ZAKON O TREZORU INSTITUCIJA BiH

Godina IV - Broj 27, Petak, 27. oktobra 2000. godine

Na osnovu člana IV 4.a) Ustava BiH, PS BiH, na sjednici
Predstavničkog doma održanoj 29. augusta i na sjednici Doma naroda
održanoj 8. septembra 2000. godine, usvojila je

ZAKON

O TREZORU INSTITUCIJA BOSNE I HERCEGOVINE

POGLAVLJE I UVODNE ODREDBE

Član 1. Uspostava Trezora

1. Ovim zakonom se uspostavlja Trezor institucija BiH koji će nositi
zvaničan naziv ”Trezor institucija Bosne i Hercegovine” (u daljem
tekstu: Trezor).
2. Definicije koje se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
Budžet - Budžet predstavlja budžet institucija BiH kojim se daje
godišnja procjena iznosa prihoda i drugih primitaka, kao i rashoda.
Godišnjim Budžetom se utvrđuje gornja granica ukupnog zaduživanja,
koja u sebi uključuje postojeći dug i procjenu novog duga za tu
budžetsku godinu.
Interni nadzor - Interni nadzor predstavlja sistem kojim se propisuju i
provjeravaju primjene procedura i odgovornosti koje koriste institucije
BiH kako bi se minimizirale mogućnosti pojave prevara i zloupotreba.
Jedinstveni račun Trezora- Jedinstveni računi Trezora predstavljaju
račune otvorene kod CB, jedne ili više poslovnih banaka, sa kojih se
izvršavaju transakcije i na kojima se drže novčana sredstva Budžeta i 
korisnika Budžeta.
Konsolidirani računi Budžeta- Konsolidacija završnih računa predstavlja
proceduru kojom se izrađuju računovodstveni iskazi iste vrste koji u
sebi uključuju osnovne računovodstvene iskaze svih subjekata koji su
predmetom konsolidacije. Pri tome se vodi računa da se odnosi između
subjekata, koji su predmetom konsolidacije, po osnovu kredita i
zajmova, primitaka i rashoda i stalnih sredstava, eliminiraju.
Predviđanja o zaduživanju- Predviđanja o zaduživanju predstavljaju
procjenu iznosa ukupnog zaduživanja za sljedeću fiskalnu godinu, kao i
za naredne godine, a koja se zasniva na iznosima trenutno neizmirenih
dugova i ukupnih projiciranih novih zaduživanja koja će se desiti u
narednim periodima.
Predviđanja o servisiranju duga- Predviđanja o servisiranju duga
predstavljaju procjenu iznosa za servisiranje duga, koja uključuje
otplate svih glavnica i kamata, koje će se platiti tokom sljedeće
fiskalne godine, kao i tokom narednih godina. Predviđanja o
servisiranju duga se obračunavaju po osnovu rasporeda dospijeća
ranijih neizmirenih zaduživanja i po osnovu rasporeda dospijeća za
projicirana nova zaduživanja.
Primici- Primicima se smatraju svi prihodi, primici od prodaje stalnih
sredstava, primljene donacije i ostali primici utvrđeni zakonom.
3. Trezor je centralni element u finansijskom upravljanju sredstvima
institucija BiH i ostalih korisnika sredstava Budžeta (u daljnjem tekstu:
korisnici Budžeta) i tijelo koje ima vodeću ulogu u obavljanju sljedećih
funkcija:
a) Formuliranje budžetskih i prihodskih procedura;
b) Formuliranje i pregledavanje budžetskih procjena prihoda i ostalih
primitaka, te tekućih i kapitalnih rashoda;
c) Upravljanje novčanim sredstvima i održavanje Jedinstvenog računa
Trezora;
d) Planiranje i kontrola izvršenja Budžeta;
e) Upravljanje centraliziranim funkcijama isplata plaća;
f) Vođenje računovodstvenih operacija institucija BiH;
g) Razvijanje i održavanje financijskih informacijskih sistema;
h) Planiranje i upravljanje dugom institucija BiH;
i) Upravljanje financijskom imovinom institucija BiH;
j) Propisivanje i provođenje internog nadzora.

POGLAVLJE II OSNOVNE FUNKCIJE I OVLASTI TREZORA

Član 2. Priprema Budžeta

1. Trezor je odgovoran za pripremu Budžeta institucija BiH i
međunarodnih obaveza BiH (u daljnjem tekstu: Budžet) u kojima će
biti iskazano koliko se prihoda i ostalih primitaka planira prikupiti i na
koji način, kao i detalje o tome koliko će se utrošiti i kako će se
sredstva rasporediti između korisnika Budžeta. Trezor je odgovoran da
pripremi Budžet na osnovu politike i propisa PS BiH (u daljnjem
tekstu: PS) i VM BiH (u daljnjem tekstu: VM) u skladu sa njihovim
odgovornostima i nadležnostima.
2. Trezor je odgovoran za formuliranje i pregledavanje budžetskih
procjena primitaka. Kao dio tih aktivnosti Trezor je odgovoran za:
a) Koordiniranje u pripremi i izvršavanju Budžeta institucija BiH sa
ministarstvima financija Federacije i RS s ciljem utvrđivanja visine
obaveza prema ovom budžetu, dinamike njihovog izvršavanja, kao i
blagovremeno informiranje Trezora o eventualnim teškoćama u
ostvarivanju prihoda entiteta.
b) Pripremanje procjene svih inostranih financiranja Budžeta, ujedno
izrađujući detaljne projekcije povlačenja inostranih sredstava i
osiguravanje koordinacije sa donatorima.
c) Pripremanje Budžeta.
3. Trezor je odgovoran za izdavanje akta korisnicima po kojem bi se,
na osnovu stavova VM, pripremio godišnji Budžet. Ovaj akt bi u sebi
uključio sljedeće:
a) ograničenja u trošenjima;
b) instrukcije u vezi sa pripremom zahtjeva za dodjelu sredstava iz
Budžeta; i
c) rokove za podnošenje zahtjeva za dodjelu sredstava.
4. Trezor je odgovoran za pregled procijenjenih primitaka i zahtjeva za
dodjelu sredstava korisnika i za pripremu prijedloga Budžeta.
5. Trezor je odgovoran da se prijedlog Budžeta dostavi VM na njihov
uvid. VM je obavezno dostaviti prijedlog Budžeta PBiH na njihov uvid i
odobravanje.

Član 3. Jedinstven račun Trezora

1. Uspostavlja se Jedinstven Račun Trezora (u daljnjem tekstu: JRT).
JRT je sveobuhvatni račun (i) Trezora u banci (kama) u kome su
zabilježene sve operacije i na kom se nalaze sva sredstva Budžeta. Svi 
primici korisnika Budžeta će biti obuhvaćeni na JRT.
2. Novčana sredstva se mogu trošiti sa JRT samo ukoliko je u skladu
sa Budžetom ili odobrenje dato u skladu sa drugim zakonskim
propisima.
3. Trezor će imati mogućnost da otvori Dodatne račune Trezora. Trezor
će ovlastiti korisnike Budžeta da raspolažu sredstvima na Dodatnim
računima u skladu sa uputstvima Trezora. Salda takvih Dodatnih
računa smatrat će se integralnim dijelom JRT-a.
4. Upravljanje na JRT će biti pod isključivom nadležnošću Trezora koji
će također biti odgovoran za nadgledanje Dodatnih računa koji čine dio
JRT. Nijedna druga institucija ni osoba ne mogu imati nadležnost nad
rukovođenjem ovih računa, izuzev ako to nije u skladu sa općim ili
posebnim uputama datim od strane Trezora.
5. Trezor može da plasira bilo koji iznos sredstava sa JRT koji nije
potreban za izvršavanje Budžeta. Plasmani se vrše samo preko CB BiH
(u daljnjem tekstu: CB), a u cilju povećavanja sredstava Budžeta.
Cjelokupni iznosi sredstava koji se ostvare od takvog plasmana će se
uplatiti na JRT.

Član 4. Odnosi sa poslovnim bankama

1. Trezor ima isključivu nadležnost za otvaranje i održavanje bilo kojeg
računa otvorenog u poslovnoj banci, banci u inozemstvu, kao i u CB
koji su neophodni ili pogodni za JRT.
2. U svrhu otvaranja i održavanja računa u bilo kojoj poslovnoj banci
Trezor je dužan da sklopi pismeni ugovor kojim se specificiraju
kamatne stope, usluge i izvještaji koje dostavljaju poslovne banke.
Trezor ugovara sa poslovnom bankom iznos naknada koje bi se platile
za ove usluge. Tako određena naknada će se jedinstveno primjenjivati
za sve poslovne banke koje bi izvršavale transakcije Trezora, a bila bi
u obliku fiksnog iznosa po transakciji. Trezor je dužan da vrši preglede
ovih aranžmana ne manje od jednom godišnje.
3. U skladu sa ovlaštenjima Trezora ili u skladu sa zakonom, novac će
se trošiti sa JRT na osnovu validnih Platnih naloga koji se podnose
odgovarajućoj banci, a koje potpisuju ovlašteni službenici.

Član 5. Kontroliranje uplata i isplata

1. Trezor je odgovoran za sva novčana sredstva Budžeta i korisnika
Budžeta. Kao dio ove odgovornosti, Trezor će pripremiti i provoditi
procedure koje se tiču načina naplate i isplate, u i izvan zemlje.
2. Sve naplate u domaćoj i stranoj valuti koje pripadaju korisnicima
Budžeta će se u cijelosti i pravovremeno uplaćivati na JRT u skladu sa
uputstvima Trezora.
3. Trezor će biti odgovoran za isplate koje se vrše u ime korisnika 
Budžeta. U skladu s procedurama koje Trezor formulira, svi korisnici
Budžeta će proslijediti svoje zahtjeve za trošenje sredstava Budžeta,
zajedno sa svim potrebnim dokumentima prema Trezoru. Trezor će,
nakon potvrde o raspoloživosti sredstava, u skladu sa budžetskom
pozicijom, odobriti zahtjev i narediti odgovarajućim poslovnim
bankama da izvrše isplate.
4. Transakcije posebne prirode koje utiču na stanje JRT, a koje se ne
obavljaju u ime bilo kojeg korisnika Budžeta, vršit će i evidentirat će
se direktno od strane Trezora. U transakcije te vrste spadaju one koje
se odnose na unutrašnji i vanjski dug, isplata kamata i druga
potraživanja koje financijske institucije imaju prema korisnicima
Budžeta, isplata naknada financijskim institucijama i druge slične
transakcije koje se podmiruju sa CB. Trezor formulira procedure koje
se tiču rukovođenja takvih transakcija uz konsultacije sa CB.
5. Nijedan korisnik Budžeta niti pojedinac nema pravo da
preusmjerava javne primitke za rashode bilo koje vrste izuzev ako to
nije eksplicitno dozvoljeno zakonom.

Član 6. Financijsko planiranje i nadgledanje

1. Trezor je odgovoran za pripremanje financijskih planova kojim se
projiciraju tokovi novčanih sredstava u i sa JRT. Ovi financijski planovi
bi se koristili kao osnova za operativno izvršavanje odobrenog
Budžeta.
2. Trezor kvartalno priprema financijske planove. U posljednjem
kvartalu godine, financijski plan bi se proširio da se pokrije prvi kvartal
naredne godine kako bi se osigurao prelaz na narednu budžetsku
godinu.
3. Trezor će primati sve neophodne podatke iz raznih izvora potrebne
za projiciranje novčanih tokova. Mogu se, između ostalih, koristiti
sljedeći izvori podataka:
a) najnoviji izvodi o uplatama i isplatama u korist i na teret računa
JRT,
b) prognoze o primicima na JRT,
c) prognoze isplata za servisiranje duga,
d) projekcije inostranih tokova pomoći i pozajmljivanja i
e) kretanja ključnih makroekonomskih parametara.
4. Trezor će analizirati ove podatke i obračunavati sveukupne
projekcije tokova novca na i sa JRT. Na osnovu ovih analiza Trezor
izrađuje prijedlog globalnih ograničenja na iznosima sredstava
raspoloživih za trošenje u datom periodu. Ukoliko se bude projicirao
deficit, uz financijske planove se daju preporuke o neophodnim
korektivnim mjerama. Financijski planovi se podnose VM na njihov
uvid i odobravanje.

Član 7. Prikupljanje prihoda

U skladu sa članom VIII Ustava BiH, Federacija osigurava 2/3, a RS
1/3 prihoda za Budžet, osim ukoliko PS ne specificira drugi način
prikupljanja sredstava. Ovi prihodi se prebacuju mjesečno sa entiteta
na račun otvoren u CB.

Član 8. Izvršenje Budžeta

1. Trezor je odgovoran za izvršenje Budžeta odobrenog od strane PS.
Trezor izvršava sljedeće funkcije u pogledu izvršenja Budžeta:
a) odobravanje kvartalnih financijskih planova korisnika Budžeta, a
koji su utvrđeni Budžetom;
b) uspostavljanje sveukupnih ograničenja novčanih sredstava na
analitičkim nivoima ekonomskih i funkcionalnih klasifikacija i
raspodjela sredstava korisnicima. Ova uspostavljena ograničenja će se
koristiti za svrhu budžetske kontrole;
c) koordiniranje prijema i registracije zahtjeva za isplatu sredstava
datih od strane korisnika Budžeta;
d) procesiranje zahtjeva za isplatu sredstava uključujući i zahtjeve za
isplatu plaća;
e) informiranje korisnika Budžeta o statusu isplata izvršenih u njihovo
ime i o iznosima pristupačnih sredstava Budžeta po pozicijama.
2. Trezor je odgovoran da nadgleda i redovno izvještava VM o procesu
izvršenja Budžeta.

Član 9. Centralizirana funkcija isplata plaća

1. Trezor je odgovoran da izvršava sljedeće funkcije u oblasti isplate
plaća:
a) održavanje ažurnih evidencija o zaposlenima korisnika Budžeta;
b) pravljenje procjena troškova plaća sa iznosima obaveza po osnovu
poreza i doprinosa;
d) isplata plaća i obaveza po osnovu poreza i doprinosa.

2. Korisnici Budžeta su dužni da Trezoru podnesu uvjerenje o
zasnivanju i prestanku radnog odnosa svih zaposlenih radnika koji se
financiraju iz Budžeta. Ovo uvjerenje treba dostaviti najkasnije osam
dana od zasnivanja ili prestanka radnog odnosa.
3. VM će svojim aktom svaka tri mjeseca utvrđivati osnovicu za
obračun plaća zaposlenih kod korisnika Budžeta, a po pribavljenom
mišljenju Trezora o visini potrebnih sredstava za svako povećanje.

Član 10. Sistem glavne knjige Trezora

1. Glavna knjiga Trezora predstavlja zvaničnu financijsku i
računovodstvenu evidenciju institucija BiH.
2. Trezor je odgovoran da održava Sistem glavne knjige Trezora koji u
sebi obuhvaća dnevnike, glavne knjige i pomoćne knjige korisnika
Budžeta za sve izvore primitaka i rashoda. Sve financijske transakcije
će se evidentirati posredstvom Sistema glavne knjige Trezora.
3. Nijedan korisnik Budžeta nema pravo da vodi dodatne
računovodstvene evidencije bez prethodnog odobrenja Trezora.

Član 11. Računovodstvena metodologija

1. Trezor je odgovoran da razvija i održava Kontni plan koji bi bio u
skladu sa važećim međunarodnim računovodstvenim standardima.
Kontni plan bi u sebi sadržavao klasifikacije funkcija, računovodstvenih
fondova, prihoda, rashoda, aktive i pasive. Trezor je, također,
odgovoran da razvija i održava organizacionu klasifikacijsku strukturu
korisnika, kao i klasifikaciju dobavljača roba i usluga korisnika.
2. Trezor je odgovoran da definira računovodstvena pravila.
3. Trezor je odgovoran da definira interne i eksterne zahtjeve za
izvještavanjem.

Član 12. Financijsko izvještavanje

1. Trezor je odgovoran da pripremi konsolidirane račune Budžeta i da
iste podnese VM na njihov uvid i odobravanje.
2. Trezor je odgovoran da pripremi kvartalne izvještaje o Budžetu i o
općem financijskom stanju i da iste podnese VM na njihov uvid i
odobravanje.
3. Trezor je odgovoran za prikupljanje financijskih podataka institucija
BiH i dostavljanje istih VM i Agenciji za statistiku BiH.

Član 13. Interni nadzor korisnika Budžeta

1. Trezor će propisivati i provoditi sistem internog nadzora korisnika
Budžeta kako bi se osiguralo da budžetski korisnici obavljaju aktivnosti
u skladu sa uputstvima Trezora i drugim financijskim propisima.
Također će vršiti pregled financijskih procedura korisnika Budžeta i
praviti preporuke za poboljšavanje istih.

Član 14. Upravljanje ukupnim dugom BiH
1. Trezor je nadležan za cjelokupno upravljanje vanjskim dugom.
Zakon o vanjskom dugu BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o vanjskom
dugu) propisuje aktivnosti za upravljanje vanjskim dugom. Svi kreditni
sporazumi, ugovori, protokoli i informacije koji se odnose na postojeće
neizmirene dugove i na svo upravljanje dugom automatski se prenose,
snagom ovog zakona, od MVTEO na Trezor. Stupanjem na snagu ovog
zakona Trezor postaje nasljednik svih takvih sporazuma, ugovora i
zadataka.
2. Trezor obavlja sljedeće poslove u vezi sa upravljanjem vanjskim
dugom:
a) Pripremanje garancija i ostalih kreditnih sporazuma između BiH i
entiteta i između ostalih kreditora, uključujući i međunarodne
kreditore, lokalne vlade i javna poduzeća.
b) Kontroliranje preuzete obaveze entiteta da mjesečno plaćaju 1/12
procijenjenog godišnjeg duga na račun Servisiranja vanjskog duga
otvorenog u CB. U slučaju da nema dovoljno sredstava na računu za
Servisiranje vanjskog duga za vršenje mjesečnih isplata, Trezor će
načiniti izvještaj o dodatnim iznosima potrebnim za servisiranje duga i
izvijestiti entitete o potrebnoj isplati nedostajućih sredstava u korist
računa za Servisiranje vanjskog duga otvorenog kod CB.
c) Davanje stručne podloge u pregovorima o novim zajmovima i
provođenje procedura u vezi sa novim vanjskim dugovima BiH,
alociranje novog duga na entitete zasnovano na principu krajnjeg
korisnika, u skladu sa Zakonom o vanjskom dugu, te osiguravanje da
se sva neangažirana sredstva od novog pozajmljivanja plasiraju i da se
po tom troše u skladu s dokumentima o zajmu.
d) Održavanje, reprogramiranje, alociranje i pravovremeno
servisiranje ukupnog vanjskog duga u skladu sa Zakonom o vanjskom
dugu.
e) Održavanje evidencija o dugu i nadgledanje svih aktivnosti vezanih
za dug BiH. To uključuje pripremanje izvještaja o dugu i slanje
obavijesti o nalozima za plaćanje kao i ostale aktivnosti.
f) Pripremanje zbirnih i pojedinačnih kvartalnih izvještaja o dugu koji
bi obavezno sadržavali sljedeće podatke:
1. ukupan iznos zaostalog duga;
2. ukupan iznos duga garantiran od strane BiH;
3. rokovi dospjeća koji prikazuju iznose i datume dospjeća za sve
isplate glavnice i kamate koji treba da se izvrše;
4. bilo koja kašnjenja u isplatama.
g) Prikupljanje makroekonomskih podataka od CB, tri statistička
zavoda i entiteta potrebnih za pripremanje analize duga BiH i
predviđanja zaduživanja.
h) Primanje kvartalnih izvještaja entiteta o iznosima zaduživanja 
entiteta. Održavanje knjigovodstvene evidencije za sav dug po osnovu
zaduženja entiteta i nevladinih subjekata.
i) Pripremanje predviđanja o zaduživanju i predviđanja o servisiranju
duga.
j) Održavanje službenog registra i kompletne službene dokumentacije
vezano za ukupan dug institucija BiH.
3. Trezor je nadležan za provođenje Poglavlja VI Zakona o vanjskom
dugu i rezervnih mjera koji su propisani istim.
4. Trezor inicira propise iz oblasti vanjskog duga preko VM.

Član 15. Novo zaduživanje i planiranje duga

1. Trezor je obavezan da učestvuje u svim pregovorima o novom
zaduživanju BiH zajedno sa drugim za to ovlaštenim predstavnicima.
2. Trezor je nadležan za donošenje i provođenje procedura koje se
odnose na svo novo zaduživanje BiH.
3. Trezor je odgovoran za provođenje svih aktivnosti za potpisivanje
novih sporazuma o zajmovima institucija BiH. Po preporuci Trezora VM
će odobriti svaki sporazum o zajmu i uputiti ga na daljnju proceduru u
skladu sa Zakonom o vanjskom dugu. Nijedan drugi korisnik Budžeta
nema ovlaštenje da se samostalno zadužuje ili da samostalno
predstavlja institucije BiH kod sklapanja sporazuma o novom
zaduživanju ili davanju bilo kojih garancija u ime institucija BiH.
4. Trezor će biti odgovoran za pripremanje svih dokumenata i
zvaničnih informacija, kao i za čuvanje originalne dokumentacije o
novom zaduživanju.

Član 16. Ministar Trezora i zamjenici ministra Trezora

U skladu sa ovim zakonom radom Trezora rukovodi ministar Trezora.
Ministar Trezora ima dva zamjenika.

Član 17. Završne odredbe

1. Ovim zakonom se definiraju sve ovlasti, nadležnosti i odgovornosti,
kao i sva ostala pitanja koja se tiču Trezora.
2. Ovaj zakon ima prednost nad svim ostalim zakonima ili propisima
kojima se funkcije navedene u ovom Zakonu dodjeljuju drugom
korisniku Budžeta.
3. Svi korisnici Budžeta dužni su da poštuju sve pravilnike, procedure
ili uputstva koje izda Trezor u sklopu svojih ovlasti, dužnosti i 
odgovornosti za izvršavanje funkcija navedenih u ovom zakonu.
4. Trezor će imati svoj pečat u skladu sa Zakonom o pečatu institucija
BiH.
5. Cjelokupni rashodi Trezora će se pokrivati sredstvima iz Budžeta.

POGLAVLJE III PRELAZNE ODREDBE

Član 18. Postojeći računi korisnika Budžeta

1. U prelaznom periodu, korisnici Budžeta zadržavaju pravo da
obavljaju transkacije preko računa otvorenih kod banaka, zavoda,
odnosno službi za platni promet u skladu sa uputstvima datim od
strane Trezora. Banka, zavod, odnosno služba za platni promet su 
dužni da na zahtjev, obavještavaju Trezor o stanjima na tim računima.
2. Korisnici Budžeta su dužni da raskinu sve postojeće ugovore sa
zavodima i poslovnim bankama do 31.12.2000.godine i da obavijeste
Trezor o istom.
3. U smislu ovog zakona pod JRT se podrazumijevaju, u prelaznom
periodu dok se JRT u potpunosti ne uspostavi i ne bude operativan, svi
računi na kojima se nalaze sredstva Budžeta.

Član 19. Ostale prelazne odredbe

1. VM će, po prijedlogu Trezora, donijeti program za postepeno
uvođenje Sistema glavne knjige Trezora i Jedinstvenih računa Trezora,
i sva ostala neophodna uputstva predviđena ovim zakonom.

Član 20.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “SG
BiH”, a objavit će se i u službenim glasilima entiteta.

