je ovlašteno od zajmoprimca tražiti informacije koje su
neophodne za obavljanje takvog nadzora. Ministarstvo će se, prema potrebi,
konsultirati sa CB ili drugim relevantnim institucijama o finansijskom stanju
kreditnih institucija koje su dale zajmove na koje su date državne garancije.
Član 59.
(Prestanak državnih garancija)
(1) Državna garancija prestaje kada je:
a) zajmopromac otplatio zajam na koji se odnosi garancija;
b) rok garancije istekao; ili
c) država izvršila uplate u skladu s uslovima državne garancije.
(2) Ministarstvo konstatira navedeni prestanak.
Član 60.
(Plaćanje po osnovu državne garancije)
(1) U slučajevima u kojima zajmoprimac nije izvršio uplatu ili uplate u
skladu s uslovima kreditnog sporazuma i kreditna institucija potvrdi da je
poduzela sve razumne mjere za osiguranje izvršenja uplate, kreditna
institucija može Ministarstvu dostaviti zahtjev za plaćanje.
(2) U zahtjevu za plaćanje navest će se iznos glavnice zajma koji nije
otplaćen i iznos neplaćene ili zaostale kamate.
(3) Ministarstvo će, nakon što utvrdi da je zahtjev za plaćanje opravdan i
u skladu s uslovima iz sporazuma o garanciji, dogovoriti prijenos uplate ili
uplata kreditnoj instituciji u roku od 15 radnih dana od dana podnošenja
zahtjeva.
(4) Ministarstvo će, nakon što utvrdi da zajmoprimac nije izvršio
pravovremeno plaćanje u skladu s uslovima iz kreditnog sporazuma,
evidentirati taj slučaj u Evidenciji državnih garancija i objavit će kašnjenje u
"SG BiH".
Član 61.
(Naplata duga po osnovu državnih garancija)
(1) Nakon plaćanja državne garancije kreditnoj instituciji, Ministarstvo će
biti nosilac svih prava i potraživanja po osnovu sredstava koja je imala takva
kreditna institucija u skladu sa sporazumom o zajmu sa zajmoprimcem u
omjeru svih plaćanja prema toj garanciji.
(2) Obaveza zajmoprimca da izvrši uplatu Ministarstvu na ime plaćanja po
osnovu garancije kreditnoj instituciji je bezuslovna i apsolutna. Zajmoprimac
je obavezan poduzeti sve razumne mjere da Ministarstvu izvrši uplatu što je
prije moguće.
(3) Ministarstvo poduzima sve mjere za koje je ovlašteno u skladu s ovim
zakonom i drugim državnim zakonima da izvrši povrat svih iznosa plaćenih
po osnovu garancije, uključujući i troškove u vezi s tim.
Član 62.
(Finansiranje obaveze stvorene po osnovu državnih garancija)
(1) Ministarstvo će obavljati godišnji pregled svih neizmirenih državnih
garancija po osnovu kojih država može ili stvara obaveze, s tim što će se
pregled završiti najkasnije do usvajanja budžeta za narednu godinu. Takvim
pregledom će se u svakom godišnjem budžetu procijeniti iznos koji država
treba isplatiti po državnim garancijama.
(2) Odredbe za dodatna izdvajanja namjenskih sredstava će, prema
potrebi, utvrditi Ministarstvo prilikom pripreme zakona o budžetu za tekuću
godinu. U slučaju da takva izdvajanja nisu osigurana za plaćanje obaveze po
osnovu državne garancije, Ministarstvo je ovlašteno odobriti stvaranje
obaveza po osnovu unutrašnjeg državnog duga u tu svrhu. Sve dok su
državne garancije prvobitno izdate u okviru limita definiranih ovim zakonom,
zaduživanje po osnovu državnog duga radi osiguranja plaćanja takve
obaveze ne podliježe ograničenjima državnog duga sadržanog u ovom
zakonu.
(3) Kao preduslov za izdavanje državne garancije, Ministarstvo je
ovlašteno nametnuti bespovratnu proviziju na osnovu:
a) iznosa glavnice zajma koji će se garantirati i kamate koja će se plaćati
na taj iznos, i
b) analize rizika.