PS BiH broj 52/’00 8. septembra 2000.godine Sarajevo

ZAKON O ZASTAVI BiH

19/01, kasnija izmjena,

ZAKON O ZASTAVI BOSNE I HERCEGOVINE

Član 1. 

Ovim zakonom uređuje se oblik i izgled zastave BiH, kao i njeno isticanje na 
nivou države BiH. 

Član 2. 

Zastavom BiH predstavlja se BiH i zastava se ističe kao simbol BiH. 

Član 3. 

Zastava BiH je plave boje. Desno od centra nalazi se trougao žute boje. 

Paralelno lijevoj strani trougla, od gonjeg ruba zastave do donjeg ruba,
proteže se red bijelih petokrakih zvijezda. Zastava je pravougaonog oblika. 
Odnos između dužine i širine zastave je 1:2.

Član 4. 

Mjere i tehničke specifikacije u vezi sa likovno-grafičkim rješenjem i 
dimenzijama zastave BiH koje se nalaze u prilogu ovog zakona čine njegov 
sastavni dio.

Član 5. 

Zastava BiH se službeno ističe na nivou države BiH na sljedeći način: 

a) na svim zgradama PBiH, VM i njegovih ministarstava, PS BiH, Ustavnog
suda BiH, Suda BiH, Tužilaštva BiH, Stalnog komiteta za vojna pitanja, 
Komisije za ljudska prava, CB i Izborne komisije BiH, kao i na bilo  kojoj
drugoj zgradi zajedničkih Institucija ili institucuja kojom upravljaju
zajedničke institucije ili koja je odgovorna zajedničkim institucijama; 

b) na svim zgradama DKP BiH;

c) prilikom službenog odlaska članova PBiH u inostranstvo i njihovog 
povratka iz inostranstva u BiH;

d) na službenim prijevoznim sredstvima koja koriste članovi PBiH; 

e) prilikom svih zvaničnih međunarodnih posjeta, takmičenja i drugih 
skupova (političkih, naučnih, kulturno-umjetničkih, sportskih i drugih) na 
kojima BiH učestvuje ili je predstavljena; 

f) na graničnim prijelazima BiH. 

g) na ulazima u objekte OS BiH.

U svim slučajevima iz prethodnog stava, osim tačke g), druge zastave iz BiH 
neće se isticati zajedno sa zastavom BiH.  

Član 6. 

Upotreba zastave BiH suprotno odredbama čl. 3. i 4. Zakona, kao i 
neupotreba zastave BiH saglasno odredbi člana 5. Zakona predstavlja 
prekršaj za koji će se kazniti novčanom kaznom:   

1.    u iznosu od 1.500 KM do 7.500 KM organ vlasti, privredno društvo ili
drugo pravno lice,

2.   u iznosu od 300 KM do 750 KM odgovorno lice u organu vlasti,
privrednom društvu ili drugom pravnom licu,   

3.   u iznosu od 300 KM do 750 KM lice koje samostalno obavlja privrednu
djelatnost,

4.   u iznosu od 100 KM do 400 KM građanin.   

Počiniocu prekršaja iz stava 1. ovog člana može se izreći i zaštitna mjera 
oduzimanja predmeta kojim je izvršen prekršaj. 

Član 7. 

Ovaj zakon će se objaviti u “SG BiH“ i službenim glasilima entiteta.

ZAKON O UPRAVI BiH

Zakon o upravi (Službeni glasnik BiH 32/02, 102/09 )

ZAKON O UPRAVI

POGLAVLJE I - OPĆE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se organizacija uprave institucija BiH u pogledu 
položaja, uloge, ustrojstva, ovlaštenja i obaveza OU i druga pitanja od 
značaja za organizaciju i rad tih organa u vršenju poslova uprave.

Član 2.

Poslove uprave iz nadležnosti Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH)
obavljaju ministarstva i upravne organizacije kao samostalne upravne
organizacije, upravne organizacije u sastavu ministarstava (u daljnjem
tekstu: OU), kao i druge institucije BiH osnovane posebnim zakonom ili
kojima je posebnim zakonom povjereno obavljanje poslova uprave.

Određene poslove uprave mogu obavljati poduzeća, ustanove i druga pravna 
lica, kad im je zakonom povjereno vršenje javnih ovlaštenja (u daljnjem
tekstu: institucije s javnim ovlaštenjima).

OU obavljaju poslove iz svoje nadležnosti samostalno, u skladu sa zakonom i 
drugim propisima.

Član 3.

OU osniva PS BiH (u daljnjem tekstu: PS) na prijedlog VM BiH (u daljnjem
tekstu: VM) u skladu s Ustavom BiH.

Član 4.

OU, u okviru svoje nadležnosti, osiguravaju efikasno i potpuno ostvarivanje 
prava, sloboda građana predviđenih u Ustavu BiH (u daljnjem tekstu: Ustav)
kao i u aktima navedenim u Aneksu I Ustava.

OU, u okviru svoje nadležnosti, sarađivat će sa svim međunarodnim 
mehanizmima za nadgledanje ljudskih prava ustanovljenim za BiH i
nadzornim tijelima ustanovljenim bilo kojim od međunarodnih sporazuma 
navedenim u Aneksu I. Ustava.

Član 5.

U OU u ravnopravnoj upotrebi kao službeni jezici su bosanski, hrvatski i
srpski jezik.

U postupcima pred OU stranke se mogu koristiti i drugim jezikom ako taj
jezik nije jedan od službenih jezika i to o trošku OU pred kojim se vodi 
postupak.

Službena pisma u OU su ćirilica i latinica.

Član 6.

Rad OU dostupan je javnosti.

Javnost rada OU može se ograničiti ili isključiti samo u slučajevima 
utvrđenim zakonom.

Član 7.

U OU osigurava se odgovarajuća nacionalna zastupljenost DS i zaposlenika u
skladu s nacionalnom strukturom stanovništva, a prema posljednjem popisu
stanovništva u BiH.

Član 8.

BiH, u skladu sa zakonom, odgovara za štetu koju OU nanese fizičkom ili 
pravnom licu nezakonitim radom.

BiH ima pravo od DS ili zaposlenika zahtijevati naknadu iznosa koji je
isplatila zbog njihovog nezakonitog rada na ime naknade štete, u roku od 
šest mjeseci od dana kada je nadoknadila štetu, ako je šteta nastala 
namjerno ili krajnjom nepažnjom DS, odnosno zaposlenika.

Član 9.

Sredstva za rad OU osiguravaju se u Budžetu institucija BiH i međunarodnih 
obaveza BiH (u daljnjem tekstu: Budžet).

Sredstva za obavljanje poslova uprave koji se zakonom prenesu na
institucije s javnim ovlaštenjima osiguravaju se u Budžetu.

Prihodi koji se ostvare u obavljanju javnih ovlaštenja čine sredstva Budžeta, 
u skladu sa Zakonom o trezoru institucija BiH.

POGLAVLJE II - POSLOVI UPRAVE

Član 10.

1. Zajedničke odredbe

OU u okviru svoje nadležnosti vrše sljedeće poslove:

1) vode politike razvoja i izvršavaju zakone i druge propise;

2) vrše upravni nadzor nad provođenjem zakona i drugih propisa;

3) donose propise za provođenje zakona i drugih propisa;

4) predlažu i daju preporuke iz oblasti zakonodavstva;

5) daju odgovore na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti koja se
odnose na njihovu nadležnost;

6) obavljaju druge upravne i stručne poslove određene zakonom i drugim 
propisima.

2. Provođenje politike razvoja i izvršavanje zakona i drugih propisa

Član 11.

OU u okviru svojih nadležnosti vode politiku razvoja koja obuhvaća 
utvrđivanje razvojnih strategija i poticanje privrednog, socijalnog, kulturnog,
sportskog, ekološkog i ukupnog 

OU izvršavaju zakone i druge propise neposredno njihovom primjenom,
rješavanjem upravnih stvari u UP, donošenjem i izvršavanjem rješenja i
drugih pojedinačnih akata, poduzimanjem upravnih mjera i upravnih radnji,
praćenjem njihovog izvršavanja, davanjem obavještenja, izdavanjem 
stručnih uputstava i instrukcija za rad, pružanjem stručne pomoći, 
obavljanjem upravnog nadzora i obavljanjem drugih upravnih poslova iz
oblasti svoje nadležnosti.  

3. Obavljanje upravnog nadzora

Član 12.

U obavljanju upravnog nadzora OU nadziru provođenje zakona i drugih
propisa, kao i zakonitost u radu i postupanju OU i institucija BiH s javnim
ovlaštenjima.

Upravni nadzor iz stava 1. ovog člana obuhvaća:

1) nadzor nad zakonitošću akata kojima se rješava u upravnim stvarima;

2) nadzor nad zakonitošću rada institucija s javnim ovlaštenjima;

3) inspekcijski nadzor.

Član 13.

OU u obavljanju upravnog nadzora, kada su za to ovlašteni zakonom,
nadziru zakonitost rada OU i institucija BiH s javnim ovlaštenjima, a posebno 
upravnih akata kojima se rješava u upravnim stvarima, i u vezi s tim
poduzimaju mjere za koje su ovlašteni zakonom.

Član 13a.  

Nadzor nad zakonitošću rada institucija koje imaju javna ovlaštenja OU 
provode rješavanjem u postupku po žalbama, kao i kontrolom ostvarivanja 
prava i obaveza koji su u skladu sa zakonom preneseni na institucije koje
imaju javna ovlaštenja.

Član 14.

OU u obavljanju inspekcijskog nadzora iz okvira svoje nadležnosti ostvaruju 
neposredan uvid u zakonitost rada, poslovanja i postupanja OU, poduzeća, 
ustanova i drugih pravnih i fizičkih lica u vezi s provođenjem zakona i drugih 
propisa, te poduzimaju upravne i druge mjere za koje su ovlašteni zakonom, 
radi usklađivanja utvrđenog stanja s propisom.  

Član 15.

Vršenje određenih poslova inspekcijskog nadzora (ekspertize, ispitivanja i 
sl.) može se zakonom, odnosno podzakonskim aktom povjeriti 
specijaliziranom pravnom licu, ako su za njihovo obavljanje potrebna
posebna stručna znanja (tehničke i druge struke) ili primjena naučnih ili 
posebnih metoda, koje se mogu osigurati samo posebnom opremom
(laboratorije i dr.), a za koje ne postoje kadrovske, tehničke i druge 
mogućnosti da se vrše u OU.

4. Donošenje provedbenih propisa

Član 16.

Rukovodioci OU donose propise s ciljem omogućavanja izvršavanja zakona i 
drugih propisa iz nadležnosti OU uprave kojim rukovode, kada su za to 
zakonom ovlašteni.

5. Predlaganje i davanje preporuka u pogledu zakona i drugih propisa

Član 17.

Rukovodioci OU predlažu i daju preporuke u vezi s propisima iz okvira 
nadležnosti OU kojim rukovode ili prema zaključku VM.

Član 18.

OU u pripremi nacrta i prijedloga zakona i prijedloga drugih propisa iz svoje
nadležnosti dužni su pribaviti mišljenja nadležnih OU, stalnih tijela VM i 
stručnih institucija i provesti postupak javnih konsultacija, ako je to značajno 
za definiranje određenih pitanja. 

OU su dužni da u obrazloženju nacrta propisa navedu razloge zbog kojih 
određeni prijedlozi i sugestije organa i pravnih lica iz stava 1. ovog člana 
nisu prihvaćeni.

6. Odgovaranje na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti

Član 19.

OU obavezni su pripremati i davati odgovore na pitanja PS, PBiH i VM u vezi
sa izvršavanjem zakona i drugih propisa iz svoje nadležnosti kao i o stanju i 
problemima u oblasti za koju su ti organi osnovani.

7. Obavljanje drugih upravnih i stručnih poslova

Član 20.

OU prate stanje u oblastima za koje su obrazovani, a naročito provođenje 
politike razvoja i izvršavanje zakona i drugih propisa, poduzimaju mjere za 
koje su ovlašteni ili daju preporuke nadležnim organima u cilju izvršavanja 
zakona i drugih propisa.

OU prate stanje u oblastima za koje su obrazovani na osnovu podataka koje
sami prikupljaju kada su za to ovlašteni zakonom, kao i podataka koje 
prikupljaju, obrađuju i dostavljaju drugi organi i pravna lica, na zahtjev OU.

Na osnovu podataka iz stava 2. ovog člana OU izrađuju analitičke, 
informativne i druge materijale, a prilikom izrade tih materijala OU sarađuju 
međusobno, a po potrebi i sa stručnim i naučnim institucijama.

Član 21.

Ako se zakonima i drugim propisima koji se predlažu ili prijedlozima koji su 
sadržani u analitičkim, informativnim ili drugim materijalima koje pripremaju 
OU, zahtijevaju materijalni izdaci, organi uprave obavezni su da u
obrazloženju tih propisa, kao i analitičkim, informativnim i drugim 
materijalima iskažu sredstva koja su potrebna za provođenje tih propisa i 
materijala i odrede izvore iz kojih treba osigurati ta sredstva.

POGLAVLJE III - POVJERAVANJE JAVNIH OVLAŠTENJA

Član 22.

Institucijama s javnim ovlaštenjima može se zakonom povjeriti obavljanje 
određenih upravnih i stručnih poslova iz nadležnosti OU. U okviru povjerene 
nadležnosti institucije s javnim ovlaštenjima odlučuju u pojedinačnim 
stvarima o određenim pravima i obavezama građana, poduzeća, ustanova i 
drugih pravnih lica. Institucijama s javnim ovlaštenjima ne mogu se 
povjeravati poslovi inspekcijskog nadzora osim stručnih poslova koji su od 
značaja za vršenje inspekcijskog nadzora (ekspertize, tehnička ispitivanja i
sl.) ako za vršenje tih poslova OU nemaju tehničke i druge uslove. 

Član 23.

Na institucije s javnim ovlaštenjima shodno se primjenjuju načela ovog 
zakona koja se odnose na samostalnost u radu OU, zakonitost njihovog
rada, javnost rada OU, upotrebu službenih i ostalih jezika i pisma i druga 
načela utvrđena u čl. 4., 5., 6., 7. i 8. ovog zakona.

Član 24.

Ako institucija s javnim ovlaštenjima ne vrši povjerene poslove u skladu sa 
zakonom i drugim propisom, OU koji vrši upravni nadzor obavezan je 
pismeno upozoriti ovlašteni organ te institucije i predložiti mu mjere za 
rješavanje tog pitanja, a prema potrebi, obavezan je poduzeti i druge mjere 
u okviru svojih prava i dužnosti kako bi se javna ovlaštenja obavljala u
skladu sa zakonom i drugim propisima.

Član 25.

Upravni nadzor nad radom institucija s javnim ovlaštenjima u obavljanju 
poslova uprave koji su preneseni na te institucije vrše OU iz upravne oblasti 
za koju su ti organi obrazovani, u skladu s ovim i drugim zakonom.

Član 26.

U vršenju upravnog nadzora nad radom institucija s javnim ovlaštenjima 
nadležni OU ima pravo i dužnost naročito da:

1) provodi inspekcijski nadzor i u okviru svoje nadležnosti osigurava 
zakonito i blagovremeno obavljanje poslova;

2) rješava po žalbama protiv donesenih upravnih akata u vršenju povjerenih 
javnih ovlaštenja, kada je to utvrđeno zakonom;

3) daje stručna uputstva i objašnjenja za primjenu zakona i drugih propisa 
koji se odnose na vršenje povjerenih javnih ovlaštenja;

4) poduzima i druge mjere i vrši druga prava koja po zakonu ima 
drugostepeni OU u UP.

Institucija s javnim ovlaštenjima dužna je nadležnom OU koji vrši upravni 
nadzor nad njenim radom najmanje jedanput godišnje podnijeti izvještaj o 
vršenju povjerenih javnih ovlaštenja i na traženje OU dostavljati određene 
podatke i dokumenta koji su od značaja za vršenje nadzora.

POGLAVLJE IV - ODNOS OU PREMA PS, PBiH I VM, MEĐUSOBNI ODNOSI OU, 
ODNOSI OU PREMA IZVRŠNIM ORGANIMA I OU ENTITETA I BD BIH, 
ODNOSI OU PREMA OMBUDSMENU ZA LJUDSKA PRAVA BIH

1. Odnos organa uprave prema Parlamentarnoj skupštini

Član 27.

OU odgovorni su PS za zakonito, potpuno, efikasno i profesionalno
obavljanje poslova iz svoje nadležnosti.

OU imaju ovlaštenja i obaveze da PS radi razmatranja iznose pojedina
značajnija pitanja iz svoje nadležnosti i da daju preporuke u vezi s 
provođenjem i izvršavanjem zakona i drugih propisa.

OU su na zahtjev PS podnositi izvještaje o svom radu, o stanju u oblasti za 
koju su obrazovani, o izvršavanju zakona i drugih propisa i o provođenju 
politike razvoja, odgovarati na pitanja poslanika - delegata PS i u skladu s
programom rada, odnosno na zahtjev PS, pripremiti prijedloge zakona i
druge propise, analitičke, informativne i druge materijale.

OU obavezni su na zahtjev PS poduzeti odgovarajuće organizacione, 
kadrovske i druge mjere kojima se osigurava efikasno izvršavanje poslova. 

2. Odnos organa uprave prema Predsjedništvu i Vijeću ministara

Član 28.

S ciljem osiguranja izvršavanja zakona i drugih propisa PS, PBiH i VM, u
okviru svojih nadležnosti, mogu prema OU:  

-utvrditi uputstva i smjernice o načinu izvršavanja zakona i drugih propisa,  

-naložiti da u određenom roku donesu propise ili poduzmu mjere za koje su 
ovlašteni i utvrde rokove za izvršavanje pojedinih zadataka,

-naložiti OU da ispitaju stanje u oblastima iz svoje nadležnosti i da podnesu 
PBiH i VM izvještaj s odgovarajućim prijedlozima.  

Član 29.

Radi ostvarivanja odgovornosti OU prema PBiH i VM, PBiH i VM mogu, u
okviru svojih nadležnosti, otvoriti raspravu o radu i odgovornosti OU i
utvrditi način ispitivanja stanja u oblasti iz njihove nadležnosti i pokrenuti 
postupak za smjenjivanje rukovodioca i zamjenika rukovodioca OU.

Član 30.

OU PBiH i VM u okviru njihove nadležnosti obavezni su dostavljati izvještaje 
o radu kao i o stanju u oblastima za koje su nadležni, te informacije, 
objašnjenja, podatke, spise i drugu dokumentaciju potrebnu za rad PBiH i 
VM.

OU mogu od PBiH i VM u okviru njihove nadležnosti tražiti uputstva i 
smjernice o određenim pitanjima izvršavanja zakona i drugih propisa. PBiH i 
VM u okviru nadležnosti obavezni su odgovarati na traženje OU.  

OU mogu PBiH i VM u okviru njihove nadležnosti predlagati razmatranje 
određenih pitanja za koja su nadležni i davati prijedloge za poduzimanje 
potrebnih mjera.

3. Međusobni odnosi organa uprave

Član 31.

Međusobni odnosi OU zasnivaju se na ovlaštenjima utvrđenim Ustavom i 
zakonom, kao i na saradnji, međusobnom informiranju i dogovaranju.

U ostvarivanju međusobne saradnje OU obavezni su jedni drugima
dostavljati podatke i informacije potrebne za obavljanje poslova,
razmjenjivati informacije i iskustva i osnivati zajedničke stručne komisije i 
druga radna tijela, i ostvarivati druge oblike međusobne saradnje.

Član 31a.                                

OU nadležni za poslove inspekcijskog nadzora, osim saradnje iz člana 31. 
ovog zakona, u provođenju inspekcijskog nadzora sarađuju s nadležnim 
sudovima, tužilaštvima, OU i drugim organima.  

4. Odnos organa uprave prema izvršnim organima i organima uprave 
entiteta i BD BiH

Član 32.

Odnosi OU prema izvršnim organima i OU entiteta i BD BiH zasnivaju se na
ovlaštenjima utvrđenim Ustavom i zakonom, kao i na saradnji, međusobnom 
informiranju i dogovaranju.

Član 33.

OU imaju pravo od izvršnih organa, OU i drugih organa entiteta i BD BiH 
tražiti podatke, izvještaje i ostalu dokumentaciju neophodnu za vršenje 
svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom.

OU dužni su izvršnim organima, OU i drugim organima entiteta i BD BiH 
dostaviti neophodne podatke potrebne za funkcioniranje tih organa.

5. Odnosi organa uprave prema ombudsmenu za ljudska prava BiH

Član 34.

Odnos OU prema ombudsmanu za ljudska prava BiH (u daljnjem tekstu:
ombudsmen) zasniva se na obavezama OU, utvrđenim Ustavom i zakonom, 
kao i na međusobnoj saradnji, informiranju i dogovaranju.

Član 35.

OU obavezni su omogućiti ombudsmenu na njegov zahtjev nesmetano 
ispitivanje njihove djelatnosti, odnosno rada DS u OU. OU obavezni su
ombudsmenu osigurati sva službena dokumenta, uključujući i tajna, kao i 
upravne spise i osigurati saradnju svakog DS posebno, u pribavljanju
potrebnih informacija, dokumenata i spisa.

OU obavezni su ombudsmenu, na njegov zahtjev, osigurati i prisustvo pri
rješavanju upravnih stvari.

Član 36.

Ako OU ne postupi po zahtjevu ombudsmena iz Člana 35. ovog zakona, 
ombudsmen može od VM zatražiti da poduzme potrebne mjere prema
rukovodiocu OU.

POGLAVLJE V - ODNOSI OU PREMA PODUZEĆIMA, USTANOVAMA I DRUGIM 
PRAVNIM LICIMA I STRANKAMA

1. Odnosi organa uprave prema poduzećima, ustanovama i drugim pravnim 
licima

Član 37.

OU u okviru svojih nadležnosti imaju prema poduzećima, ustanovama i 
drugim pravnim licima ovlaštenja i obaveze predviđene zakonom.

Član 38.

OU sarađuju s poduzećima, ustanovama i drugim pravnim licima koja su od 
značaja za rad OU ili su od interesa za rad navedenih organa.  

Poduzeća, ustanove i druga pravna lica obavezna su na zahtjev OU
dostavljati podatke i informacije iz svoje nadležnosti.  

Postupak podnošenja zahtjeva, kojim OU traže pristup određenim 
informacijama od pravnih lica iz člana 37. ovog zakona, kao i utvrđivanje 
izuzetaka kod objavljivanja tražene informacije, vrši se po odredbama 
Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH.

2. Odnos organa uprave prema strankama

Član 39.

OU obavezni su zahtjeve stranaka rješavati u propisanim rokovima.

OU obavezni su razmatrati i dati odgovore na predstavke i prijedloge koje im
podnose stranke.

Član 40.

OU ostvaruju neposredne kontakte sa strankama i obavezni su organizirati
obavljanje poslova od značaja za ostvarivanje prava stranaka na način i pod 
uslovima kojima se strankama omogućuje da što jednostavnije, brže i 
efikasnije ostvaruju prava i izvršavaju obaveze kod tih organa.

Član 41.

Rukovodilac OU obavezan je bez odgađanja razmotriti podnijete predstavke,
i prijedloge i pritužbe stranaka na nepravilan odnos DS u OU prema njima
kada se obraćaju tim organima u cilju ostvarivanja prava, odnosno
izvršavanja svojih obaveza.

Rukovodilac OU obavezan je ispitati podnesene predstavke, prijedloge i
pritužbe ako ih ocijeni osnovanim, poduzeti zakonom predviđene mjere
prema DS na čiji se rad predstavka odnosi.

Rukovodilac OU obavezan je u roku od 8 (osam) dana od dana prijema
predstavke, prijedloga odnosno pritužbe stranci dati pismeni odgovor o
poduzetim mjerama u vezi s njihovom predstavkom, prijedlogom, odnosno
pritužbom.

Član 42.

OU u rješavanju upravnih stvari ne smiju od stranaka zahtijevati da
pribavljaju uvjerenja i druge javne isprave o činjenicama o kojima OU ili
institucije s javnim ovlaštenjima vode službene evidencije.

Uvjerenja i isprave iz stava 1. ovog člana, OU, odnosno institucija s javnim
ovlaštenjima obavezno pribavlja po službenoj dužnosti.

Član 43.

Kad se u UP stranka odazove pozivu, a bez njene krivice službena radnja
radi koje je pozvana nije obavljena, ima pravo zahtijevati naknadu nastalih
troškova.

O zahtjevu odlučuje rukovodilac OU zaključkom u skladu s propisima kojim
se uređuje naknada troškova svjedocima u UP.

Protiv zaključka iz stava 1. ovog člana stranka može pokrenuti US kod Suda
BiH (u daljnjem tekstu: Sud).

Troškovi iz stava 1. ovog člana isplaćuju se na teret sredstava za rad OU
pred kojim je vođen UP.

Član 44.

Odredbe Čl. 39. do 43. ovog zakona shodno se primjenjuju i na rad
institucija s javnim ovlaštenjima kada u obavljanju javnih ovlaštenja
rješavaju o pravima i obavezama građana, javnih korporacija, komora,
javnih poduzeća (društava), agencija i drugih pravnih lica.

POGLAVLJE VI - NAČELA ORGANIZACIJE OU

1. Načela organizacije organa uprave

Član 45.

Unutrašnja organizacija OU zasniva se na načelu racionalnog i efikasnog
rada OU i načelu osiguranja ekspertnog rada OU, što uključuje i korištenje
ekspertne i tehničke podrške postojećih institucija.

U cilju realizacije ovih načela, unutrašnjom organizacijom OU osigurava se:

- racionalna organizacija rada, efikasno obavljanje poslova i uspješno
rukovođenje OU,

- grupiranje poslova u skladu s njihovom prirodom i načinom njihovog
obavljanja,

- potpunije objedinjavanje zajedničkih i općih poslova radi njihovog
racionalnog obavljanja i korištenja usluga zajedničkih službi osnovanih za
potrebe svih ili pojedinih OU,

- ostvarivanje pune saradnje OU s drugim organima, a naročito s onim
organima i institucijama koje su ustanovljene za pružanje ekspertne i
tehničke pomoći.

2. Osnivanje organa uprave

Član 46.

OU su ministarstva i upravne organizacije.

Član 47.

OU osnivaju se i njihova nadležnost utvrđuje se zakonom koji donosi PS, na
prijedlog VM.

OU iz stava 1. ovog člana osnivaju se na način koji osigurava potpuno i
racionalno obavljanje poslova uprave iz okvira nadležnosti institucija BiH,
odnosno efikasno ostvarivanje prava i izvršavanje obaveza građana,
poduzeća, ustanova i drugih pravnih lica.

OU osnivaju se u skladu s obimom poslova i načelima grupiranja poslova
prema vrsti, srodnosti i međusobnoj povezanosti i s potrebama efikasnog
rukovođenja radom i osiguravanja samostalnosti u radu.

Član 48.

Ministarstvo se osniva za obavljanje upravnih i stručnih poslova iz
nadležnosti BiH u oblastima u kojima OU u cjelini ili u većem obimu,
neposredno osiguravaju izvršavanje zakona i drugih propisa i odgovaraju za
njihovo izvršavanje.

Upravne organizacije osnivaju se za obavljanje upravnih i stručnih poslova
čija priroda i način izvršavanja zahtijevaju posebnu organiziranost i
samostalnost u radu.

Član 49.

Za obavljanje stručnih, tehničkih i drugih poslova za potrebe PBiH, PS, VM i
OU mogu se osnovati određene stručne, tehničke i druge službe, kao
zajedničke ili samostalne službe.

Organi iz stava 1. ovog člana, radi obavljanja stručnih, tehničkih i drugih
poslova, mogu osnivati i druga tijela kao i tijela za saradnju s međunarodnim
organizacijama u skladu s obavezama preuzetim međunarodnim ugovorima.
O osnivanju službi iz stava 1. ovog člana za potrebe PBiH odlučuje PBiH, za
potrebe PS odlučuje PS a za potrebe VM i OU odlučuje VM.

Službe iz stava 1. ovog člana odlukom osnivaju organi iz stava 2. ovog člana
kojom se može, ako to priroda posla zahtijeva, odrediti da služba ima 
svojstvo pravnog lica.

Član 50.

Upravne organizacije mogu se osnivati kao samostalne upravne organizacije
i kao upravne organizacije u sastavu ministarstva.

Upravne organizacije osnivaju se u obliku uprava, agencija, zavoda,
direkcija, instituta, centara ili ureda.

Upravna organizacija ima svojstvo pravnog lica.

Član 51.

Uprava se osniva za obavljanje upravnih, stručnih i drugih poslova iz svoje
nadležnosti i to kod pitanja koja zahtijevaju primjenu posebnih načina rada,
a koje je neophodno obavljati u okviru OU, odnosno za rješavanje u
upravnim stvarima kad je za to izričito zakonom ovlaštena, za provođenje
upravnih, odnosno inspekcijskih nadzora i za pripremanje nacrta zakona i
prijedloga drugih propisa.
Agencija se osniva za obavljanje određenih stručnih i drugih poslova iz
okvira nadležnosti BiH koji pretežno zahtijevaju primjenu stručnih i naučnih
metoda rada i s njima povezanih upravnih poslova.
Zavod se osniva za vršenje određenih stručnih i drugih poslova koji pretežno
zahtijevaju primjenu stručnih i naučnih metoda rada i s njima povezanih
upravnih poslova čija priroda i način izvršavanja zahtijevaju posebno
organiziranje i samostalnost u radu.
Direkcija se osniva za vršenje određenih stručnih poslova pretežno
privrednog karaktera i s njima povezanih upravnih poslova čija priroda i
način izvršavanja zahtijevaju posebno organiziranje i samostalnost u radu.
Institut se osniva izuzetno kad to odgovara prirodi posla ili kad se
finansiranje vrši, osim iz državnog budžeta, i iz drugih izvora.

Centar se osniva za prikupljanje, sređivanje i razvrstavanje podataka od
interesa za djelatnost za koju je osnovan, ostvarivanje saradnje s OU kao i
drugim pravnim licima, odlučivanje u upravnim stvarima za koje je osnovan i
za obavljanje i drugih poslova utvrđenih zakonom.

Ured se osniva za obavljanje upravnih i stručnih poslova čija priroda i način
izvršavanja zahtijevaju posebnu organiziranost i samostalnost u radu.

Upravne organizacije mogu se osnivati u sastavu ministarstva ako je to
potrebno zbog međusobne povezanosti poslova iz nadležnosti ministarstva i
uprave i kad je, pored određenog stepena samostalnosti u vršenju poslova iz
nadležnosti uprave, potrebno osigurati usmjeravanje i nadzor u obavljanju
poslova tih upravnih organizacija od ministarstva.

3. Unutrašnja organizacija OU

Član 52.

Unutrašnja organizacija OU utvrđuje se pravilnikom.

Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji donosi rukovodilac OU uz saglasnost VM.

Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji OU mora biti usklađen s nadležnostima 
OU kao i s općim načelima o unutrašnjoj organizaciji OU, koja odlukom 
propisuje VM.

Član 53.

Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji OU utvrđuju se:

- organizacione jedinice i njihova nadležnost;

- način rukovođenja;

- programiranje i izvršavanje poslova;

- ovlaštenja i odgovornosti DS u obavljanju poslova;

- ukupan broj DS i zaposlenika za obavljanje poslova;

- naziv i raspored poslova po organizacionim jedinicama, s opisom poslova
za svakog DS i zaposlenika ili grupu DS i zaposlenika s potrebnim uslovima u
pogledu stručne spreme i drugih uslova za rad na određenim poslovima;

- broj pripravnika koji se primaju u radni odnos i uslovi za njihov prijem.

Poslovi OU u Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji grupišu se prema njihovoj
vrsti, srodnosti, obimu i stepenu složenosti, odgovornosti i drugim uslovima
za njihovo obavljanje.

4. Radni odnosi u OU

Član 54.

Radni odnosi u OU DS, zaposlenika i ostalih zaposlenih uređuju se Zakonom
o državnoj službi u institucijama BiH, Zakonom o radu u institucijama BiH i
drugim posebnim zakonoma.

5. Rukovođenje OU

Član 55.

Radom ministarstva rukovodi ministar, a radom upravne organizacije
rukovodi direktor, odnosno rukovodilac čiji je naziv određen zakonom o
osnivanju upravne organizacije.

Ministar ima zamjenika koji se imenuje na isti način kao i ministar, s tim da
ne može biti iz istog konstitutivnog naroda iz kojeg je imenovan ministar.

Direktor, odnosno rukovodilac samostalne upravne organizacije ima
zamjenika, koji ne može biti iz istog konstitutivnog naroda iz kojeg je
imenovan direktor, odnosno rukovodilac.

Član 56.

Direktora, odnosno rukovodioca i zamjenika direktora samostalne upravne
organizacije imenuje VM na prijedlog predsjedavajućeg VM, ako posebnim
zakonom nije drugačije određeno.

Direktora odnosno rukovodioca upravne organizacije u sastavu ministarstva
imenuje VM na prijedlog ministra.

Član 57.

U rukovođenju pojedinim područjima rada ministru pomažu RDS i savjetnici
ministra i zamjenika ministra.

U ministarstvu se postavljaju sekretar, pomoćnik ministra i glavni inspektor.

U samostalnoj upravnoj organizaciji mogu se postavljati pomoćnici direktora,
a u upravnoj organizaciji u sastavu ministarstva savjetnici direktora.

RDS za svoj rad odgovaraju ministru, odnosno direktoru upravne
organizacije.

Član 58.

Pomoćnik ministra rukovodi osnovnom organizacionom jedinicom
(Sektorom) i odgovoran je za korištenje finansijskih, materijalnih i ljudskih
potencijala dodijeljenih osnovnoj organizacionoj jedinici.

Pomoćnik direktora samostalne upravne organizacije rukovodi određenim
područjem rada ili osnovnom organizacionom jedinicom i vrši druge poslove
iz određene oblasti koje mu odredi direktor.

Glavni inspektor neposredno organizira i rukovodi radom inspektora u
određenoj oblasti inspekcijskog nadzora.

Savjetnik ministra, zamjenika ministra i savjetnik direktora upravne
organizacije u sastavu ministarstva vrše poslove iz određene oblasti rada
koji podrazumijevaju odgovornost, visok stepen stručnosti i nezavisnosti u
određenim oblastima rada u okviru organizacionih jedinica.

Član 59.

Način postavljenja i razrješenja RDS iz člana 57. ovog zakona uređuje se
odredbama Zakona o državnoj službi u institucijama BiH, Zakona o VM BiH i
Zakonom o ministarstvima i drugim organima uprave BiH kao i drugim
propisima donesenim na osnovu ovog zakona.

Član 60.

Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji ministarstva, odnosno upravne
organizacije utvrđuju se radna mjesta RDS, poslovi koje oni obavljaju i
njihova ovlaštenja u vršenju državne službe.

RDS ostvaruju svoja prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa shodno
propisima koji se primjenjuju na DS u OU, ako zakonom nije drugačije
određeno.

POGLAVLJE VII - OVLAŠTENJA, OBAVEZE I ODGOVORNOSTI RUKOVODIOCA
OU

1. Rukovodilac OU, njegov zamjenik, RDS i službenici s posebnim
ovlaštenjima

Član 61.

OU rukovodi rukovodilac.

Rukovodilac OU predstavlja OU, organizuje i osigurava zakonito i efikasno
obavljanje poslova, donosi propise i izdaje druge akte za koje je ovlašten i
poduzima druge mjere iz nadležnosti OU, te odlučuje u skladu sa zakonom o
pravima, obavezama i odgovornostima DS i zaposlenika u vršenju službe.

Rukovodioca OU imenuje i razrješava organ određen Ustavom i zakonom.

Rukovodilac OU obavezan je da na osnovu i u okviru Ustava, zakona, drugih
propisa i smjernica VM savjesno vrši povjerenu mu funkciju i lično je
odgovoran za njeno vršenje, kao i za rad organa kojim rukovodi.

Član 62.

Rukovodilac OU ima zamjenika koji ga zamjenjuje ukoliko on nije u
mogućnosti obavljati svoja ovlaštenja i obaveze.

Zamjenika rukovodioca OU imenuje i razrješava organ koji imenuje 
rukovodioca, ako Ustavom i zakonom nije drugačije određeno.

O broju zamjenika rukovodioca OU odluČuje se propisom o osnivanju OU.

Član 63.

Rukovodiocu OU u rukovođenju pojedinim područjima rada pomažu RDS.

RDS imenuje nadležna institucija, u skladu sa Zakonom o državnoj službi u 
institucijama BiH.

Član 64.

Poslove inspekcijskog nadzora i druge značajnije upravne i stručne poslove
obavljaju DS s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima (u daljnjem tekstu:
državni službenici s posebnim ovlaštenjima), koje postavlja i razrješava
rukovodilac OU, ako zakonom nije drugačije određeno.

DS s posebnim ovlaštenjima postavljaju se na radna mjesta prema
Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji OU.

Član 65.

Rukovodilac OU, njegov zamjenik i savjetnik ne smiju obavljati dužnost ili
biti na položaju koji dovodi do sukoba interesa kako je to regulirano
Zakonom o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH, a RDS ne smiju
obavljati dužnost ili biti na poziciji koja dovodi do sukoba interesa kako je to
regulirano Zakonom o državnoj službi u institucijama BiH.

Bliže odredbe u vezi s nespojivošću s dužnostima DS razrađene su u Zakonu
o sprečavanju sukoba interesa u obavljanju javnih dužnosti.

2. Odgovornost rukovodioca OU i njegovog zamjenika

Član 66.

Rukovodilac OU i njegov zamjenik odgovorni su ako se u izvršavanju svojih
ovlaštenja i obaveza ne pridržavaju zakona, smjernica PS, PBiH i VM.

U slučaju postojanja odgovornosti iz stava 1. ovog člana rukovodilac OU i
njegov zamjenik razrješavaju se s funkcije, a razrješavanje ne isključuje
krivično gonjenje niti odgovornost za naknadu štete, ako Ustavom ili
zakonom nije drugačije određeno.

Prijedlog za smjenjivanje rukovodioca OU i njegovog zamjenika podnosi
organ određen Ustavom i zakonom.

Član 67.

U postupku razrješavanja osigurat će se rukovodiocu OU, odnosno njegovom
zamjeniku, da se izjasni o činjenicama zbog kojih je pokrenut postupak
razrješavanja kao i da daje obavještenja i potrebne podatke od značaja za
utvrđivanje te odgovornosti.

Organ nadležan za razrješavanje povodom prijedloga za razrješavanje 
donosi odluku kojom se utvrđuje postojanje razloga za razrješavanje ili 
odluku kojom se odbija prijedlog za razrješavanje.

Povodom prijedloga za razrješavanje organ nadležan za razrješavanje može,
i kada nema osnova za donošenje odluke o razrješavanju, ukazati na 
nepravilnosti u radu rukovodioca i njegovog zamjenika.

Organ nadležan za razrješavanje može, dok traje postupak razrješavanja,
udaljiti od obavljanja ovlaštenja i obaveza rukovodioca OU, odnosno
njegovog zamjenika.

Protiv odluke o prijedlogu za razrješavanje rukovodioca OU i njegovog 
zamjenika, kao i odluke o udaljenju od obavljanja funkcije dok se vodi
postupak za razrješavanje, ne mogu se koristiti pravna sredstva.

Član 68.

Rukovodilac OU, odnosno njegov zamjenik, ako smatra da nije u mogućnosti
uspješno obavljati povjerena ovlaštenja i obaveze i ne može preuzeti
odgovornost za njihovo vršenje, ima pravo podnijeti ostavku.

Rukovodilac, odnosno njegov zamjenik ostaju na dužnosti do roka
određenog zakonom ili roka koji odredi organ nadležan za odlučivanje o
ostavci.

Podnesena ostavka ne isključuje vođenje postupka smjenjivanja iz razloga
predviđenih u članu 66. ovog zakona.

POGLAVLJE VIII - DS, POLICIJSKI SLUŽBENICI, OSTALI SLUŽBENICI I 
ZAPOSLENICI

Član 69.

Poslove uprave u OU obavljaju državni, policijski i ostali službenici.

Pomoćne i tehničke poslove za potrebe OU obavljaju zaposlenici.

Član 70.

Prijem državnih, policijskih i ostalih službenika u radni odnos u OU, prava,
obaveze i odgovornosti, druga statusna pitanja, plaće i druga materijalna
primanja DS, kao i sprečavanje sukoba interesa u obavljanju dužnosti DS,
uređuju se Zakonom o državnoj službi u institucijama vlasti u BiH i drugim
posebnim zakonima.

Prijem zaposlenika u radni odnos u OU, prava, obaveze i odgovornosti i
druga statusna pitanja, kao i plaće i druga materijalna primanja zaposlenika,
uređuju se Zakonom o radu u institucijama BiH i posebnim zakonima.

POGLAVLJE IX - INSPEKCIJSKI NADZOR

1. Zajedničke odredbe o inspekcijskom nadzoru

Član 71.

Poslove inspekcijskog nadzora vrše OU u skladu sa zakonom.

Poslove inspekcijskog nadzora obavljaju inspektori.

Kad to potreba službe zahtijeva, rukovodilac OU može ovlastiti i drugog DS
OU koji ima odgovarajuću stručnu spremu da izvrši određene poslove
inspekcijskog nadzora, odnosno da inspektoru pomaže u obavljanju nadzora,
o čemu se donosi rješenje.

Član 72.

Inspektor ima iskaznicu kojom dokazuje svoje službeno svojstvo, identitet i
ovlaštenja predviđena zakonom.

Ministar pravde propisuje oblik i sadržaj iskaznice, a iskaznicu inspektoru
izdaje rukovodilac OU u kome taj inspektor radi.

Član 73.

Postupak inspekcijskog nadzora pokreće i vodi inspektor po službenoj
dužnosti.

Svako lice ima pravo podnijeti zahtjev inspektoru da izvrši određeni
inspekcijski nadzor i da poduzme upravne mjere za koje je ovlašten
zakonom.

Po zahtjevu iz stava 2. ovog člana inspektor je obavezan izvršiti inspekcijski
nadzor, sačiniti zapisnik i poduzeti odgovarajuće mjere i o tome pismeno
obavijestiti podnosioca zahtjeva u roku od osam dana od dana prijema
zahtjeva.

Svaki organ čiji rad podliježe inspekcijskom nadzoru dužan je inspektoru
omogućiti obavljanje nadzora i davati mu potrebna obavještenja i podatke
od značaja za obavljanje nadzora.

Član 74.

U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i obavezu
neposredno pregledati poslovne prostorije i druge objekte, proces rada,
proizvode i drugu robu, isprave i druge dokumente, kao i obavljati druge
radnje u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora (utvrđivanje identiteta
osoba, saslušavanje, uzimanje uzoraka radi analize i sl.).

Ako se inspektoru u obavljanju inspekcijskog nadzora onemogućava vršenje
pregleda ili pruži fizički otpor ili ako taj otpor osnovano očekuje, inspektor
može zatražiti pomoć nadležne policije koja je obavezna pružiti potrebnu
zaštitu i omogućiti inspektoru da izvrši inspekcijski nadzor.

Član 75.

U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor je obavezan postupati tako da
se ne ugrozi zakonom i drugim propisom određena službena tajna.

O svakom inspekcijskom nadzoru inspektor je obavezan sastaviti zapisnik i u
njemu navesti činjenično stanje utvrđeno inspekcijskim nadzorom.

Zapisnik se sastavlja po pravilima UP a dostavlja se odgovornom licu kod
koga je izvršen inspekcijski nadzor.

Član 76.

Kada u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen zakon ili
drugi propis čije izvršenje nadzire, inspektor ima ovlaštenja i obavezu da
naloži sljedeće mjere:

1) narediti da se utvrđeni nedostaci i nepravilnosti otklone u određenom
roku;

2) narediti poduzimanje odgovarajućih upravnih radnji koje je pravno lice,
OU i institucija s javnim ovlaštenjima obavezan da poduzme;

3) zabraniti poduzimanje radnji koje smatra da su u suprotnosti sa zakonom
ili drugim propisom nad čijim provođenjem vrši nadzor;

4) izreći i naplatiti novčanu kaznu na licu mjesta, ako je za to zakonom
ovlašten;

5) poduzeti druge upravne mjere i radnje za koje je zakonom i drugim
propisom ovlašten.

Član 77.

Ako inspektor utvrdi da je povredom zakona ili drugog propisa učinjena
povreda radne dužnosti, prekršaj, privredni prestup ili krivično djelo, dužan
je, bez odgađanja, podnijeti zahtjev za utvrđivanje odgovornosti zbog
povrede radne dužnosti ili učinjenog prekršaja, odnosno prijavu zbog
učinjenog privrednog prestupa ili krivičnog djela.

Član 78.

O poduzimanju upravnih mjera iz člana 76. stav 1. tačka 1, 2. i 3. ovog
zakona inspektor obavezno donosi rješenje. Osnov za donošenje rješenja
predstavlja činjenično stanje navedeno u zapisniku iz stava 2. člana 75. ovog
zakona.

Na rješenje iz stava 1. ovog člana ovlaštena osoba ima pravo izjaviti žalbu
nadležnom organu u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

Rješenje po žalbi mora se donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana
prijema žalbe.

Protiv rješenja donesenog po žalbi iz stava 2. ovog člana može se pokrenuti
US kod Suda.

Član 79.

O izvršenom inspekcijskom nadzoru i poduzetim upravnim mjerama iz člana
76. ovog zakona inspektor vodi evidenciju.

Sadržaj i način vođenja evidencije propisuje ministar pravde.

Član 80.

Inspektor može privremeno oduzeti dokumente i predmete koji u
prekršajnom ili sudskom postupku mogu poslužiti kao dokaz, o čemu je
dužan izdati potvrdu.

Član 81.

Inspektor je obavezan pratiti provođenje upravnih mjera naloženih
rješenjem iz člana 78. ovog zakona i u granicama svojih ovlaštenja osigurati
njihovo provođenje.

Ako inspektor ne može osigurati provođenje upravnih mjera na način i u
roku kako je rješenjem određeno, dužan je obavijestiti o tome bez
odgađanja rukovodioca OU koji je obavezan poduzeti mjere radi osiguranja
provođenja naloženih mjera.

Član 82.

Inspektor može poduzimati i odgovarajuće preventivne aktivnosti u cilju
sprečavanja nastupanja štetnih posljedica zbog nedostataka i nepravilnosti u
provedbi zakona i drugih propisa čije izvršenje nadzire kao što su:
upozorenje fizičkim i pravnim licima na obaveze iz propisa, ukazivanje na
štetne posljedice, predlaganje mjera za otklanjanje njihovih uzroka i slično.

Javna korporacija, komora, javno preduzeće (društvo), agencija i drugo
pravno lice i institucije s javnim ovlaštenjima, odnosno OU kod kojih je
izvršen inspekcijski nadzor, obavezni su postupiti po rješenju inspektora iz
člana 78. ovog zakona.

2. Upravna inspekcija

Član 83.