(4) Provizija iz stava (3) ovog člana je naplativa u vrijeme izdavanja
državne garancije i prihod je državnog budžeta.
POGLAVLJE V
Član 63.
(Kaznene odredbe)
(1) Učesnicima na tržištu vrijednosnih papira BiH zabranjeno je sarađivati
s jednim ili više učesnika s namjerom vršenja uticaja na tržište u smislu
prihoda, cijene, iznosa vrijednosnih papira BiH istog opisa, kupljenih na
aukciji ili na sekundarnom tržištu, u smislu strukture holdinga bilo kojeg
drugog učesnika na tržištu u koju je uložen kapital, investicijske strategije
bilo kojeg drugog učesnika na tržištu, ili se na drugi način uključiti u bilo
koju transakciju, praksu ili ponašanje koje znači ekonomsku prijevaru ili
varanje učesnika na tržištu, pranje novca ili neku drugu korumpiranu
aktivnost.
(2) Kršenja zabrana iz stava (1) ovog člana podliježu krivičnom gonjenju
zbog prijevare na finansijskim tržištima i smatrat će se krivičnim djelom u
skladu s Krivičnim zakonom BiH, a bit će kažnjiva u skladu s tim zakonom,
uključujući novčane kazne i mjere oduzimanja predmeta, u skladu s
Poglavljem XII. tog zakona.
(3) U slučaju da dostavi pogrešne podatke u vezi sa zaduživanjem u
skladu s članom 34. stav (3) ovog zakona, ministar kao odgovorno lice bit će
kažnjen za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 KM do
20.000,00 KM.
POGLAVLJE VI - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 64.
(Podzakonski akti)
Ministarstvo će, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona,
donijeti podzakonske akte koji su potrebni za provođenje odredbi ovog
zakona, uključujući ali se ne ograničavajući na čl. 3., 4., 12., 13., 16., 19.,
20., 27., 31., 38., 45., 49., 52., 53 i 65.
Član 65.
(Sukob zakona)
(1) Svi zakoni ili drugi propisi koji se odnose na državni dug i državne
garancije uskladit će se s odredbama ovog zakona u roku od 90 dana od
dana stupanja na snagu ovog zakona.
(2) Do usklađivanja propisa iz stava (1) ovog člana primjenjivat će se
postojeći propisi, ako nisu u sukobu s odredbama ovog zakona.
(3) U roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona uskladit će
se s odredbama ovog zakona: Zakon o Trezoru institucija BiH ("SG BiH",
broj 27/00), Zakon o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih
ugovora ("SG BiH", broj 29/00), Zakon o sistemu indirektnog oporezivanja u
BiH ("SG BiH", broj 44/03), kao i ostali zakoni i propisi koji na drugačiji način
uređuju pitanja koja su predmet ovog zakona.
Član 66.
(Zakoni entiteta i Distrikta)
Zakoni entiteta i Distrikta kojima je uređena materija koja je predmet ovog
zakona uskladit će se s odredbama ovog zakona u roku od 90 dana od dana
stupanja na snagu ovog zakona.
Član 67.
(Stupanje na snagu)
(1) Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o vanjskom
dugu ("SG BiH", br. 1/97 i 32/01), kao i podzakonski akti doneseni na
osnovu tog zakona.
(2) Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "SG
BiH", a bit će objavljen i u službenim glasilima entiteta i Distrikta.
PS BiH broj 195/05
29. lipnja 2005. godine
Sarajevo
Hi.
ReplyDeleteDa li vam je potrebna finansijska pomoć? Jeste li u bilo kakve finansijske krize ili trebate sredstva za pokretanje vlastitog biznisa? Trebate sredstva za izmirenje svoj dug ili isplatiti svoje račune ili pokrenuti dobar posao? Imate nisku kreditnu rezultat i imaju poteškoće u pribavljanju kapitala usluga iz lokalnih banaka i drugih financijskih institucija ?.
Nudimo sredstva na niske kamatne stope od 3%. Kontaktirajte nas danas e-mail: ninoemmanuel49@gmail.com
Pozdrav,
Mr. Emmanuel