Poslove upravne inspekcije nad izvršavanjem ovog zakona, zakona koji se
odnose na DS i zaposlenike OU, UP i posebne UP, kao i kancelarijsko
poslovanje u OU vrši MP.

Poslove upravne inspekcije iz stava 1. ovog člana neposredno vrše upravni
inspektori.

Za upravnog inspektora može se postaviti diplomirani pravnik koji ima
položen stručni ispit za DS OU i najmanje tri godine radnog iskustva na
najsloženijim upravnim poslovima.

Član 84.

Upravni inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora nad izvršavanjem zakona
i drugih propisa vrši nadzor naročito u pogledu:

- ostvarivanja prava i pravnih interesa i izvršavanja obaveza građana, javnih
korporacija, komora, javnih poduzeća (društava), agencija i drugih pravnih
lica u UP;

- primjene propisa koji se odnose na organizaciju i način rada OU;

- radnih odnosa u OU i ispunjavanja uslova DS koji rade na poslovima
upravnog rješavanja u institucijama s javnim ovlaštenjima;

- rješavanja upravnih stvari u propisanim rokovima;

- pravilnosti primjene propisa u UP;

- načina prikupljanja dokaza u UP, a posebno dokaza koji se pribavljaju po
službenoj dužnosti;

- provođenja administrativnog izvršenja;

- pružanja pravne pomoći građanima, javnim korporacijama, komorama,
javnim poduzećima (društvima), agencijama i drugim pravnim licima u UP;

- vođenja evidencije o upravnim predmetima;

- primjene propisa o kancelarijskom poslovanju.

Član 85.

Ako upravni inspektor utvrdi da utvrđene nepravilnosti i nedostaci u radu
proizilaze iz razloga nestručnosti DS za obavljanje poslova na koji je
raspoređen, predložit će rukovodiocu OU da tog DS rasporedi na druge
poslove.

Član 86.

U vršenju inspekcijskog nadzora upravni inspektor sastavlja zapisnik o
izvršenom inspekcijskom nadzoru, koji naročito sadrži utvrđeno činjenično
stanje i nepravilnosti i nedostatke u radu, te primjerak zapisnika dostavlja
rukovodiocu OU ili ustanove a po potrebi i VM.

Član 87.

Ako upravni inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora utvrdi da je
povrijeđen zakon ili drugi propis, dužan je donijeti rješenje i njime naložiti
mjere iz člana 76. ovog zakona.

Protiv rješenja iz stava 1. člana 78. ovog zakona rukovodilac OU i institucije
s javnim ovlaštenjima može u roku od osam dana od dana prijema rješenja
izjaviti žalbu ministru pravde.

Žalba na rješenje iz stava 1. ovog člana odgađa izvršenje rješenja.

Protiv rješenja ministra pravde može se pokrenuti US kod Suda.

Član 88.

Ako upravni inspektor utvrdi da se povredama zakona i drugih propisa
građanima, javnim korporacijama, komorama, javnim poduzećima
(društvima), agencijama i drugim pravnim licima onemogućava ostvarivanje
njihovih prava i pravnih interesa u propisanim rokovima, ili na drugi način,
obavezan je, o tome, bez odgađanja, pismeno upoznati VM, ukazati na
posljedice koje su iz takvog stanja nastupile ili bi mogle nastupiti i predložiti
poduzimanje odgovarajućih mjera.

Član 89.

Građani, javne korporacije, komore, javna poduzeća (društva), agencije i
druga pravna lica imaju pravo da se, radi zaštite svojih prava utvrđenih ovim
zakonom i drugim propisima, obraćaju usmeno ili pismeno upravnom
inspektoru u svim slučajevima kad im se na bilo koji način otežava da brzo i
jednostavno ostvaruju svoja prava i pravne interese ili izvršavaju svoje
obaveze kod OU, agencije ili institucije s javnim ovlaštenjima, a naročito:

1) ako im se u zakonom propisanom roku ne rješavaju zahtjevi i žalbe u UP;

2) ako se od njih traži da u UP dokazuju činjenice uvjerenjima i drugim
javnim ispravama koje je po službenoj dužnosti obavezan da pribavlja DS
koji vodi UP;

3) ako im se ne izvršavaju upravni akti doneseni radi ostvarivanja prava i
pravnih interesa u UP;

4) ako im se ne pruža pravna pomoć u ostvarivanju prava i pravnih interesa
i u izvršavanju obaveza u UP.

Upravni inspektor obavezan je odmah postupiti po zahtjevu iz stava 1. ovog
člana na način utvrđen odredbama člana 73. stav 3. ovog zakona.

POGLAVLJE X - SREDSTVA ZA RAD OU

Član 90.

Sredstva za rad OU iskazuju se u Budžetu koji donosi PS, na prijedlog PBiH,
a na preporuku VM.

Sredstva za rad OU čine: sredstva za plaće i naknade, sredstva za materijal i
usluge, kapitalni izdaci i programi posebne namjene.

Prihodi koje OU ostvare svojom djelatnošću čine budžetska sredstva.

Sredstva za plaće

Član 91.

OU stiču sredstva za plaće DS i zaposlenika, u skladu s Pravilnikom o
sistematizaciji poslova i zadataka kao i zavisno od broja i strukture
zaposlenih.

Plaće DS i zaposlenika u OU uređuju se posebnim propisom donesenim na
osnovu zakona.

Sredstva za materijal i usluge

Član 92.

Sredstva za materijal i usluge služe za:

- nabavku potrošnog materijala, sitnog inventara i isplatu troškova grijanja;

- isplatu troškova za električnu energiju i održavanje čistoće u radnim
prostorijama;

- isplatu troškova za poštansko-telefonske usluge, zakup i redovno
održavanje prostorija;

- nabavku stručnih publikacija, literature i štampanje službenih materijala;

- isplatu putnih i drugih troškova koji predstavljaju lična primanja a koji se
po posebnim propisima priznaju OU;

- isplatu drugih troškova potrebnih za vršenje djelatnosti OU;

- isplatu naknade za pokriće izdataka za ishranu DS i zaposlenika u toku
rada, naknade za prijevoz DS i zaposlenika na posao i s posla, naknade za
korištenje godišnjeg odmora i drugo;

- isplatu troškova osiguranja i drugih kapitalnih izdataka.

Član 93.

Sredstva za materijal i usluge koji su zajednički za dva ili više OU (grijanje,
električna energija, održavanje radnih prostorija i sl.) dodjeljuju se, po
pravilu, organu ili službi u čijem je djelokrugu vršenje poslova koji čine
zajedničke troškove, o čemu odlučuje VM na prijedlog ministra financija i
trezora.

Programi posebne namjene

Član 94.

Programi posebne namjene služe za podmirenje određenih posebnih potreba
u vezi s radom OU.

Sredstva za Programe iz posebne namjene mogu se koristiti neposredno iz
Budžeta ili prenijeti na poseban račun OU.

Kapitalni izdaci

Član 95.

Kapitalni izdaci za:

- inventar i druge pokretne stvari;

- izdaci namijenjeni za nabavku opreme.

Član 96.

OU može sredstva za kapitalne izdatke koristiti zajedno s drugim OU i
drugim institucijama.

VM može utvrditi da se pojedina sredstva iz stava 1. ovog člana obavezno
zajednički koriste za sve OU ili za dva ili više OU i odrediti način zajedničkog
korištenja tih sredstava.

Član 97.

MFT donosi propise i opće akte o materijalno-finansijskom poslovanju OU.

POGLAVLJE XI - PROPISI I DRUGI AKTI OU

Član 98.

OU donose opće akte iz svoje nadležnosti u cilju omogućavanja izvršavanja
zakona, te donose pojedinačne akte.

OU mogu donositi akte iz stava 1. ovog člana, samo kad su za to izričito
ovlašteni zakonom.

Član 99.

Opći akti u skladu s ovim zakonom su: pravilnici, uputstva, instrukcije i
naredbe (u daljnjem tekstu: opći akti).

Pravilnikom se razrađuju pojedine odredbe zakona ili propisa radi osiguranja 
odgovarajuće primjene tih zakona i propisa.

Uputstvom se propisuje način rada u obavljanju određenih poslova uprave iz
nadležnosti OU.

Instrukcijom se utvrđuju bliža pravila i uputstva za rad na provođenju i
primjeni određenih zakona i drugih propisa.

Naredbom se naređuje ili zabranjuje postupanje u određenoj situaciji koja
ima opći značaj.

Opći akti iz st. 2., 3. i 4. ovog člana objavljuju se u "SG BiH".

POGLAVLJE XII - NADZOR NAD PROVOĐENJEM ZAKONA

Član 100.

Nadzor nad provođenjem ovog zakona vrši MP, putem upravne inspekcije.

O načinu vršenja nadzora iz stava 1. ovog člana primjenjuju se odredbe od
čl. 83. do 89. ovog zakona.

POGLAVLJE XIII - PRIMJENJIVANJE ODREDBI OVOG ZAKONA NA
INSTITUCIJE BIH

Član 101.

Odredbe ovog Zakona o sredstvima za rad OU primjenjuju se na institucije
BiH koje se financiraju iz budžeta institucija BiH i međunarodnih obaveza 
BiH, ako za pojedine institucije zakonom nije drugačije određeno.

Odredbe ovog zakona o rukovodiocima OU, njihovim zamjenicima i RDS
shodno se primjenjuju na rukovodioce, njihove zamjenike i RDS u stručnim
službama OU i drugih organa, ako zakonom nije drugačije određeno.

POGLAVLJE XIV - KAZNENE ODREDBE

Član 102.

Novčanom kaznom od 2.000 KM do 8.000 KM kaznit će se za prekršaj
institucije s javnim ovlaštenjima:

- ako na zahtjev organa uprave ne dostavi izvještaj, podatke i informacije iz
oblasti svoje djelatnosti (član 26. stav 2. i član 38. stav 2.);

- ako zahtjev stranaka ne rješavaju u propisanim rokovima (član 39);

- ako ne postupe po podnesenoj predstavci, prijedlogu ili pritužbi stranke i u
propisanom roku ne daju pismeni odgovor (član 41.);

- ako po službenoj dužnosti ne pribavljaju uvjerenja i druge javne isprave o
činjenicama o kojima se vodi službena evidencija ili ako zahtijevaju da
stranke pribavljaju ta uvjerenja i javne isprave (član 42.);

- ako inspektoru onemogućavaju vršenje inspekcijskog nadzora i ne daju mu
potrebne podatke i obavještenja (član 74. stav 3.);

- ako ne postupe po preventivnim mjerama inspektora ili po rješenju
inspektora (čl. 76. i 78.);

- ako se građanima i institucijama s javnim ovlaštenjima onemogućava ili 
otežava ostvarivanje njihovih prava i pravnih interesa (član 89. stav 1. ovog
zakona).

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se novčanom kaznom od 200 KM
do 1.000 KM i odgovorno lice u organu uprave, agenciji ili instituciji sa
javnim ovlaštenjima.

Novčanom kaznom od 200 KM do 1.000 KM kaznit će se upravni inspektor
ako ne postupi po zahtjevu iz člana 89. stav 2. ovog zakona.

Član 103.

Novčanom kaznom od 1.000 KM do 4.000 KM kaznit će se za prekršaj
institucije s javnim ovlaštenjima, ako organu uprave ne dostavi u
propisanom roku tražene podatke ili akte u vezi s postupanjem u upravnom
postupku, vršenju upravnog nadzora ili praćenjem stanja u određenoj
oblasti.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se novčanom kaznom od 200 do
800 KM i odgovorno lice u instituciji s javnim ovlaštenjima.

Član 104.

Novčanom kaznom od 150 KM do 500 KM kaznit će se za prekršaj odgovorno
lice u organu uprave ako ne postupi po odredbama čl. 11., 35., 39., 41., 42.,
43., 70., 79., 81. i članu 89. ovog zakona.

Član 105.

Odgovornim licem u organu uprave u smislu člana 102. do 104. ovog zakona
smatra se rukovodilac organa uprave, inspektor, kao i državni službenik koji
je zadužen da neposredno izvrši određeni posao, a nije izvršio taj posao ili je
izvršio radnju suprotno datoj obavezi.

Član 106.

Postupak za prekršaje po odredbama ovog zakona provodi institucija
određena zakonom.

Sredstva koja organi iz stava 1. ovog člana naplate izricanjem novčanih
kazni u prekršajnom postupku, koji provedu na osnovu ovog zakona ili
drugog zakona, prihod su Budžeta.

POGLAVLJE XV - ZAVRŠNE ODREDBE

Član 107.

Vijeće ministara propisat će načela za utvrđivanje unutrašnje organizacije
organa uprave, kao i kancelarijsko poslovanje u organima uprave u roku od
šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Rukovodioci organa uprave koji su u skladu s odredbama člana 61. ovog
zakona ovlašteni za donošenje propisa za provođenje pojedinih odredbi ovog
zakona donijet će te propise u roku od šest mjeseci od dana stupanja na
snagu ovog zakona.

Član 108.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje se primjenjivati Zakon o
državnoj upravi u Republici Bosni i Hercegovini ("Službeni list RBiH", broj
26/93, prečišćen tekst).

Član 109.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a
objavit će se i u "Službenim novinama FBiH" i u "Službenom glasniku RS".

PS BiH broj 87/'02

30. septembra 2002. godine

Sarajevo

ZAKON O GRBU BiH

19/01 i kasnija izmjena

ZAKON O GRBU BOSNE I HERCEGOVINE

Član 1.

Ovim zakonom se uređuje oblik i izgled grba BiH, kao i njegova upotreba od strane institucija BiH.

Član 2.

Grbom BiH predstavlja se BiH i grb se ističe kao simbol BiH.

Član 3.

Grb BiH se upotrebljava u skladu sa odredbama ovog zakona na način kojim se promovira ugled i dostojanstvo BiH.

Član 4.

Grb BiH je plave boje i u obliku štita sa zašiljenim završetkom. U gornjem desnom uglu štita nalazi se trokut žute boje. Paralelno lijevoj strani ovog trokuta proteže se red bijelih zvijezda petokraka.

Član 5.

Izgled i grafičko rješenje grba BiH su dati u Aneksu, koji čini sastavni dio ovog zakona.

Član 6.

1. Grb BiH ne može se upotrijebiti kao robni ili uslužni žig, uzorak ili model, niti kao bilo koji drugi znak za obilježavanje robe ili usluga.

2. Kada je to predviđeno posebnim propisima, grb BiH se može upotrebljavati kao sastavni dio drugih simbola ili obilježja.

3. Slobodna je upotreba grba BiH u umjetničke i obrazovne svrhe, pod uslovom da ne narušava ugled i dostojanstvo BiH.

Član 7.

Ministarstvo pravde BiH je nadležno za reguliranje proizvodnje grba BiH.

Član 8.

Grb BiH se ne može upotrebljavati na javnom mjestu ukoliko je oštećen ili svojim izgledom nepodoban za upotrebu i takav grb se povlači iz upotrebe.

Član 9.

1. Grb BiH se zvanično ističe i koristi na sljededi način:

a) na ulazima u sve zgrade Predsjedništva BiH, Vijeća ministara i njegovih ministarstava, Parlamentarne skupštine  BiH, Ustavnog suda, Suda BiH, Tužilaštva BiH, Stalnog komiteta za vojna pitanja, Komisije za ljudska prava, Centralne banke i Izborne komisije BiH, kao i na ulazu u sve druge institucije BiH i druge institucije kojima ove institucije upravljaju;

b) na zgradama svih ambasada i konzulata BiH;

c) kao dio pečata BiH i u skladu sa Zakonom o pečatu BiH;

d) u zvaničnoj prepisci, pozivnicama, vizit-kartama i sličnim dokumentima koja koriste članovi Predsjedništva, Vijeća ministara, ministri i njihovi zamjenici, predsjednici skupštinskih domova Parlamenta BiH i njihovi zamjenici, te druge institucije BiH, kao što je napomenuto u stavu 1.a);

e) na zvaničnim prijevoznim sredstvima koja koriste državni zvaničnici;

f) na graničnim prijelazima BiH.

g) na ulazima u objekte OS BiH.

2. U svim slučajevima navedenim u prethodnom stavu, neće moći biti izložen nijedan drugačiji grb iz BiH zajedno sa ovim grbom BiH.

Član 10.

1. Upotreba grba BiH je dozvoljena:

a) na zgradama gdje entitetska, kantonalna, gradska i opdinska tijela, unutar BiH, imaju svoja sjedišta, kao i u ceremonijalnim prostorijama ovih zgrada;

b) prilikom zvaničnih međunarodnih posjeta, takmičenja i drugih skupova (političkih, naučnih, kulturno-umjetničkih, sportskih i drugih) na kojima BiH učestvuje ili je predstavljena;

c) u svim drugim slučajevima, osim ako je korištenje grba u suprotnosti sa ovim zakonom.

Član 11.

1. Kada je grb BiH izložen zajedno sa jednim ili više stranih grbova ili sličnih simbola, grb BiH bit će postavljen na počasno mjesto, kako slijedi:

a) u središtu kruga gledano sprijeda, ako ostali grbovi obrazuju krug;

b) u središtu polukruga gledano sprijeda, ako ostali grbovi obrazuju polukrug;

c) na početku niza grbova, ako drugi grbovi obrazuju niz;

d) na početku grupe drugih grbova, ako drugi grbovi obrazuju grupu.

Član 12.

Novčanom kaznom od 1.500 KM do 7.500 KM kaznit će se organ vlasti, privredno društvo ili drugo pravno lice, ako:

1.    upotrijebi grb BiH u obliku i sadržaju suprotno odredbama čl. 3., 4. i 6. stav 2. Zakona,  

2.    upotrijebi grb BiH kao robni ili uslužni žig, uzorak ili model ili kao drugi znak za obilježavanje robe i usluga (član 6. stav 1.),  

3.    upotrijebi grb BiH suprotno uslovima iz člana 6. stav 3. Zakona,  

4.   na javnom mjestu upotrijebi grb BiH koji je ošteden ili je svojim izgledom nepodoban za upotrebu (član 8.),  

5.   ne upotrijebi, odnosno ne istakne grb BiH saglasno čl. 9. i 11. Zakona,  

6.  upotrijebi, odnosno istakne grb BiH suprotno odredbama člana 10. Zakona.  

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice u organu vlasti, privrednom društvu ili drugom pravnom licu novčanom kaznom od 300 KM do 750 KM.  

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana novčanom kaznom u iznosu od 300 KM do 750 KM kaznit će se lice koje samostalno obavlja privrednu djelatnost.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana tač. 1., 2., 3. i 4. kaznit će se građanin novčanom kaznom u iznosu od 100 KM do 400 KM.

Počiniocu prekršaja iz stava 1. ovog člana može se izreći i zaštitna mjera oduzimanja predmeta kojim je izvršen prekršaj.  

Član 13.

Ovaj zakon stupa na snagu sedam dana nakon objavljivanja u “Službenom glasniku BiH“.

ZAKON O ZAŠTITI POTROŠAČA U BiH

Godina X


Utorak, 4. aprila/travnja 2006. godine


Broj 25


PARLAMENTARNA SKUPŠTINA


BOSNE I HERCEGOVINE


Na osnovu člana IV. 4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i
Hercegovine, na 74. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 14. februara 2006. godine, i na
54. sjednici Doma naroda, održanoj 21. februara 2006. godine, usvojila je


ZAKON O ZAŠTITI POTROŠAČA U BOSNI I HERCEGOVINI 


I. OPĆE ODREDBE 


Član 1. 


(1)   Zakon o zaštiti potrošača u BiH (u daljnjem tekstu: Zakon) uređuje odnose između
potrošača, proizvođača i trgovaca na teritoriji BiH.


(2)   Na odnose i slučajeve iz oblasti zaštite potrošača koji nisu regulirani ovim Zakonom
primjenjivat će se odredbe Zakona o hrani ("SG BiH", broj 50/04), Zakona o općoj
sigurnosti proizvoda ("SG BiH", broj 45/04) te odgovarajuće odredbe zakona kojima se
uređuju obligacioni odnosi u BiH. U slučaju nedoumice ili sukoba odredbi, primjenjivat će se
odredba koja pruža veći stepen zaštite potrošačima.


(3)   Potrošač je svako fizičko lice koje kupuje, stiče ili koristi proizvode ili usluge za svoje
lične potrebe i za potrebe svog domaćinstva.


(4)   Proizvođač je svako fizičko ili pravno lice koje posluje u BiH, bez obzira na vrstu ili
oblik vlasništva, javno ili privatno, koje u cijelosti ili djelimično proizvodi proizvod ili pruža
uslugu.


Prema definiciji, proizvođač je:


a)   svako lice koje uvozi proizvod ili uslugu u BiH;


b)   svako lice koje, stavljajući svoje ime, robni žig, logotip, etiketu ili drugu karakterističnu
oznaku na proizvod, predstavlja sebe kao proizvođača;


(5)   Trgovac je svako lice koje direktno ili kao posrednik među drugim licima prodaje
proizvode ili pruža usluge potrošaču.


(6)   Proizvođač koji direktno dostavlja robu ili usluge potrošačima također se smatra
trgovcem.


(7)   Proizvod je svaka stvar nastala kao rezultat ljudske djelatnosti, namijenjen
potrošačima ili je vjerovatno da će ga koristiti potrošači, isporučen, bez obzira da li će biti
plaćen ili ne, u toku komercijalne djelatnosti, i bez obzira da li je nov, korišten ili
prepravljen.


(8)   Proizvodi obuhvataju gotove proizvode kao i sirovine i sastavne dijelove. On obuhvata
sve vrste proizvoda, uključujući i poljoprivredne proizvode.


(9)   Robom se smatraju i proizvodi i nepokretna imovina.


(10)    Usluga je svaka djelatnost namijenjena da bude ponuđena potrošačima.


Član 2. 


Potrošač se ne može odreći niti biti uskraćen za prava koja su mu data ovim Zakonom.


Član 3. 


Osnovna prava potrošača su:


a)   pravo pristupa osnovnim robama i uslugama;


b)   pravo na obrazovanje o pitanjima potrošača,


c)   pravo na sigurnost i zaštitu života i zdravlja;


d)   pravo na informiranost;


e)   pravo na izbor;


f)   pravo da bude saslušan i zastupan;


g)   pravo na naknadu štete i kompenzaciju;


h)   pravo na život i rad u zdravoj i održivoj okolini.


Član 4. 


Nadležni organi za zaštitu potrošača u BiH imaju glavnu odgovornost za promoviranje i
implementiranje prava potrošača.


Član 5. 


Zahtjevi iz oblasti zaštite potrošača uzimat će se u obzir kod definiranja i implementiranja
ostalih politika i aktivnosti nadležnih organa u BiH.


Član 6. 


Trgovci i druga pravna i fizička lica koji, u skladu s ovim Zakonom, potrošačima isporučuju
proizvode ili pružaju usluge obavezni su da posluju na jezicima koji su u službenoj upotrebi
u BiH i u pisanim dokumentima koriste puni naziv firme i sjedišta, ili skraćeni naziv firme,
ako je takav naziv upisan u sudski ili zanatski registar i sjedište.


II. OBAVEZA OBAVLJANJA TRGOVINSKE DJELATNOSTI NA POŠTEN NAČIN 


Član 7. 


(1)   Trgovac je obavezan da prodaje proizvod, odnosno pruža uslugu potrošaču na način
koji nije u suprotnosti s dobrim poslovnim običajima.


(2)   Trgovac je obavezan da prodaje proizvode, odnosno pruža usluge svim potrošačima
pod istim uvjetima. Ako pojedinim grupama odobrava posebne uvjete (porodilje, mladenci,
invalidna lica, penzioneri i dr.), oni treba da budu jasno istaknuti na prodajnom mjestu.


(3)   Trgovac je obavezan da isporuči potrošaču plaćeni proizvod ili uslugu.


(4)   Trgovcu je zabranjena diskriminacija bilo kojeg potrošača, naročito odbijanjem
prodaje proizvoda koji je izložen ili na drugi način pripremljen za prodaju, ili odbijanjem
pružanja usluga koje se mogu obaviti, ili uvjetovanjem prodaje proizvoda ili pružanjem
usluga prodajom drugih proizvoda ili pružanjem drugih usluga.


Član 8. 


(1)   Trgovac je dužan rasprodaju proizvoda da objavi na način uobičajen u mjestu prodaje.


(2)   Proizvod na rasprodaji treba biti jasno i vidljivo označen cijenom prije i cijenom nakon
sniženja.


(3)   Ako je procenat sniženja cijena objavljen u rasponu, najveći procenat sniženja treba
da se odnosi najmanje na jednu petinu vrijednosti svih proizvoda na rasprodaji.


Član 9. 


Proizvod koji je na rasprodaji, jer mu uskoro ističe rok upotrebe, treba dodatno imati
vidljivo istaknut krajnji rok upotrebe.


Član 10. 


(1)   Trgovac koji na rasprodaji prodaje proizvod s nedostatkom ili greškom, dužan je takav
proizvod fizički odvojiti od redovne prodaje ispravnog proizvoda i vidljivo istaknuti da se radi
o prodaji proizvoda s nedostatkom ili greškom, te svaki pojedinačni proizvod posebno
označiti.


(2)   Trgovac je dužan upoznati kupca o tome u čemu se sastoji nedostatak ili greška na
proizvodu.


(3)   Trgovac koji prodaje proizvode kojima uskoro ističe rok upotrebe, dužan je takav
proizvod fizički odvojiti od redovne prodaje ostalih proizvoda i vidljivo istaknuti da se radi o
prodaji proizvoda kojima uskoro ističe rok upotrebe.


III. PRODAJA PROIZVODA I PRUŽANJE USLUGA 


Član 11. 


(1)   Trgovac je obavezan na vidnom mjestu istaknuti prodajnu cijenu proizvoda i usluga u
službenoj valuti BiH.


(2)   Prodajna cijena proizvoda i usluga je konačna cijena u koju su uključeni svi porezi,
doprinosi i takse i jednaka je prodajnoj cijeni iz knjige popisa.


(3)   Osim prodajne cijene proizvoda, treba biti vidljivo istaknuta cijena za jedinicu mjere
istog proizvoda, te naziv i tip proizvoda.


(4)   Cijenu za jedinicu mjere nije potrebno isticati ako je jednaka prodajnoj cijeni
proizvoda.


(5)   U rasutom stanju su oni proizvodi ponuđeni na prodaju, koji nisu prethodno zamotani i
koji su izmjereni u prisustvu potrošača. Za proizvode u rasutom stanju ističe se samo cijena
za jedinicu mjere.


(6)   Prodajna cijena i cijena za jedinicu mjere treba da budu jasno, vidljivo, čitko i
jednoznačno napisani na proizvodu, odnosno omotu, te na prodajnom mjestu proizvoda i
usluge, kao i na proizvodu u izlogu. Na proizvodu, osim prodajne cijene iz stava (2) ovog
člana, ne smiju se isticati druge cijene, osim u slučaju rasprodaje.


(7)   Trgovac je dužan za prodati proizvod, odnosno pruženu uslugu, izdati račun
potrošaču, u skladu sa zakonom i posebnim propisima.


(8)   Osim Zakonom propisanih sadržaja, račun može sadržavati i druge sadržaje korisne za
potrošače.


(9)   Trgovac je dužan potrošaču omogućiti provjeru ispravnosti zaračunatog iznosa u
odnosu na kvalitet i količinu kupljenog proizvoda, odnosno pružene usluge.


(10)    Trgovac je dužan pridržavati se prodajne cijene proizvoda i usluga.


Član 12. 


Nezavisno od općih odredbi o ugovornim odnosima, novčana obaveza potrošača koju plaća
preko pošte, banke ili neke druge ustanove za platni promet, smatrat će se da je izmirena
na dan kada je takva ustanova primila od potrošača nalog za plaćanje.


Član 13.


(1)   Ako trgovac uz prodaju proizvoda nudi dostavu proizvoda u kuću ili stan potrošača ili
neko drugo mjesto, obavezan je potrošaču proizvod dostaviti u ispravnom stanju, u
ugovorenom kvalitetu i količini i u dogovorenom roku, te mu tom prilikom uručiti sve
pripadajuće dokumente.


(2)   Dostavom proizvoda iz stava (1) ovog člana ne smatra se ostavljanje proizvoda ispred
vrata kuće ili stana potrošača.


Član 14. 


(1)   Trgovac je dužan sačuvati sva svojstva proizvoda koji je namijenjen prodaji na način
utvrđen važećim propisima o kvalitetu proizvoda ili preporuci proizvođača, a naročito
proizvoda koji ima ograničeni rok upotrebe.


(2)   Na omotu proizvoda koji ima propisani rok upotrebe, on treba biti jasno, vidljivo i
čitko označen.


(3)   Proizvod koji zbog svojih svojstava ne odgovara uobičajenoj upotrebi i propisanom
kvalitetu trgovac ne smije prodavati.


Član 15. 


(1)   Na zahtjev potrošača, trgovac je dužan upoznati ga sa svojstvima ponuđenog
proizvoda.


(2)   Na izabranom uzorku proizvoda trgovac je dužan da prikaže rad proizvoda i dokaže
njegovu ispravnost. Ako to nije moguće, obaveza trgovca je da potrošaču da detaljna
uputstva i objašnjenja o proizvodu koji prodaje.


(3)   Trgovac koji ne može ispuniti obavezu iz stava (1) ovog člana dužan je proizvod
povući iz prodaje.


Član 16. 


Prilikom prodaje proizvoda trgovac treba potrošaču osigurati dokumente iz čl. 26. i 27. ovog
Zakona, propisane oznake, podatke i deklaraciju, te spisak vlastitih i ovlaštenih servisa.


Član 17. 


(1)   Trgovac treba proizvod prodavati s originalnim omotom ili ambalažom, a na zahtjev
potrošača, trgovac je dužan proizvod posebno zamotati.


(2)   U slučaju ponude posebnog papira za zamotavanje i upotrebe dodatnih ukrasa, cijena
tih dekoracija treba biti jasno i vidljivo istaknuta.


(3)   Omot (vrećice, poseban papir i dr.) koji ima logotip i/ili naziv proizvođača i/ili trgovca
smatra se propagandnim sredstvom koje trgovac ne smije posebno zaračunati kupcu.


(4)   Omot treba biti neškodljiv za zdravlje, prilagođen obliku i masi proizvoda i ne smije
stvarati zabunu kod potrošača u pogledu mase i veličine proizvoda.


Član 18. 


(1)   U slučaju nedostatka na proizvodu, trgovac je, na zahtjev i po izboru potrošača,
dužan:


a)   zamijeniti proizvod s nedostatkom drugim istovjetnim novim ispravnim proizvodom; ili


b)   vratiti plaćeni iznos i nadoknaditi stvarne razumne troškove vraćanja proizvoda s
nedostatkom; ili


c)   ukloniti nedostatak na proizvodu o svom trošku.


(2)   Ako je nedostatak vidljiv, potrošač treba zahtjev iz stava (1) ovog člana dostaviti
trgovcu u pisanoj formi u roku od osam dana od dana preuzimanja proizvoda.


(3)   Ako potrošač naknadno otkrije skriveni nedostatak na proizvodu, zahtjev treba u
pisanoj formi podnijeti u roku od dva mjeseca od dana kada je skriveni nedostatak otkriven,
a najkasnije u roku od dvije godine od dana preuzimanja proizvoda. Ovaj rok ne odnosi se
na proizvode s garancijom (garantnim listom).


(4)   Ako potrošač nakon mjesec dana otkrije skriveni nedostatak na proizvodu, osim
vraćenog plaćenog iznosa iz stava (1) tačka b) ovog člana, potrošaču pripadaju i kamate po
stopama poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca, od dana kupovine
do dana isplate.


Član 19.


(1)   Ako je usluga obavljena nepravilno ili djelimično, trgovac je, na zahtjev i po izboru
potrošača, dužan:


a)   uslugu ponovo obaviti, odnosno dovršiti; ili


b)   umanjiti ugovorenu cijenu usluge zbog slabijeg kvaliteta.


(2)   Ako je nedostatak vidljiv, potrošač treba zahtjev iz stava (1) u pisanoj formi dostaviti
trgovcu u roku od osam dana od dana obavljene usluge.


(3)   Ako potrošač naknadno otkrije skriveni nedostatak na obavljenoj usluzi, zahtjev treba
u pisanoj formi podnijeti u roku od dva mjeseca od dana kada je skriveni nedostatak
otkriven, a najkasnije u roku od dvije godine od dana obavljene usluge. Ovaj rok ne odnosi
se na usluge za koje je obavezan garantni list.


(4)   Ako potrošač nakon mjesec dana otkrije skriveni nedostatak na obavljenoj usluzi,
osim vraćenog plaćenog iznosa iz stava (1) tačka b) ovog člana, potrošaču pripadaju i
kamate po stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca, od dana
izvršene usluge do dana isplate.


Član 20. 


(1)   Ako u slučajevima iz čl. 18. i 19. ovog Zakona trgovac ne osporava nedostatak, dužan
je bez odgađanja zadovoljiti zahtjev potrošača.


(2)   Ako trgovac osporava nedostatak, dužan je potrošaču odgovoriti u pisanoj formi u
roku od osam dana od prijema zahtjeva.


(3)   Ako trgovac osporava nedostatak, a potrošač ne odustaje od svog zahtjeva, stručno
mišljenje o opravdanosti zahtjeva daje ovlašteni sudski vještak ili nadležni institut u BiH.


(4)   Ako se vještačenjem dokaže nedostatak na proizvodu ili usluzi, troškove vještačenja
namiruje trgovac.


Član 21. 


(1)   Ako se proizvod koji je potrošač dao trgovcu ili ovlaštenom servisu na popravak,
održavanje ili doradu, izgubi ili uništi, trgovac je dužan potrošaču po njegovom izboru:


a)   u roku od osam dana od dana podnošenja zahtjeva potrošača isporučiti novi proizvod s
istim svojstvima i za istu namjenu; ili


b)   bez odgađanja namiriti počinjenu štetu u visini maloprodajne cijene novog proizvoda.


(2)   Ako trgovac ili ovlašteni servis ošteti ili pokvari proizvod koji je primio na popravak,
održavanje ili doradu, dužan je o vlastitom trošku popraviti oštećenje, odnosno ukloniti kvar
u roku od tri dana, ako se na taj način ne smanjuje vrijednost i upotrebljivost proizvoda.
Ako to nije moguće, potrošaču pripada pravo iz stava (1) ovog člana.


IV. DEKLARIRANJE PROIZVODA


Član 22. 


Proizvodi namijenjeni potrošačima moraju imati deklaraciju u skladu sa Zakonom, tehničkim
i drugim propisima, odnosno standardima, napisanu na jednom od jezika koji su u službenoj
upotrebi u BiH.


Član 23. 


(1)   Deklariranje proizvoda je navođenje na proizvodu ili omotu podataka kojima se
identificiraju proizvodi, svojstva proizvoda, te podaci o proizvođaču i pravnom ili fizičkom
licu koje proizvod stavlja u prodaju.


(2)   Deklaracijom se smatraju svi podaci, oznake, proizvođački ili trgovački žigovi, slike
(ilustracije) i znakovi na proizvodu i njegovom omotu.


(3)   Deklariranjem se smatra i pisani dodatak, pločica, karika, kopča i drugo, što je
smješteno na proizvodu i/ili omotu, te prati proizvod ili se na njega odnosi.


(4)   Deklaracija je obavezna za svaki proizvod i treba sadržavati najmanje sljedeće
podatke:


a)   naziv proizvoda, ime pod kojim se proizvod prodaje;


b)   tip proizvoda ili model proizvoda;


c)   ime i punu adresu proizvođača, a za uvozne proizvode i ime i sjedište uvoznika, te
zemlju porijekla.


(5)   Kod prethodno zamotanog proizvoda deklaracija treba sadržavati i netomasu,
minimalni rok trajanja, te, ako postoje modificirana svojstva proizvoda i organizama,
sastavne dijelove i dodatke, kao i postupak kojim je to ostvareno.


(6)    Ime pod kojim se proizvod prodaje je oznaka ili opis proizvoda i njegove upotrebe,
ako je potrebno, koje je dovoljno da tačno omogući kupcu da prepozna traženi proizvod i
razlikuje ga od drugih sličnih proizvoda s kojima bi ga bilo moguće zamijeniti.


(7)    Sadržaj deklaracije za pojedine proizvode ili grupe proizvoda propisuje nadležni organ.


(8)    Puna adresa iz stava (4) tačka c) ovog člana obavezno sadrži: mjesto, ulicu i kućni
broj, broj telefona i telefaksa, te adresu elektronske pošte, a može sadržavati i broj
poštanskog faha.


(9)    Smatrat će se da proizvod, njegovi sastojci ili dodaci kao i organizmi imaju
modificirana svojstva u smislu stava (5) ovog člana ako:


a)   stručno mišljenje zasnovano na odgovarajućoj analizi može pokazati da su utvrđena
svojstva različita u poređenju s uobičajenim za taj proizvod, sastavom ili dodatkom kao i
organizmi uzimajući u obzir prihvaćene granice prirodnih različitosti za ta svojstva;


b)    postoji prisustvo materije u proizvodu, sastavu ili dodatku kao i organizmu, koja nije
prisutna u istom takvom već postojećem, a koja može ili za koju se procjenjuje da bi mogla
uticati na zdravlje;


c)   postoji prisustvo materije u proizvodu, sastavu ili dodatku kao i organizmu, koja nije
prisutna u istom takvom već postojećem, a koja izaziva opravdanu sumnju da proizvod nije
podesan za upotrebu;


d)   postoji prisustvo genetski modificiranog organizma ili njegovih metabolita.


(10)    Na proizvodima se ne smiju uklanjati ili mijenjati oznake ili drugi podaci navedeni u
deklaraciji.


V. ODGOVORNOST ZA PROIZVOD


Član 24. 


Proizvođač će biti odgovoran za štetu prouzrokovanu greškom u njegovom proizvodu u
skladu s odredbama zakona kojim se uređuju obligacioni odnosi u BiH.


VI. GARANCIJA ZA PROIZVOD ILI USLUGU


Član 25. 


Prodavac je odgovoran za nedostatke na robi koji postoje u trenutku prijenosa rizika na
potrošača, bez obzira da li je on svjestan ove činjenice u skladu s odredbama zakona kojima
se uređuju obligacioni odnosi u BiH.


Član 26. 


(1)    Za tehnički složene proizvode proizvođač, odnosno dobavljač dužan je utvrditi i u
tehničkom uputstvu navesti rok osiguranog servisiranja i snabdjeti tržišta rezervnim
dijelovima, priborom i drugim proizvodima bez kojih se taj proizvod ne može upotrijebiti
prema predviđenoj namjeni (u daljnjem tekstu: rezervni dijelovi).


(2)   Rok iz stava (1) ovog člana ne smije biti kraći od tri godine za kućanske aparate,
odnosno pet godina za druge tehnički složene proizvode, ako propisom donesenim na
osnovu ovog Zakona nije drugačije određeno.


(3)   Nakon prestanka proizvodnje proizvoda, proizvođač ili dobavljač dužan je osigurati
nabavku rezervnih dijelova radi održavanja proizvoda, u roku koji za tehnički složene
proizvode ne može biti kraći od deset godina.


(4)   Ako proizvođač, odnosno dobavljač nema vlastiti servis u BiH, dužan je tehnički
složene proizvode osigurati i spiskom pravnih i fizičkih lica (servisa) koje je ovlastio za
pružanje usluga u BiH.


Član 27. 


(1)   Proizvođač, odnosno dobavljač dužan je ovlaštene servise i tržište redovno
snabdijevati potrebnom vrstom i količinom rezervnih dijelova.


(2)   Ovlaštenim servisom smatra se onaj koji ima važeću punomoć proizvođača da može
servisirati proizvode i ima potpisan ugovor za nabavku rezervnih dijelova.


VII. OGLAŠAVANJE PROIZVODA I USLUGA 


Član 28. 


(1)   Oglašavanjem se smatra bilo kakva komunikacija u vezi s trgovinom, poslovanjem,
zanatom ili profesijom kako bi se promovirala nabavka robe i usluga, uključujući sve oblike
nepokretne imovine.


(2)   Oglašavanjem se smatra i ponuda robe ili usluge u bilo kojoj formi, a naročito u formi
letka, plakata i postera.


Član 29. 


(1)   Oglašavanje proizvoda i usluga ne smije biti u suprotnosti sa zakonima i drugim
propisima, ne smije vrijeđati ljudsko dostojanstvo, niti kršiti osnovna ljudska, privredna,
društvena i kulturna prava.


(2)   Oglasi ne smiju sadržavati bilo kakvu izjavu ili vidljivi prikaz koji bi neposredno ili
posredno izostavljanjem, nedorečenošću ili pretjerivanjem dovodio potrošače u zabludu, a
naročito u pogledu:


a)   svojstava proizvoda ili usluge kao što su: priroda, sastav, postupak i datum
proizvodnje, mogućnost upotrebe djelotvornosti i efekata, količine, kvaliteta trgovačkog ili
geografskog porijekla ili uticaja na okolinu;


b)   vrijednosti proizvoda ili usluge i ukupne cijene koje treba stvarno platiti;


c)   isporuke, zamjene, vraćanja ili održavanja;


d)   uvjeta garancije;


e)   autorskih i srodnih prava, prava industrijskog vlasništva kao što su: patenti, žigovi,
industrijski oblici, crteži i modeli, oznake geografskog porijekla i planovi rasporeda
integriranih sklopova (topografija), te trgovačkih imena;


f)   potvrde skladnosti (homogenizacije) i službenog priznavanja, dodjele medalja, nagrada
i dostignuća napredaka ostvarenih u dobrotvorne ciljeve.


(3)    Oglašavanje ne smije nedolično upotrijebiti rezultate istraživanja ili navode izdvojene
iz tehničkih i naučnih djela. Statistički podaci ne smiju biti prikazivani radi pretjerivanja
ispravnosti tvrdnji u oglasnim porukama. Ne smiju se upotrijebiti naučni pojmovi kako bi se
oglasnim porukama neistinito pripisale naučne vrijednosti.


(4)    Oglašavanje proizvoda i usluga ne smije biti neprimjereno, prevarno, dvosmisleno i
treba poštovati dobre poslovne običaje. Oglasne poruke treba da budu na jednom od jezika
koji su u službenoj upotrebi u BiH, ako su namijenjene potrošačima u BiH. Izuzetno, slogani
ili drugi dijelovi oglasne poruke mogu biti na drugom jeziku ili drugom pismu.


(5)    Neprimjerenim oglašavanjem proizvoda i usluga smatraju se oglasne poruke koje
imaju uvredljive dijelove ili koje bi mogle biti uvredljive za potrošače, čitaoce, gledaoce ili
slušaoce.


(6)    Neprimjerenim oglašavanjem proizvoda i usluga smatraju se oglasne poruke koje nisu
etične, te djeluju nedostojno, odnosno prevarno, ili sadrže elemente koji prouzrokuju ili bi
mogli prouzrokovati tjelesnu, duševnu ili drugu štetu kod djece ili sadrže elemente koji ili
iskorištavaju ili zloupotrebljavaju ili bi mogli zloupotrijebiti njihovu lakovjernost ili
neiskustvo.


(7)    Prevarnim oglašavanjem proizvoda i usluga smatraju se oglasne poruke i djelovanje
kojim se potrošač vara ili može prevariti, te time uticati na njegovo privredno ponašanje ili
šteti ili može štetiti drugim učesnicima u tržišnoj utakmici, uključujući prikazivanje manjim
slovima, brojkama, slikama i znakovima (piktogramima) bitnih sastojaka ponude, naročito
cijene.


(8)    Prevarno oglašavanje proizvoda i usluga iskorištava ili može iskoristiti neiskustvo,
neznanje ili odvući pažnju potrošača od važnih sastojaka ponude, radi ostvarivanja dobiti, te
ono oglašavanje koje sadrži nejasnoće, dvosmislenosti, neistinitosti, pretjerivanja,
uveličavanja, umanjivanja ili druge slične komponente koje potrošača varaju ili bi ga mogle
prevariti.


(9)    U oglasu obavezno treba da budu objavljeni ime oglašivača i njegova adresa.


Član 30. 


(1)    Uporedno oglašavanje je svako oglašavanje koje eksplicitno ili implicitno identificira
konkurenta ili robe ili usluge ponuđene od konkurenta.


(2)    Uporedno oglašavanje dozvoljeno je pod uvjetom da:




a)   upoređuje robe i usluge koje zadovoljavaju iste potrebe ili su namijenjene za istu
svrhu;


b)    upoređuje jedan ili više materijala, relevantne, potvrđene i reprezentativne
karakteristike robe i usluga;


c)   ne stvara pometnju na tržištu između promotora i konkurenta;


d)    ne diskreditira ili degradira zaštitne znake, zaštitna imena ili druge prepoznatljive
oznake, robe ili usluge konkurenta;


e)   ne zloupotrebljava reputaciju zaštitnog znaka, zaštitnog imena, drugih prepoznatljivih
oznaka konkurenata ili naznačenog porijekla proizvoda konkurenta;


f)   ne predstavlja robe ili usluge kao imitacije ili replike roba i usluga koje nose zaštitni
znak ili zaštitna imena.


Član 31.


(1)    Oglašivač i njegova agencija za oglašavanje bit će odgovorni za prevarno oglašavanje,
nezakonito uporedno oglašavanje ili nekorektno oglašavanje.


(2)    Postupke koji imaju za cilj prevarno oglašavanje, nezakonito uporedno oglašavanje ili
nekorektno oglašavanje nadležni organi moraju zabraniti. Također mogu narediti zabranu
prevarnog oglašavanja, nezakonitog uporednog oglašavanja ili nekorektnog oglašavanja koji
još nisu objavljeni, čak i bez dokaza o stvarnom gubitku ili šteti ili o namjeri ili nemaru sa
strane oglašivača.


(3)    Nadležni organi mogu zatražiti od oglašivača da dostavi dokaz o stvarnim tvrdnjama u
oglasu. Mogu smatrati stvarne tvrdnje netačnim ako zahtijevani dokaz nije dostavljen ili se
smatra nedovoljnim.


(4)    Nadležni organi mogu narediti objavljivanje:


a)   odluke u cijelosti ili jednog dijela;


b)    korektivne izjave.


Član 32. 


Na zahtjev nadležnog organa ili organizacije za zaštitu potrošača, nadležni organ za
informiranje daje stručno mišljenje da li je neka oglasna poruka nezakonita ili prevarantska.


VIII. EKONOMSKE USLUGE OD OPĆEG INTERESA 


Član 33. 


(1)    Ekonomske usluge su usluge koje ispunjavaju osnovne potrebe potrošača na tržištu,
tj. isporuku energije (struja, plin, grijanje) i vode, telekomunikacione usluge, poštanske
usluge i javni transport.


(2)   Pružanje ekonomskih usluga od općeg interesa potrošaču je u režimu ugovornog
odnosa.


Član 34. 


(1)   Svaki potrošač koji zaključuje novi ugovor ili mu se, na njegov zahtjev, pružaju
ekonomske usluge od općeg interesa, mora dobiti, bez naplate, obrazac ugovora koji će
sadržavati uvjete ugovora.


(2)   Obaveza plaćanja usluga mora se odnositi samo na stvarnog korisnika i/ili na stranu
koja je potpisala ugovor.


Član 35. 


(1)   Prodaja energije (električna energija, grijanje, plin i sl.) i vode potrošačima treba biti
obračunata na osnovu stvarnih isporuka očitanih na brojilu potrošača.


(2)   Ako se prodaja (isporuka energije) ne obračunava na osnovu mjerenja potrošnje na
brojilu potrošača, na zahtjev potrošača isporučilac usluga za isporuku energije navedene u
stavu (1) ovog člana dužan je omogućiti potrošaču ugradnju potrošačkog mjerila na svoj
trošak, na osnovu projekta o tehničkoj izvodljivosti. Projekat o tehničkoj izvodljivosti
izrađuje i ovjerava ovlašteno stručno pravno ili fizičko lice, u skladu sa zakonom.


(3)   Organi nadležni za energetiku i ovlaštena lica za vodoprivredu, sporazumno s
ovlaštenim licem iz nadležnog instituta u BiH, propisat će način mjerenja stvarno isporučene
energije, odnosno vode.


Član 36. 


(1)   Račun za obavljene telekomunikacione usluge potrošaču treba da sadrži sve potrebne
podatke koji potrošaču omogućavaju provjeru ispravnosti obračuna pružanih usluga
(pozivani broj s kojim je ostvarena veza, vrijeme trajanja poziva, broj impulsa i iznos) u
obračunskom periodu.


(2)   Račun za pružanje usluge isporuke energije iz člana 35. ovog Zakona,
telekomunikacione, komunalne i druge usluge (RTV i sl.) potrošaču se mora dostaviti
posebno za svaku uslugu.


(3)   Troškovi izdavanja računa za korisnike ekonomskih usluga od općeg interesa su
besplatni.


Član 37. 


Ako trgovac ili pružalac usluga zahtijeva ili izričito uvjetuje kupovinu proizvoda ili pružanje
usluge s djelimičnim ili ukupnim avansom i isporuči proizvod ili obavi uslugu nakon prijema
avansa, dužan je potrošaču nakon isporuke proizvoda ili pružene usluge obračunati i isplatiti
kamate po stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca, ako je rok
isporuke duži od jednog mjeseca.


Član 38. 


Kriteriji koji osiguravaju efikasno pružanje ekonomskih usluga od općeg interesa u korist
potrošača bit će definirani zakonom, osiguravajući:


a)   kvalitet i kontinuitet usluge;


b)   osnovnu univerzalnu uslugu;


c)   jednakost u pristupu i tretmanu svih potrošača;


d)   adekvatno informiranje potrošača o korisniku;


e)   efikasna sredstva kompenzacije i načine za rješavanje potrošačkih sporova;


f)   adekvatnost usluge u smislu tehnološke evolucije i strukturalnih i organizacionih
promjena;


g)   transparentnost finansiranja i tarifa;


h)   efikasno konsultiranje i predstavljanje potrošača u donošenju odluka.


IX. UGOVORI ZAKLJUČENI VAN POSLOVNIH PROSTORIJA 


Član 39. 


(1)   Ugovori zaključeni van poslovnih prostorija su ugovori na osnovu kojih trgovac
prodaje robu ili usluge potrošaču i koji se zaključuju:


a)   u toku poslovnog puta trgovca van njegovih poslovnih prostorija;


b)   u toku posjete trgovca kući potrošača ili njegovom radnom mjestu kada se ta posjeta
ne dešava po zahtjevu potrošača;


c)   kao rezultat neočekivanog pristupa trgovca potrošaču u sredstvima javnog prijevoza ili
na bilo kom drugom javnom mjestu.


(2)   Trgovac koji sklapa ugovor na način iz stava (1) tač. a), b) i c) ovog člana mora se
potrošaču legitimirati identifikacionom karticom.


Član 40. 


(1)   U slučaju ugovora zaključenih van poslovnih prostorija, trgovac je obavezan dati
potrošačima pisano obavještenje o njihovom pravu da raskinu ugovor u roku iz člana 41.
ovog Zakona zajedno s imenom i adresom lica kojem se raskid upućuje.


(2)   Obavještenje mora sadržavati ime, odnosno firmu trgovca, njegovu adresu, datum
slanja obavještenja, podatke potrebne radi identificiranja ugovora, posebno naznaku
ugovornih strana, te predmet ugovora i njegovu cijenu, kao i rok za raskid ugovora iz člana
41. ovog Zakona.


(3)   U slučaju spora trgovac je dužan dokazati da je potrošač na vrijeme predao
obavještenje iz ovog člana.


Član 41.


(1)   Potrošač ima pravo da ne prihvati posljedice ugovora na način da pošalje pisano
obavještenje trgovcu u roku od 15 dana od dana zaključenja ugovora.


(2)   Potrošač nije obavezan navesti bilo koji razlog za raskid ugovora niti platiti bilo kakve
troškove ili naknadu u vezi s tim. Potrošač je jedino obavezan platiti troškove vraćanja
proizvoda.


(3)   Dostavljanje obavještenja iz stava (1) ovog člana imat će za posljedicu oslobađanje
potrošača od bilo koje obaveze iz zaključenog ugovora, osim obaveze vraćanja proizvoda
koji mu je isporučen.


(4)   Teret dokazivanja bit će obaveza trgovca od momenta nastupanja roka za raskid
ugovora.


(5)   Kada potrošač iskoristi svoje pravo da raskine ugovor, trgovac je dužan izvršiti
vraćanje novca uplaćenog za proizvod bez odgađanja u roku od 15 dana od dana kada je
primio obavještenje o raskidu ugovora.


X.   PRODAJA NA OSNOVU UGOVORA NA DALJINU


Član 42. 


(1)   Ugovor o prodaji na daljinu je svaki ugovor koji se odnosi na prodaju proizvoda ili
usluga, organiziranu od trgovca putem nekog sredstva za prodaju na daljinu, a zaključuje se
između trgovca i potrošača. Do konačnog zaključenja ugovora koristi se jedno ili više
sredstava za daljinsku komunikaciju.


(2)   Sredstva za daljinsku komunikaciju u smislu ovog Zakona su sva sredstva koja bez
stvarnog fizičkog prisustva trgovca i potrošača mogu biti korištena za zaključivanje ugovora
između dvije strane (štampani materijal, pisma, štampana reklamna poruka s
narudžbenicom, katalog, telefon, videofon-telefon s ekranom, telefaks, radio, tv, kablovska
televizija, elektronska pošta i dr.).


Član 43.


Odredbe o zaštiti potrošača u ugovorima o prodaji na daljinu ne odnose se na ugovore
zaključene putem prodajnih automata ili na automatiziranim prodajnim mjestima, ugovore
koji se odnose na nekretnine, osim ugovora o najmu, i ugovore zaključene na licitacijama.


Član 44. 


(1)   Prije zaključenja ugovora na daljinu trgovac je dužan preko sredstva za daljinsku
komunikaciju obavijestiti potrošača o sljedećem:


a)    imenu, matičnom broju i punoj adresi trgovca i dobavljača, poreskom broju, brojevima
telefona i faksa te e-mail adresi, ako postoji;


b)    imenu proizvoda ili usluge, imenu pod kojim se proizvod prodaje;


c)    glavnim svojstvima i upotrebnim vrijednostima proizvoda, odnosno usluge;


d)    cijeni i svim dodatnim troškovima za potrošača, uključujući sve poreze;


e)    bilo koje ostale troškove uključujući i troškove isporuke;


f)   načinu plaćanja, te načinu i predviđenom roku isporuke proizvoda ili pružanja usluge;


g)    uvjetima za ispunjenje i raskid ugovora;


h)    podatke o garancijama i uslugama poslije prodaje (servisiranje i prodaja rezervnih
dijelova za vrijeme i poslije garantnog roka i dr.);


i)   pravu i roku za odustajanje od ugovora, osim u slučajevima iz člana 48. ovog Zakona;


j)   periodu (opciji) za koji vrijedi ponuda ili cijena;


k)    najkraćem roku trajanja ugovora, ako se radi o neprekinutoj ili redovnoj ponavljajućoj
zaštiti;


l)   sudskoj nadležnosti i primjeni određenog materijalnog prava u slučaju spora.


(2)    Obavještenje iz stava (1) ovog člana treba biti jednoznačno, jasno, lahko razumljivo,
prilagođeno sredstvu za daljinsku komunikaciju, uz poštivanje dobre vjere u trgovini, dobrih
poslovnih običaja i principa koji uređuju zaštitu maloljetnika i drugih lica koja nisu ovlaštena
za davanje pristanka na kupovinu.


(3)    Prilikom prodaje na daljinu putem sredstava za daljinsku komunikaciju, na početku
svake komunikacije trgovac treba saopćiti svoj identitet i jasnu trgovačku namjeru.


Član 45. 


(1)    Za vrijeme ugovaranja, a najkasnije prije isporuke, potrošač treba dobiti obavještenje
u pisanoj ili drugoj trajnoj formi sa svim podacima iz člana 44. ovog Zakona.


(2)    Neposredno nakon otpreme proizvoda, trgovac je dužan na prikladan način obavijestiti
potrošača o vremenu i načinu otpreme.


Član 46. 


Obavještenje iz čl. 44. i 45. ovog Zakona treba sadržavati obavezu trgovca da podatke o
potrošaču neće saopćiti trećoj strani, niti strani koja kao pravno ili fizičko lice djeluje unutar
iste grupe preduzeća (koncern) kojoj pripada trgovac, osim ako to potrošač odobri trgovcu u
pisanoj formi.


Član 47. 


(1)   Potrošač ima pravo bez troškova i bez obrazloženja odustati od ugovora na daljinu u
roku od 15 dana. U slučaju odustajanja potrošač nadoknađuje samo trošak vraćanja
proizvoda.


(2)   Rok za odustajanje počinje teći od dana kada je potrošač primio proizvod.


(3)   Kod usluga rok za odustajanje počinje teći od dana zaključenja ugovora.


(4)   Ako trgovac potrošaču nije dostavio obavještenje iz člana 44. ovog Zakona, rok za
vraćanje traje tri mjeseca, i to kada se radi o:


a)   proizvodu od dana kada ga je potrošač primio;


b)   usluzi, od dana zaključenja ugovora.


(5)   Ako trgovac potrošaču dostavi obavještenje iz člana 44. ovog Zakona u roku od tri
mjeseca, rok za vraćanje od 15 dana iz stava (1) ovog člana počinje teći od dana prijema
pisanog obavještenja.


(6)   Kad potrošač odustane od ugovora o prodaji na daljinu, trgovac mu je dužan bez
odgađanja vratiti plaćeni iznos novca, a u svakom slučaju u roku od 15 dana od dana kada
je primio pisano obavještenje od potrošača.


(7)   Ako trgovac ne vrati plaćeni iznos, dužan je, osim cijene, zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama, platiti i dodatnih 10 % iznosa za svakih 30 dana kašnjenja.


Član 48. 


(1)   Ako se strane nisu drugačije dogovorile, potrošač ne može odustati od prava na raskid
ugovora iz člana 47. ovog Zakona u vezi s ugovorima:


a)   o pružanju usluga ako je uz njihov pristanak počeo s radom prije nego što je istekao
rok od 15 dana za odustajanje iz člana 47. ovog Zakona;


b)   o uslugama igara na sreću;


c)   o prodaji robe ili usluga ako cijena proizvoda ili usluga zavisi od promjena na
finansijskom tržištu na koje potrošač ne može uticati;


d)   o prodaji robe kada je potrošač dao ličnu pisanu narudžbu ili specifikaciju za proizvod;


e)   o prodaji robe kada se proizvod zbog njegove prirode ne može vratiti;


f)   kod isporuka audio i videosnimaka ili računarskog uputstva koje je potrošač upotrijebio;


g)   kod isporuke štampe, periodike i časopisa.


(2)   Ako trgovac ugovorom o prodaji na daljinu osigurava potrošaču kredit sam ili preko
trećeg lica, ne može, u slučaju odustajanja od ugovora, zahtijevati zatezne kamate ili druge
troškove raskida ugovora o kreditu kada potrošač koristi svoje pravo na raskid iz člana 47.
ovog Zakona.


(3)   Ako je došlo do prevare u upotrebi platne kartice u vezi s ugovorom na daljinu,
potrošač ima pravo na vraćanje cjelokupnih sredstava u novcu ili na platnu karticu.


Član 49. 


(1)   Trgovac treba isporučiti proizvod ili pružiti uslugu u roku od 15 dana od dana kada mu
je potrošač poslao narudžbu.


(2)   Kada trgovac ne izvrši svoju obavezu isporuke naručene robe ili usluge zbog toga što
je nema ili mu nije na raspolaganju, potrošač mora biti informiran o ovoj situaciji i mora mu
se izvršiti vraćanje bilo koje sume novca koju je uplatio što je prije moguće, a u bilo kojem
slučaju u roku od 15 dana od dana kad je primio informaciju o nemogućnosti isporuke.


Član 50. 


(1)   Zabranjuje se isporuka potrošaču proizvoda ili usluga koje nije naručio, ako takva
isporuka zahtijeva plaćanje.


(2)   Potrošač koji primi proizvod ili uslugu koje nije naručio ima pravo da ih zadrži bez
obaveze da plati ili obavijesti trgovca o tome. Njegova šutnja ne može se smatrati
pristankom na ugovor.


Član 51. 


Bez prethodnog pristanka potrošača, trgovac ne smije prema potrošaču upotrijebiti
pojedinačna sredstva za daljinsku komunikaciju (telefon, telefax, elektronsku poštu i dr.).


XI. POTROŠAČKI KREDIT 


Član 52. 


Ugovori o kreditu su ugovori kojima kreditor dodjeljuje ili obećava da će dodijeliti potrošaču
kredit u formi odgođenog plaćanja, zajam ili sličnu finansijsku pogodnost.


Član 53. 


Odredbe ovog poglavlja ne primjenjuju se na ugovore o kreditu čija je namjena kupovina,
iznajmljivanje ili renoviranje nekretnina.


Član 54. 


(1)   Potrošač mora prije zaključenja ugovora o kreditu biti upoznat u pisanoj formi sa svim
ugovornim odredbama.


(2)   Informacija iz stava (1) ovog člana treba sadržavati:


a)   generalno za sve ugovore o kreditu:


1)   netoiznos kredita;


2)   ukupne troškove kredita;


3)   uvjete za raniju otplatu kredita;


4)   uvjete za raskid ugovora uključujući i one kada potrošač kasni s plaćanjem;


5)   godišnju kamatu za kredit obračunatu na godišnjem nivou;


6)   uvjete za promjene godišnje kamatne stope;


7)   troškove osiguranja za postojeći dug ili bilo koje drugo osiguranje zaključeno u vezi s
kreditom;


8)   zalog koji se mora dati.


b)   za ugovore o kreditiranju kupovine roba ili usluga koji predviđaju otplatu na rate:


1)   ukupna kupovna cijena;


2)   iznos rate;


3)   iznos i broj rata, plan otplate uključujući kamatnu stopu i druge troškove;


4)   realnu godišnju kamatnu stopu;


5)   troškove osiguranja vezane za ugovor o kreditu;


6)   odredba o pridržaju prava vlasništva ili o bilo kom zalogu koji je dat.


Član 55. 


(1)   Ukupni troškovi kredita su svi troškovi, uključujući kamate i sva druga davanja koja je
potrošač dužan platiti za odobreni kredit.


(2)   Ukupni troškovi kredita koje snosi potrošač ne uključuju:


a)   troškove koje potrošač plaća ako ne ispunjava uredno obaveze iz ugovora o kreditu;


b)   troškove doznaka i troškove za vođenje računa za plaćanje otplate, kamate i ostale
izdatke u vezi s ugovorenim kreditom;


c)   troškove osiguranja otplate kredita čiji iznos može biti najviše ukupan iznos kredita,
uključujući kamate i ostale troškove;


d)   troškove članarina u određenim udruženjima ili grupama koji proizilaze iz posebnih
ugovora, a utiču na uvjete potrošačkog kredita;


e)   druge troškove, kao što su troškovi koje treba platiti potrošač pri kupovini određenog
proizvoda, a ne smatraju se prodajnom cijenom proizvoda.


Član 56. 


(1)   Realna godišnja kamata na kredit je godišnja stopa troškova kredita kojom su za
potrošača ukupni troškovi kredita izraženi u godišnjem procentu za odobreni kredit, a kojim
se na godišnjem nivou izjednačava vrijednost svih obaveza po kreditu (zajmova, otplata i
troškova) o kojima su se sporazumjeli povjerilac i potrošač u ugovoru o kreditu.


(2)   Godišnja stopa troškova kredita obračunava se u vrijeme zaključenja ugovora i važi za
vrijeme trajanja kredita i za ugovorne obaveze, pod pretpostavkom valjanosti ugovora za
ugovoreno vrijeme i urednog ispunjavanja obaveza povjerioca i potrošača.


Član 57. 


(1)   Ugovori o potrošačkom kreditu zaključuju se u pisanoj formi.


(2)   Ugovor koji potpisuje potrošač mora sadržavati sve informacije propisane u članu 54.
ovog Zakona.


(3)   Kreditor je dužan uručiti potrošaču jedan primjerak potpisanog ugovora.


Član 58. 


(1)   Odredbe člana 57 stav (2) ovog Zakona neće se primjenjivati na ugovore o
potrošačkom kreditu kod kojih kreditor priznaje pravo potrošaču da prekorači dozvoljeni
iznos na svom tekućem računu pod uvjetom da, osim kamate obračunate na taj kredit, neće
obračunati druge troškove za period kraći od tri mjeseca.


(2)   Kreditor mora u pisanoj formi obavijestiti potrošača prije zaključenja ugovora o:


a)   dopuštenoj gornjoj granici prekoračenja na tekućem računu potrošača;


b)   godišnjoj kamatnoj stopi;


c)   uvjetima za promjenu kamatne stope;


d)   načinima raskida ugovora.


(3)   Kreditor je dužan potrošača obavijestiti u pisanoj formi o svakoj promjeni godišnje
kamatne stope i troškova osam dana prije nastanka promjene, ili izuzetno u vrijeme
saznanja promjene, ako je taj rok kraći od osam dana, kao i prilikom terećenja tekućeg
računa potrošača.


(4)   Ako kreditor prešutno dozvoljava prekoračenje na tekućem računu potrošača, dužan
je obavijestiti potrošača u pisanoj formi o iznosu godišnjih kamata i kamatnih stopa,
promjeni kamatnih stopa prilikom prekoračenja na tekućem računu dužem od tri mjeseca i
troškovima kojima će teretiti tekući račun potrošača zbog prekoračenja, kao i o svim
obavezama koje nastanu za potrošača zbog prekoračenja na njegovom tekućem računu.


Član 59. 


(1)   Kada ugovor nije sačinjen u pisanoj formi ili kada nedostaje neki od podataka iz člana
57. stav (2) ovog Zakona, potrošač ima pravo zatražiti raskid ugovora.


(2)   Ako potrošač ostaje pri ugovoru, njegove obaveze su da plati netoiznos kredita i
kamate po zakonskoj kamatnoj stopi.


Član 60. 


Potrošač ima pravo da raskine ugovor pod uvjetom da pismeno obavijesti kreditora u roku
od 15 dana od dana zaključenja ugovora.


Član 61. 


Kada u namjeri da kupi robu ili dobije uslugu potrošač zaključi ugovor o kreditu s trećim
licem a ne sa snabdjevačem, a kreditor i snabdjevač su u neposrednom trgovačkom odnosu,
potrošač ima pravo na iste pravne lijekove prema kreditoru kao i prema snabdjevaču robom
ili uslugama, u slučaju da roba ili usluga nije isporučena ili je djelimično isporučena ili ne
odgovara odredbama ugovora o prodaji.


Član 62. 


(1)   Bilo koji sporazum koji daje potrošaču pravo da se odrekne istih pravnih lijekova
prema kreditoru ili da izvrši poravnanje svog potraživanja s potraživanjem kreditora prema
njemu ništavan je.


(2)   Upotreba mjenica i čekova prilikom zaključenja ugovora o potrošačkom kreditu
zabranjena je.


Član 63. 


(1)   Kreditor može raskinuti ugovor usljed neizvršenja obaveze potrošača pod uvjetom da:


a)   potrošač kasni s uplatom najmanje dvije uzastopne rate kredita u cijelosti ili djelimično
ali ne manje od jedne osmine ukupnog iznosa kredita ili ukupnog iznosa svih rata; i


b)   je kreditor obavezno obavijestio potrošača u pisanoj formi da će, u slučaju kašnjenja
potrošača s otplatom, zatražiti plaćanje cijelog preostalog iznosa i ostavio potrošaču rok od
15 dana da to učini s tim da potrošač nije postupio po tom obavještenju. Potrošaču mora
biti data mogućnost da se spor riješi na prijateljski način.


(2)   U slučaju raskida ugovora na osnovu stava (1) ovog člana, preostali iznos duga
smanjuje se za kamatu i ostale troškove koji se obračunavaju za period nakon obavještenja
o raskidu.


Član 64. 


(1)   Kreditor može raskinuti ugovor zbog potrošačevog kašnjenja otplate kada se radi o
ugovoru o isporuci robe ili usluga s plaćanjem na rate jedino na osnovu razloga propisanih u
članu 63. stav (1) ovog Zakona.


(2)   Kada kreditor dođe u posjed robe, obračun između ugovornih strana mora biti
sačinjen na način da ne dođe do neopravdanog bogaćenja kreditora ponovnim sticanjem
posjeda. Prilikom procjene obeštećenja za korištenje robe koja se vraća, mora se voditi
računa o smanjenju njene vrijednosti nastalom njenom upotrebom.


(3)   Potrošač je obavezan vratiti proizvod u neizmijenjenom stanju i količini ili platiti
naknadu zbog smanjene vrijednosti proizvoda nastale korištenjem proizvoda do datuma
raskida ugovora.


Član 65. 


(1)   Potrošač ima pravo izvršiti svoje obaveze po ugovoru prije ugovorenog roka.


(2)   U tom slučaju ukupni troškovi kredita smanjuju se za kamate i ostale troškove koji su
bili obračunati za period nakon prijevremene otplate.


Član 66. 


U slučaju izuzetnih okolnosti, sud može, na zahtjev potrošača, produžiti rok za plaćanje
zakasnjelih rata, ako potrošač pruži garanciju da će izvršiti svoju obavezu i ako trgovac
zbog toga ne trpi štetu.


Član 67. 


(1)   Ugovor o kreditnom posredovanju je ugovor u kome kreditni posrednik preuzima
obavezu da posreduje u korist potrošača prilikom odobravanja kredita za određenu proviziju
ili da potrošaču pruži informacije o povoljnom kreditiranju.


(2)   Ugovor o kreditnom posredovanju mora biti sačinjen u pisanoj formi i jedan primjerak
ugovora mora se dati potrošaču.


(3)   Tekst ugovora mora sadržavati jasno određenu naknadu za kreditnog posrednika. Ova
naknada mora uključivati sve troškove u vezi s posredovanjem.


(4)   Neispunjenje navedenih uvjeta čini posredovanje ništavnim.


(5)   Potrošač ima obavezu platiti naknadu posredniku jedino ako i kada dobije traženi
kredit kao rezultat posredovanja.


XII. OSIGURANJE


Član 68. 


Ugovori o osiguranju koji se zaključuju ili se nude potrošačima moraju biti u skladu s
propisima koji reguliraju obligacione odnose u BiH kao i s posebnim propisima o osiguranju.


Član 69. 


Potrošač ima pravo, bez navođenja posebnih razloga bilo koje vrste, da raskine ugovor, s
tim da o tome obavijesti osiguravaoca u pisanoj formi u roku od 15 dana od dana sklapanja
ugovora.


XIII. ELEKTRONSKI INSTRUMENTI PLAĆANJA 


Član 70. 


(1)   Elektronskim instrumentima plaćanja (u daljnjem tekstu: EIP) smatraju se instrumenti
plaćanja na daljinu koji korisniku i vlasniku omogućavaju pristup finansijskim sredstvima na
njihovom računu kod neke finansijske institucije, radi obavljanja prijenosa novčane
vrijednosti (transakcije) prilikom čega se redovno traži identifikacioni broj i/ili sličan dokaz
identiteta.


(2)   Instrumenti plaćanja na daljinu mogu biti kartice za plaćanje kao što su: kreditne i
debitne kartice, prodajne kartice (kartice trgovačkih društava), pomoću kojih se omogućava
odgađanje terećenja računa, kao i primjena telekomunikacionog i kućnog bankarstva.


(3)   Elektronski novac (e-novac) je instrument koji obuhvata karticu za pamćenje
(memoriranje) novčanih vrijednosti ili memoriju računara u koji se novčane vrijednosne
jedinice pohranjuju elektronski, omogućavajući njegovom vlasniku ili korisniku obavljanje
prijenosa novčane vrijednosti.


(4)   Neke vrste e-novca mogu se ponovo napuniti jedinicama novčane vrijednosti. E-novac
ne smatra se instrumentom plaćanja na daljinu.


(5)   Odredbe o EIP-u odnose se na:


a)   doznačavanje novca posredstvom EIP-a, osim plaćanja naručenih ili ostvarenih
posredstvom finansijskih institucija;


b)   ulaganje i povlačenje gotovine pomoću EIP-a iz uređaja kao što su bankomati, u ili van
zgrada izdavaoca EIP-a ili drugih pravnih lica, koji na osnovu ugovora smiju prihvatiti EIP.


(6)   Odredbe o EIP-u ne odnose se na plaćanja čekom i na garantne funkcije EIP-a
određenih kartica EIP-a u vezi s plaćanjem čekom.


Član 71. 


(1)   Izdavalac EIP-a je lice koje drugom licu, u okviru svog poslovanja, stavlja na
raspolaganje EIP na osnovu međusobno zaključenog ugovora u pisanoj formi.


(2)   Vlasnik EIP-a je lice koje je, na osnovu ugovora s izdavaocem zaključenog u pisanoj
formi, vlasnik EIP-a.


(3)   Korisnik EIP-a je lice koje, na osnovu ugovora zaključenog s vlasnikom u pisanoj
formi, raspolaže EIP-om. Korisnik može biti i sam vlasnik EIP-a.


Član 72. 


(1)   Izdavalac EIP-a treba da, prilikom zaključenja ugovora, a u svakom slučaju prije
isporuke EIP-a, u pisanom, a po mogućnosti i u elektronskom obliku, zainteresiranoj stranci
(mogućem korisniku) saopći sljedeće podatke:


a)   opis EIP-a, a po potrebi i tehničke zahtjeve koji se odnose na primjenu odgovarajuće
komunikacione opreme vlasnika i korisnika EIP-a, vrstu i način upotrebe EIP-a uključujući,
ako postoji, gornju finansijsku granicu plaćanja;


b)   pregled odgovarajućih obaveza i odgovornosti vlasnika i/ili korisnika i izdavaoca EIP-a,
a naročito opis mjera koje izdavalac EIP-a treba preduzeti da bi učinio sigurnim EIP i
sredstva koja omogućavaju njegovu upotrebu (npr. unošenje i upotreba šifre u EIP u obliku
ličnog matičnog broja ili neke druge šifre);


c)   uobičajeno vrijeme u kojem se debituje ili kreditira račun vlasnika ili korisnika EIP-a,
uključujući i datum pretvaranja, odnosno ako vlasnik ili korisnik EIP-a nema račun kod
izdavaoca EIP-a, uobičajeno vrijeme u kojem će primati račune;


d)   sve troškove koji terete vlasnika, a posebno visinu početnih i godišnjih taksi, provizije i
troškove koje vlasnik ili korisnik EIP-a plaća izdavaocu EIP-a za obavljene poslove, a po
potrebi, i kamate i način njihovog obračuna;


e)   vrijeme u kojem vlasnik ili korisnik EIP-a može staviti prigovor na određeni prijenos
novčane vrijednosti, kao i uputstvo o postupku za pomoć i odštetu koji su vlasniku ili
korisniku na raspolaganju, stavljanje prigovora, kao i pristup tom postupku;


f)   pravo koje se primjenjuje na ugovor.


(2)   Ako se EIP može upotrijebiti za poslove s inozemstvom (van zemlje izdavaoca EIP-a,
odnosno priključenja), izdavalac EIP-a će vlasniku ili korisniku EIP-a saopćiti:


a)   iznos svih taksi i cijena za zamjenu stranog sredstva plaćanja, a po potrebi, i devizni
kurs;


b)   referentni kurs za obračun posla, uključujući i datum deviznog kursa.


Član 73. 


(1)   Nakon obavljenog prijenosa novčane vrijednosti, izdavalac EIP-a treba korisniku EIP-a
uputiti pisano, a po mogućnosti, i u elektronskom obliku obavještenje koje, najmanje,
sadrži:


a)   podatke pomoću kojih korisnik EIP-a može identificirati prijenos novčane vrijednosti i
podatke o prihvatiocu prijenosa;


b)   iznos prijenosa koji će u obračunskoj vrijednosti teretiti vlasnika;


c)   valuti u kojoj će iznos prijenosa teretiti korisnika EIP-a;


d)   iznos takse i troškova za obavljeni prijenos.


(2)   Izdavalac EIP-a dužan je vlasniku i korisniku EIP-a omogućiti provjeru najmanje pet
posljednjih prijenosa novčanih vrijednosti obavljenih na taj način, kao i preostali iznos
novčanih sredstava na tom računu.


Član 74. 


(1)   Vlasnik i korisnik EIP-a treba da upotrijebe EIP u skladu s uvjetima koji važe za
izdavanje i upotrebu EIP-a. Vlasnik i korisnik EIP-a treba da preduzmu sve mjere da učine
sigurnim EIP i njegovu upotrebu, a posebno sredstva (lični identifikacioni broj ili drugu šifru)
koja omogućavaju njegovu upotrebu.


(2)   Korisnik EIP-a treba, prema svom saznanju, izdavaocu EIP-a ili ustanovi koju on
naznači, bez odgađanja saopćiti:


a)   gubitak ili krađu EIP-a ili sredstva koje omogućava njegovu upotrebu;


b)   proknjiženje neodobrenog prijenosa novčane vrijednosti na njegovom računu;


c)   svaku grešku i svaku nepravilnost vođenja računa kod izdavaoca EIP-a.


(3)   Korisnik EIP-a ne smije zabilježiti u lahko prepoznatljivom obliku svoj lični
identifikacioni broj ili drugu šifru, a naročito ne na EIP-u, niti na bilo kojem predmetu koji s
EIP-om nosi sa sobom.


(4)   Korisnik EIP-a ne smije poništiti narudžbu koju je ispostavio posredstvom svog EIP-a,
osim ako iznos nije bio utvrđen kada je narudžba ispostavljena.


Član 75. 


(1)   Do trenutka prijave gubitka ili krađe korisnik EIP-a sam nadoknađuje nastale troškove
najviše do 300 KM, osim ako je gubitak nastao krajnjom nepažnjom korisnika EIP-a,
prevarom ili kršenjem odredbi člana 74. stav (2) ovog Zakona.


(2)   Od vremena kada korisnik EIP-a obavijesti izdavaoca EIP-a o gubitku ili krađi EIP-a (ili
lice koje izdavalac odredi), on više nije odgovoran za posljedice tog gubitka ili krađe, osim u
slučaju krajnje nepažnje, prevare ili kršenja odredbi ovog Zakona od korisnika EIP-a.


(3)   Korisnik nije odgovoran ako je EIP upotrijebljen bez njegovog prisustva ili bez njegove
identifikacione kartice. Primjena povjerljive šifre ili drugog identifikacionog sredstva nije
dovoljna za njegovu odgovornost.


Član 76. 


(1)   Izdavalac EIP-a može mijenjati uvjete ugovora, ako su te promjene pravovremeno
saopćene vlasniku ili korisniku EIP-a lično, tako da vlasnik može zbog promjene uvjeta
odustati od ugovora u roku od jednog mjeseca od prijema takvog obavještenja.


(2)   Odredbe iz stava (1) ovog člana ne odnose se na promjenu kamatne stope koja važi
od dana objavljivanja ako izdavalac EIP-a o tome bez odgađanja lično obavijesti vlasnika ili
korisnika EIP-a, što ne utiče na pravo vlasnika EIP-a da odustane od ugovora.


(3)   Izdavalac EIP-a:


a)   ne smije otkriti lični identifikacioni broj vlasnika EIP-a ili bilo koju šifru vlasnika EIP-a,
osim vlasniku;


b)   ne smije poslati nezatraženi EIP, osim ako se radi o zamjenskom EIP-u za EIP koji
vlasnik ili korisnik EIP-a već posjeduje;


c)   treba dovoljno dugo čuvati interne zapise radi omogućavanja provjere i ispravke
grešaka u prijenosima novčanih vrijednosti iz člana 70. ovog Zakona;


d)   dužan je vlasniku i korisniku EIP-a osigurati prikladno sredstvo radi dostavljanja
potrebnih saopćenja. Kada korisnik EIP-a obavještenje predaje telefonom, izdavalac EIP-a
dužan je korisniku EIP-a potvrditi prijem obavještenja u pisanoj formi.


(4)   U slučaju spora s vlasnikom EIP-a oko prijenosa novčanih vrijednosti iz člana 70. ovog
Zakona, izdavalac EIP-a treba, uz zadržavanje prava dokaza druge strane, dokazati da:


a)   je prijenos uredno zabilježen i proknjižen;


b)   na prijenos nije uticao tehnički kvar ili sličan nedostatak.


Član 77. 


(1)   Izdavalac EIP-a odgovoran je za:


a)   neobavljen ili pogrešno obavljen prijenos novčane vrijednosti vlasnika ili korisnika EIP-
a i kada je prijenos obavljen preko uređaja/terminala koji nije pod direktnim i isključivim
nadzorom izdavaoca EIP-a, pod uvjetom da prijenos nije proveden preko uređaja čiju
upotrebu izdavalac EIP-a nije odobrio;


b)   prijenose koje vlasnik ili korisnik EIP-a nije odobrio, izdavalac EIP-a odgovoran je i za
svaku grešku ili neispravnost vođenja računa vlasnika ili korisnika EIP-a;


c)   iznos neobavljenog ili djelimično obavljenog prijenosa novčanih vrijednosti s
obračunatim kamatama;


d)   iznos koji je potreban da bi račun vlasnika ili korisnika EIP-a bio vraćen u stanje u
kojem se nalazio prije proknjiženog iznosa koji nije odobren;


e)   finansijske posljedice, a posebno one koje se odnose na obim i naknadu štete prema
odredbama zaključenog ugovora između izdavaoca EIP-a i vlasnika EIP-a.


(2)   Izdavalac EIP-a odgovara vlasniku EIP-a za gubitak upisane vrijednosti ili za manjkavo
obavljanje prijenosa novčanih vrijednosti zbog funkcionalne greške uređaja ili EIP-a, sve
dok gubitak ili manjkavost ne budu ponovo ispravljeni, pod uvjetom da funkcionalnu grešku
nije prouzrokovao korisnik namjerno ili u suprotnosti s odredbom člana 73. stav (1) tačka a)
ovog Zakona.


(3)   Funkcionalne greške uređaja ili EIP-a ne smiju za vlasnika ili korisnika EIP-a
prouzrokovati štetu koju izdavalac EIP-a ne bi razumno nadoknadio.


Član 78. 


(1)   Izdavalac EIP-a brine da korisnik EIP-a može u svako doba dana i noći prijaviti gubitak
ili krađu EIP-a.


(2)   Izdavalac EIP-a je, nakon prijema obavještenja o gubitku ili krađi EIP-a, dužan, čak i
kada je vlasnik ili korisnik EIP-a grubo nemaran ili prevarantskog ponašanja, preduzeti sve
mjere radi sprečavanja daljnje upotrebe EIP-a.


XIV. TURISTIČKI PAKET- ARANŽMANI 


Član 79. 


(1)   Turistički paket-aranžmani su oni ugovori o putovanju koji obavezuju organizatora
putovanja da pruži potrošaču najmanje dvije usluge i to: prijevoz i smještaj kao i druge
turističke usluge koje nisu sporedne usluge prijevoza i/ili smještaja, a čine značajan dio
ukupne cijene s tim da je potrošač dužan platiti organizatoru putovanja jedinstvenu cijenu.


(2)   Ugovor iz stava (1) ovog člana isključivo se odnosi na putovanja koja traju duže od 24
sata ili uključuju barem jedno noćenje.


(3)   Izjava organizatora putovanja da je on jedini posrednik prilikom sklapanja ugovora s
licima koja treba da pružaju usluge putovanja (davaoci usluga) neće se smatrati validnom
ako je potrošač, s obzirom na ostale okolnosti koje prate ugovor, mogao imati utisak da je
organizator putovanja lično odgovoran za izvršenje ugovorenih usluga.


Član 80. 


(1)   Ako organizator putovanja nudi program putovanja, on mora sadržavati razumljive,
tačne i jasne informacije o cijeni putovanja, kapari, roku za plaćanje preostalog iznosa kao i
sljedeće precizne podatke ako su važni za ugovor:


a)   odredište;


b)   vrstu prijevoznog sredstva, njegove oznake i razred;


c)   smještaj (vrsta, položaj, kategorija ili udobnost i druge glavne oznake, uključujući
eventualnu registraciju i turističku kategorizaciju);


d)   ishranu;


e)   opis plana putovanja (itinerer);


f)   ukupan broj dana i noćenja u aranžmanu;


g)   uvjeti koji se odnose na viziranje pasoša za građane BiH kao i informacije o
medicinskim i policijskim formalnostima važnim za aranžman;


h)   minimalan broj učesnika putovanja ako je to uvjet, kao i informacije o konačnom roku
prije odlaska kada se potrošač mora pisano informirati da minimalni broj učesnika nije
dostignut te da se putovanje ne može realizirati;


i)   ostali podaci važni za potrošača (klima, vrste valuta i dr.).


(2)   Podaci objavljeni u programu su obavezujući za organizatora putovanja. Međutim,
prije zaključenja ugovora, organizator može izvršiti izmjene pod uvjetom da je to pravo sebi
zadržao u programu. Organizator putovanja i potrošač mogu se dogovoriti o uvjetima
aranžamana koji su drugačiji od navedenih u programu.


(3)   Stav (1) ovog člana primjenjuje se bez mogućih izmjena ako se informacije o
aranžmanu nalaze na nosaču slike ili zvuka koje nudi organizator putovanja.


Član 81.


(1)   Prije zaključenja ugovora, organizator putovanja mora informirati potrošača o
sljedećem:


a)   zahtjevu za viziranje pasoša, a posebno o vremenu za dobivanje vize. Ova obaveza
odnosi se na formalnosti koje se tiču građana BiH;


b)   medicinske i policijske formalnosti,


ako ti uvjeti nisu već navedeni u programu putovanja koje se organizira i učinjeni
dostupnim potrošaču s tim da u međuvremenu nije bilo izmjena programa.


(2)   Potrošaču treba da budu saopćene sve ugovorne odredbe prije zaključenja ugovora i
treba mu se uručiti primjerak ugovora. Ugovor obavezno sadrži sve odredbe iz programa,
prospekta ili kataloga iz člana 80. stav (1) ovog Zakona, koji je lično uručen potrošaču.


Član 82. 


(1)   U momentu zaključenja ugovora ili neposredno nakon toga, organizator putovanja
mora izdati potrošaču potvrdu o putovanju.


(2)   Potvrda o putovanju mora sadržavati, osim cijene, uvjeta plaćanja iz člana 80. stav
(1) ovog Zakona te ostalih podataka o putovanju iz člana 80. stav(1) tač. b), c ), d), f) i h),
i sljedeće podatke:


a)   konačno odredište ili, ako putovanje ima više odredišta, navesti ih zasebno s
vremenom boravka i datumima;


b)   datum i planirano vrijeme odlaska i povratka;


c)   posjete, ekskurzije i druge usluge uključene u cijenu aranžmana;


d)   obavještenje o zadržanom pravu na izmjenu cijena i faktora koji utiču na njihovo
formiranje kao i o činjenicama koje ne uključuje cijena putovanja;


e)   ugovoreni posebni zahtjevi potrošača;


f)   ime i adresa organizatora putovanja;


g)   ime i adresa i broj telefona lokalnog predstavnika organizatora putovanja kojem se
potrošač može obratiti za pomoć po potrebi; a u slučaju da nema takvog predstavnika, broj
telefona za hitne pozive;


h)   informacije o mogućoj uplati osiguranja za pokriće troškova u slučaju otkazivanja
aranžmana od strane potrošača, povredi, bolesti, smrtnog slučaja, povratka u zemlju
uključujući ime i adresu osiguravaoca;


i)  sve uvjete i zahtjeve koji se tiču ugovora.


Član 83. 


(1)   Ugovorom utvrđena cijena ne smije se mijenjati osim ako je to u ugovoru izričito
dozvoljeno i ako ugovor sadrži podatke za izračunavanje nove cijene. Pritom do naknadne
promjene obračuna smije doći samo ako dolazi do:


a)   promjene troškova prijevoza veće od 5% radi promjene cijene pogonskog goriva;


b)   promjene takse za određene usluge kao što su: pristajanje u morskim, slatkovodnim
lukama i aerodromima, peljarenje i putničke takse na aerodromima;


c)   uticaj promjene deviznog kursa, ako ta promjena utiče na povećanje cijene aranžmana
više od 5 %.


(2)   Organizator putovanja mora informirati potrošača o povećanju cijene čim sazna za
okolnosti koje su dovele do povećanja.


(3)   Ako organizator putovanja traži povećanje cijene, potrošač ima pravo odustati od
ugovora pod uvjetom da to odmah saopći organizatoru putovanja.


(4)   Ugovorena cijena ne smije se povećati ni u kom slučaju u periodu od 20 radnih dana
prije ugovorenog datuma polaska.


Član 84. 


(1)   Prije nego što putovanje počne, potrošač može prenijeti svoj aranžman na drugog
potrošača koji ispunjava sve uvjete za putovanje s tim da o tome pravovremeno obavijesti
organizatora putovanja.


(2)   Drugi potrošač koji preuzima aranžman i njegov prethodnik zajednički su solidarno
odgovorni organizatoru putovanja za plaćanje cijene i troškova prenošenja ugovornih
obaveza.


Član 85. 


(1)   Potrošač može odustati od ugovora u bilo koje vrijeme prije polaska na putovanje.


(2)   Ako potrošač odustane od ugovora, organizator putovanja gubi pravo na naplatu
ugovorene cijene. Međutim, on ima pravo na adekvatnu naknadu štete. Iznos naknade
određuje se tako što se od cijene aranžmana oduzmu troškovi koje nije uzrokovao
organizator putovanja i iznos koji organizator putovanja može naplatiti različito
obračunavajući usluge unutar aranžmana.


(3)    Uzimajući u obzir uobičajeno ušteđene troškove i uobičajen mogući profit od različitog
obračuna usluga, ugovor može definirati za svaku vrstu aranžmana poseban procenat cijene
aranžmana kao osnovu za naknadu štete.


Član 86. 


(1)   Ako organizator putovanja otkaže aranžman prije polaska ili napravi značajnu izmjenu
aranžmana, mora o tome bez odgađanja obavijestiti potrošača u pisanoj formi kako bi
potrošač donio odluku u vezi s otkazom ili izmjenom cijene.


(2)    U tim slučajevima potrošač ima pravo da:


a)   prihvati otkaz aranžmana;


b)    prihvati izmijenjene ugovorne odredbe i novu cijenu s tim da ako je drugi ponuđeni
aranžman lošijeg kvaliteta ili s nižom cijenom, organizator putovanja mora refundirati
potrošaču za razliku u cijeni, a ako je drugi ponuđeni aranžman s višom cijenom,
organizator putovanja ne smije tražiti razliku u cijeni od potrošača;


c)   zatraži otkaz ugovora bez obaveze plaćanja naknade štete;


d)   mu se ponudi aranžman iste ili veće vrijednosti ako organizator putovanja može da
ponudi takav aranžman s tim da u slučaju više cijene potrošač nije obavezan doplatiti
razliku u cijeni.


(3)    Potrošač mora bez odgađanja obavijestiti organizatora putovanja o svojoj odluci.


(4)    U slučaju otkaza ugovora prije polaska, potrošaču se mora refundirati kapara koju je
uplatio i to u roku od 30 dana od dana prijema pisanog obavještenja. Ne može se tražiti od
potrošača da plati naknadu štete u slučaju otkazivanja ugovora prije polaska i potrošač ima
i pravo da mu se isplati kamata na njegovu uplaćenu kaparu po stopi koju obračunava
komercijalna banka na tromjesečne depozite za period od dana uplate kapare do dana
otkazivanja ugovora.


(5)    Ako do izmjena u aranžmanu dođe u toku izvršenja ugovora, potrošač, ako odluči da
odustane od ugovora, snosi samo realne troškove izvršenih usluga do momenta
odustajanja.


(6)    Bez obzira na vrstu odluke koju donese, potrošač ima pravo da traži naknadu štete.


(7)    O svakom propustu u vezi sa izvršenjem ugovora koji primijeti na licu mjesta,
potrošač mora obavijestiti pružaoca odgovarajućih usluga i organizatora i/ili trgovca na
malo, u pisanoj formi ili na bilo koji drugi odgovarajući način, što je prije moguće.


Član 87. 


(1)    Potrošač nema pravo da primi naknadu za neizvršenje ugovora od organizatora
putovanja ako je ugovor otkazan zbog:


a)   nedovoljnog broja učesnika, pod uvjetom da je potrošač bio unaprijed informiran o toj
klauzuli ugovora;


b)   više sile kao posljedice nepredvidivog i izuzetnog događaja čije su posljedice takve
prirode da se nisu mogle izbjeći i pored dužne pažnje.


(2)   Prebukiranje kapaciteta ne smatra se višom silom u smislu stava (1) tačke b) ovog
člana.


Član 88. 


(1)   Organizator putovanja mora preduzeti sve neophodne mjere u slučaju otkaza ugovora
a posebno u vezi s povratkom potrošača ako je povratna karta bila ugovorena.


(2)   Organizator putovanja snosi sve ostale troškove u vezi sa slučajem iz stava (1) ovog
člana.


Član 89. 


(1)   Organizator putovanja i posrednik zajednički su solidarno odgovorni potrošaču za
izvršenje ugovorenih usluga kao i za štetu nastalu zbog neizvršenja ugovora čak i u slučaju
kada je ugovor zaključio posrednik u njegovo ime a za račun organizatora putovanja.


(2)   Lica koja pružaju usluge tokom putovanja na zahtjev organizatora putovanja i
posrednika ili lica koje naruči te usluge odgovorni su potrošaču za izvršenje tih usluga kao i
za štetu nastalu usljed neizvršenja ili nepotpunog izvršenja, a potrošač ima pravo da uputi
odštetni zahtjev bilo kojem od navedenih lica.


Član 90. 


(1)   Organizator putovanja dužan je za svaki aranžman osigurati garanciju kod banke ili
osiguravajućeg društva, radi naknade potrošaču:


a)   plaćanja cijene aranžmana, ako zbog nelikvidnosti ili stečaja organizatora izostanu
usluge aranžmana;


b)   troškova koji nastanu zbog nelikvidnosti ili stečaja organizatora, za povratak potrošača
u mjesto polaska.


(2)   Garancija iz stava (1) ovog člana daje se u obliku police osiguranja, gotovinskog
pologa, bankovne garancije i sl.


XV. VREMENSKI ZAKUP TURISTIČKOG OBJEKTA 


Član 91. 


(1)   Ugovor o neposrednom i posrednom sticanju prava na upotrebu turističkog objekta
(nekretnine) na osnovu zakupa na određeno vrijeme (u daljnjem tekstu: ugovor o zakupu),
mora biti sačinjen u pisanoj formi i zaključuje se na period koji ne može biti kraći od tri
godine.


(2)    Ugovor o zakupu mora sadržavati sljedeće odredbe:


a)    naziv i sjedište s punom adresom firme koja prodaje vremenski zakup turističkog
objekta;


b)    naziv (ime i prezime) i sjedište s punom adresom pravnog ili fizičkog lica koje je
vlasnik ili ima pravo raspolaganja turističkim objektom;


c)    ime, prezime i adresu potrošača;


d)    tačan opis prava koja potrošač ostvaruje ugovorom o zakupu;


e)    naziv (ime) i tačan opis turističkog objekta i njegove popunjenosti, ako se pravo odnosi
na određenu nekretninu, državu, pokrajinu, grad ili mjesto i naselje u kojem se nalazi
turistički objekat, položaj, kategoriju, komunalnu opremljenost i druge podatke važne za
njegovu upotrebu;


f)   period u kojem se mogu ostvariti prava iz ugovora o zakupu i vrijeme kada ugovor
stupa na snagu;


g)    ako turistički objekat nije dovršen u vrijeme zaključenja ugovora o zakupu, tačne
podatke o stanju gradnje i rok do kojeg se predviđa da će on biti u upotrebi, broj spisa
građevinske dozvole, naziv i punu adresu organa koji je izdao građevinsku dozvolu;


h)    podatke o zajedničkim komunalnim uslugama kojima će raspolagati turistički objekat
(priključci za plin, električnu i toplotnu energiju, vodu, telekomunikacije, kablovsku
televiziju i dr.);


i)   garanciju za uredno dovršenje turističkog objekta i obeštećenje, ako objekat ne bude
uopće dovršen ili ne bude dovršen u ugovorenom roku, te način ostvarenja garancije;


j)   tačnu cijenu upotrebe vremenskog zakupa turističkog objekta;


k)    poreze, prireze i druge takse koje je potrošač dužan platiti, a koji nisu obuhvaćeni u
cijeni iz tačke j) ovog člana;


l)   troškove koje je potrošač, osim cijene, dužan plaćati u vezi s upotrebom turističkog
objekta i principa obračuna tih troškova (boravišna taksa, održavanje i upravljanje
turističkim objektom, upotreba zajedničkih prostorija i prostora, aparata i uređaja,
odlaganje (odvoz) smeća, plin, električna i toplotna energija, voda i dr.);


m)     podatke o zajedničkim prostorijama, prostorima i uređajima (bazen, sauna, praonica i
sušionica veša, terasa, vrt, podrum, drvarnica i dr.) i uvjetima za pristup potrošača tim
prostorijama, prostorima i uređajima;


n)    pravila za održavanje, popravke, upravljanje i poslovno vođenje turističkog objekta;


o)    prava potrošača po odredbama ovog Zakona;


p)    odredbu da se potrošač ne može teretiti za bilo kakve naknade osim ugovorenih;


r)   mogućnost zamjene ili daljnje prodaje iz ugovora o zakupu;


s)   uvjete za otkazivanje ugovora o zakupu;


t)   način rješavanja sporova;


u)   odredbu o sudskoj nadležnosti i primjeni određenog materijalnog prava u slučaju
spora;


v)   mjesto i datum zaključenja ugovora o zakupu.


(3)   Puna adresa iz stava (2) tač. a), b) i g) ovog člana obavezno sadrži mjesto, te ulicu i
kućni broj, te broj telefona i telefaksa, adresu elektronske pošte, a može sadržavati i broj
poštanskog faha.


(4)   Trgovac je dužan sva obavještenja iz ovog člana saopćiti svakom potrošaču koji traži
podatke o turističkom objektu.


Član 92. 


(1)   Potrošač ima pravo bez navođenja razloga raskinuti ugovor o zakupu bez plaćanja bilo
kakve kazne ili nekih drugih troškova putem pisanog obavještenja trgovcu u roku od 15
dana od dana zaključenja ugovora o zakupu.


(2)   Za vrijeme roka za raskid iz stava (1) ovog člana trgovac ne smije potraživati od
potrošača bilo kakva plaćanja.


(3)   Ako ugovor o zakupu ne sadrži sve odredbe propisane članom 91. ovog Zakona,
period za raskid ugovora produžava se na tri mjeseca od dana njegovog zaključenja. Ako
potrošač dobije te podatke u roku od tri mjeseca, rok od 15 dana iz stava (1) ovog člana
počinje se računati od dana prijema obavještenja.


XVI. NEPRAVEDNE ODREDBE U POTROŠAČKIM UGOVORIMA 


Član 93. 


(1)   Ugovorne odredbe obavezuju potrošača samo ako je prije zaključenja ugovora bio
upoznat sa sadržajem ugovora, odnosno ako su mu ugovorni uvjeti trebali biti poznati u
vrijeme zaključenja ugovora.


(2)   Ugovorne odredbe treba da budu razumljive i u vezi s drugim odredbama u istom ili
drugom ugovoru između istih strana uzimajući u obzir prirodu proizvoda ili usluge i svih
drugih učesnika u vezi sa zaključenjem ugovora.


(3)   U slučaju nedoumice u vezi sa značenjem pojedinih odredbi u ugovoru, važit će
značenje koje je povoljnije za potrošača.


(4)   Smatra se da je potrošač bio upoznat o ugovornim odredbama ako ga je trgovac
upozorio i ako su mu one bile dostupne.


Član 94. 


(1)   Trgovac ne smije zahtijevati ugovorne odredbe koje su nepravedne ili koje bi
prouzrokovale štetu potrošaču.


(2)   Ugovorne odredbe iz stava (1) ovog člana ništavne su.


Član 95. 


Ugovorne odredbe koje potrošač nije lično ugovarao smatrat će se nepravednim ako:


a)   stvaraju značajnu nejednakost između prava i obaveza ugovornih strana na štetu
potrošača;


b)   bi ispunjenje ugovornih obaveza značajno odstupilo od opravdanog očekivanja
potrošača;


c)   su u suprotnosti s principom poštenja, savjesti i dobrim poslovnim običajima.


Član 96. 


U općim uvjetima formularnih ugovora naročito nije punovažna odredba:


a)   kojom sebi ugovorna strana zadržava pravo na neprimjereno duge ili nedovoljno
određene rokove za prihvatanje ili odbijanje neke ponude ili neke činidbe;


b)   odredba kojom sebi ugovorna strana, odstupajući od pravnih propisa, zadržava pravo
na neprimjereno dug ili nedovoljno određen dodatni rok za činidbu na koju je obavezna;


c)   kojom ugovorna strana predviđa da sebe bez stvarno opravdanog i u ugovoru
navedenog razloga oslobodi obaveze izvršenja;


d)   kojom ugovorna strana predviđa da obećanu činidbu može izmijeniti ili od nje odstupiti
isključivo uzimajući u obzir svoj interes;


e)   na osnovu koje izjava ugovornog partnera ugovorne strane, kod preduzimanja ili
propuštanja određene radnje važi kao da je od njega data ili kao da nije data, osim:


1)   ako je ugovornom partneru odobren primjereni rok za davanje izričite izjave i


2)   ako se ugovorna strana obavezuje da ugovornog partnera od početka roka uputi na
predviđeni značaj njegovog ponašanja.


f)   koja predviđa da izjava ugovorne strane od posebnog značaja važi kao da je druga
ugovorna strana primila;


g)   da ugovorna strana, za slučaj da jedna ugovorna strana odustane od ugovora ili otkaže
ugovor:


1)   može zahtijevati neprimjereno visoku naknadu za korištenje ili upotrebu neke stvari ili
nekog prava ili za izvršene činidbe; ili


2)   može zahtijevati neprimjereno visoku naknadu za izdatke.


h)   kojom ugovorna strana predviđa da se oslobodi obaveze na ispunjenje ugovora kod
nemogućnosti raspolaganja činidbom, ako se ne obavezuje:


1)   da bez odgađanja obavijesti ugovornog partnera o nemogućnosti raspolaganja; i


2)   da nadoknadi protučinidbu ugovornog partnera bez odgađanja.


i)   koja predviđa povećanje novčane naknade za robe ili činidbe koje su trebale biti
isporučene ili ispunjene u roku od četiri mjeseca nakon zaključenja ugovora;


j)   kojom se isključuje ili ograničava pravo odbijanja činidbe ili pravo zadržavanja, koje
ugovornom partneru ugovorne strane pripada po pravilima o istovremenom ispunjenju
obaveza;


k)   kojom se ugovornom partneru ugovorne strane oduzima ovlaštenje da izvrši prebijanje
s vremenski neograničenim ili pravosnažno utvrđenim potraživanjem;


l)   kojom se ugovorna strana oslobađa zakonske obaveze da drugu ugovornu stranu
opomene ili da rok za ispunjenje činidbe;


m)    kojom ugovorna strana ugovara paušalni iznos naknade štete ili naknade umanjene
vrijednosti, ako:


1)   paušalni iznos prelazi štetu koja se u propisanim slučajevima i prema uobičajenom
toku stvari može očekivati ili prelazi umanjenje vrijednosti koje uobičajeno nastaje; ili


2)   drugoj ugovornoj strani bude onemogućen dokaz o tome da šteta ili umanjenje
vrijednosti uopće nije ni nastalo ili da je znatno manje od paušala.


n)   kojom se ugovornoj strani za slučaj neprimanja ili zakasnjelog primanja činidbe ili za
slučaj da druga ugovorna strana raskine ugovor, obeća plaćanje ugovorne kazne;


o)   kojom se u slučaju skrivljene povrede ugovorne obaveze ugovorne strane isključuje ili
ograničava pravo druge ugovorne strane da raskine ugovor ili da zahtijeva naknadu štete
zbog neispunjenja ugovora;


p)   koja isključuje pravo druge ugovorne strane da zahtijeva naknadu štete zbog
neispunjenja cijelog ugovora ili da raskine cjelokupni ugovor, ako djelimično ispunjenje
ugovora za nju ne predstavlja nikakav interes, u slučaju da je ugovorna strana djelimično
odgovorna za povredu ugovorne obaveze;


r)   kojom se kod ugovora o isporukama novoproizvedenih stvari i činidbi:


1.   odgovornost ugovorne strane za nedostatke u cjelini ili djelimično isključuje, odnosno
ograničava prethodnim upućivanjem da se prava prema trećim licima (proizvođačima
dijelova) ostvare sudskim putem, ili se ograničava na priznavanje zahtjeva protiv trećih;


2.   zahtjevi protiv ugovorne strane ograničavaju samo na naknadno ispunjenje -
otklanjanje nedostataka, ako ugovorom nije izričito drugačije predviđeno;


3.   isključuje ili ograničava obaveza ugovorne strane da snosi potrebne troškove
naknadnog ispunjenja - otklanjanja nedostataka;


4.   ugovorna strana uvjetuje naknadno ispunjenje - otklanjanje nedostataka prethodnom
isplatom cjelokupne ugovorene cijene ili njenog većeg dijela, nesrazmjernog nedostacima;


5.   ugovorna strana odredi rok za prigovore zbog skrivenih nedostataka na stvari koji je
kraći od roka određenog tačkom f) ovog stava;


6.   skrati rok za stavljanje prigovora zbog nedostataka stvari na rok kraći od dvije godine
ili za pravo na raskid ugovora, odnosno smanjenja obaveze;


s)   kojom se kod nekog ugovornog odnosa, koji ima za predmet redovnu isporuku robe ili
redovno obavljanje usluga ili proizvodnih činidbi od strane ugovorne strane:


1.   odredi da ugovor vezuje drugu stranu duže od dvije godine;


2.   ugovorni odnos koji drugu stranu vezuje prešutno produžava za više od godinu dana;


3.   na teret druge ugovorne strane odredi otkazni rok duži od tri mjeseca prije isteka
ranije dogovorenog ili prešutno produženog trajanja ugovora.


t)   po kojoj neko treći umjesto ugovorne strane može preuzeti prava i obaveze iz
kupoprodajnih ugovora ili ugovora o djelu, osim ako je u toj odredbi:


1.   treći naveden po imenu; ili


2.   drugoj ugovornoj strani priznato pravo da raskine ugovor.


u)   kojom ugovorna strana zastupniku druge ugovorne strane:


1.   nametne vlastitu odgovornost ili obavezu preuzimanja posljedica, bez posebne izričite
izjave koja je na to usmjerena; ili


2.   u slučaju zastupanja bez punomoći nametne odgovornost koja prelazi odgovornost
propisanu ovim Zakonom za takav slučaj.


v)   kojom ugovorna strana mijenja obavezu dokazivanja na štetu druge ugovorne strane, a
naročito na taj način što:


1.   nametne odgovornost za okolnosti za koje po zakonu odgovara ugovorna strana;


2.   nameće pretpostavku da je druga ugovorna strana potvrdila postojanje određenih
činjenica i bez njene izričite izjave.


z)   kojom su izjave koje se imaju dati ugovornoj strani ili nekom trećem vezane za strožiju
formu od pisane ili od zakonom propisane za posebne slučajeve.


Član 97. 


(1)   Za ugovore zaključene u BiH između domaćeg potrošača i stranog pravnog ili fizičkog
lica obavezno se kao pravna zaštita potrošača ugovara nadležnost Suda BiH.


(2)   Odredba koja je u suprotnosti sa stavom (1) ovog člana ništavna je.


(3)   Ugovor između domaćeg potrošača i stranog pravnog ili fizičkog lica, i svaki ugovor o
prodaji na daljinu, bez obzira na sjedište trgovca, smatrat će se ugovorom zaključenim u
BiH.


XVII. NOSIOCI ZAŠTITE POTROŠAČA 


Član 98. 


Subjekti odgovorni za zaštitu potrošača u BiH su:


a)   MVTEO BiH (u daljnjem tekstu: Ministarstvo);


b)   Ombudsmen za zaštitu potrošača u BiH;


c)   Vijeće za zaštitu potrošača BiH;


d)   Konkurencijsko vijeće BiH;


e)   nadležni organi entiteta i BD BiH;


f)   Ured za konkurenciju i zaštitu potrošača u FBiH i RS (u daljnjem tekstu: UKZP entiteta);


g)   udruženja potrošača;


h)   obrazovne institucije i mediji;


i)  inspekcijski i drugi organi u skladu sa zakonom.


Član 99. 


(1)   Ministarstvo, u okviru svoje djelatnosti, obavlja poslove u oblasti zaštite potrošača, a
naročito:


a)   koordinira izradu državnog godišnjeg programa za zaštitu potrošača;


b)   koordinira rad i aktivnosti na zaštiti potrošača s nadležnim organima entiteta i BD BiH,
Konkurencijskim vijećem BiH, Vijećem za zaštitu potrošača BiH i UKZP entiteta;


c)   prati stanje u oblasti zaštite potrošača i predlaže, u okviru svoje nadležnosti, nadležnim
organima izmjene propisa vezanih za zaštitu potrošača;


d)   sarađuje i razmjenjuje infomacije i podatke sa svim subjektima odgovornim za zaštitu
potrošača;


e)   vodi evidenciju dodijeljenih javnih poslova Savezu udruženja potrošača BiH.


Član 100. 


(1)   Ombudsmen za zaštitu potrošača u BiH je nezavisna institucija uspostavljena s ciljem
promocije dobrog i efikasnog provođenja politike zaštite potrošača u BiH.


(2)   Ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH imenuje VM BiH, na prijedlog Ministarstva.


(3)   Ombudsmen za zaštitu potrošača u BiH imenuje se na mandat od pet godina, s
mogućnošću još jednog ponovnog imenovanja.


(4)   Svaki građanin BiH u godinama kada uživa puna građanska i politička prava a koji je
pokazao iskustvo u oblasti zaštite potrošača i posjeduje visoke moralne vrijednosti može biti
izabran za ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH.


(5)   Institucija ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH ima status pravnog lica sa
sjedištem u Mostaru.


(6)   Na statut i pravila rada Institucije ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH saglasnost
daje VM BiH.


(7)   Sredstva za rad Institucije ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH osiguravaju se iz
budžeta institucija BiH.


Član 101. 


Obaveze Ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH su da:


a)   pruža informacije o pravima i obavezama potrošača i daje podršku udruženjima
potrošača u njihovim aktivnostima;


b)   prati ili predlaže aktivnosti u vezi s odnosom kompanija - potrošač, kako je regulirano
ovim Zakonom, propisima koji reguliraju obligacione odnose ili nekim drugim zakonom;


c)   istražuje aktivnosti na tržištu usmjerene prema potrošaču po službenoj dužnosti ili
tragom žalbi i koordinira svoje aktivnosti s entitetskim tržišnim inspekcijama;


d)   donosi odluke i preduzima druge mjere u slučajevima pritužbi potrošača ili kršenja
dobrih poslovnih običaja;


e)   izdaje smjernice ili preporuke o posebnim standardnim uvjetima ili aktivnostima koje
se primjenjuju u posebnim sektorima poslovanja ili koje primjenjuje specifični ekonomski
operateri;


f)   preporučuje upotrebu određenih uvjeta ugovora u ugovorima koji se koriste u posebnim
sektorima poslovanja;


g)   pregovara s predstavnicima određenih trgovinskih udruženja o modelima ugovora koji
se primjenjuju u specifičnim sektorima poslovanja;


h)   predlaže i inicira rješavanje potrošačkih sporova primjenom mehanizama za
alternativno rješavanje sporova;


i)   kontaktira s Institucijom ombudsmena za ljudska prava u BiH o zajedničkim
problemima, posebno o uslugama od općeg interesa ili javnim uslugama;


j)   predlaže Vijeću za zaštitu potrošača BiH i VM BiH potrebna poboljšanja Zakona o zaštiti
potrošača, te doprinosi usmjeravanju i efikasnosti politike u oblasti zaštite potrošača;


k)   istražuje uticaj drugih inicijativa organa vlasti na zaštitu potrošača.


Član 102. 


Na odluke Ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH mogu se podnijeti žalbe u mjeri u kojoj
ovaj Zakon ili bilo koji drugi relevantni propisi to izričito dozvoljavaju.


Član 103. 


Ombudsmen za zaštitu potrošača u BiH ovlašten je da:


a)   izdaje instrukcije za prestanak provođenja aktivnosti koje su u suprotnosti s
potrošačkom legislativom i da iznosi te instrukcije pred sud;


b)    pokreće postupak pred nadležnim sudom;


c)   pokreće postupak pred nadležnim sudom u slučajevima za naknadu štete nanesene
kolektivnom interesu potrošača, u skladu s odredbama ovog Zakona.


Član 104. 


U obavljanju svojih dužnosti Ombudsmen za zaštitu potrošača u BiH davat će prioritet onim
problemima čije je rješavanje od najvećeg značaja za potrošače i ovlašten je da ne
preduzima mjere o pitanjima pritužbi potrošača koje su manje važnosti.


Član 105. 


(1)    Ombudsmen za zaštitu potrošača u BiH svake godine podnosi izvještaj o svom radu
VM BiH.


(2)    Svi izvještaji koje bude podnosio Ombudsmen za zaštitu potrošača u BiH, uključujući i
godišnje, objavljuju se u "SG BiH".


Član 106. 


(1)    VM BiH imenuje članove Vijeća za zaštitu potrošača BiH u kojem su predstavnici:


a)   Ministarstva, predsjedavajući;


b)    Konkurencijskog vijeća BiH, član;


c)   Ureda za veterinarstvo BiH, član;


d)   Uprave za fitosanitarnu zaštitu BiH, član;


e)   Agencije za statistiku BiH, član;


f)   Instituta za standarde BiH, član;


g)   Instituta za mjeriteljstvo BiH, član;


h)    Instituta za intelektualno vlasništvo BiH, član;


i)   Ministarstva trgovine FBiH, član;


j)   Ministarstva trgovine i turizma RS, član;


k)   nadležnog organa BD BiH, članovi;


l)   dva predstavnika Saveza udruženja potrošača BiH, članovi;


m)    po jednog predstavnika organizacije potrošača entiteta, članovi.


(2)   Vijeće za zaštitu potrošača u BiH sastajat će se najmanje četiri puta godišnje.


Član 107. 


(1)   U okviru svojih nadležnosti, Vijeće za zaštitu potrošača u BiH obavlja poslove, a
naročito:


a)   predlaže na usvajanje VM BiH državni godišnji program za zaštitu potrošača i prati
njegovo izvršavanje;


b)   utvrđuje osnove politike za zaštitu potrošača;


c)   usmjerava obim djelatnosti koje se finansiraju, odnosno sufinansiraju iz budžeta BiH.


Član 108. 


Državni godišnji program za zaštitu potrošača naročito sadrži:


a)   principe i ciljeve politike za zaštitu potrošača;


b)   zadatke koji imaju prednost prilikom ostvarivanja politike za zaštitu potrošača, a koji
će se obavljati prenošenjem javnih poslova na udruženja za zaštitu potrošača;


c)   okvirni obim finansijskih sredstava za ostvarivanje zadataka;


d)   okvirni obim finansijskih sredstava za podsticanje razvoja i djelovanja udruženja za
zaštitu potrošača.


Član 109.


Vijeće za zaštitu potrošača BiH obavlja poslove zaštite potrošača u skladu sa zakonom i
podzakonskim aktima koji reguliraju ovu oblast.


Član 110. 


(1)   UKZP entiteta, u saradnji s udruženjima potrošača, priprema godišnje programe za
zaštitu potrošača koji moraju biti usklađeni s državnim godišnjim programom za zaštitu
potrošača. Godišnji programi za zaštitu potrošača u entitetima finansiraju se iz budžeta BiH,
kojima se određuju njihovi ciljevi i zadaci, određuju udruženja potrošača kojima su, u skladu
sa zakonom, dodijeljeni javni poslovi.


(2)   UKZP entiteta, osim poslova iz stava (1) ovog člana, obavljaju i:


a)   sve poslove prijenosa javnih poslova na udruženja potrošača i prati njihov rad usko
sarađujući;


b)   ustanovljava registar udruženja potrošača na koja su preneseni javni poslovi;


c)   prati izvršavanje godišnjeg programa za zaštitu potrošača;


d)   izvještava javno mnijenje o povredama prava i interesa potrošača, sarađuje i
razmjenjuje sve potrebne informacije sa subjektima nosiocima zaštite potrošača iz člana 98.
ovog Zakona.


Član 111. 


(1)   Djelatnost zaštite potrošača obavljaju udruženja potrošača, koja, upisom u registar
udruženja u skladu sa zakonom, stiču svojstvo pravnog lica.


(2)   Udruženja potrošača su neprofitne i nevladine organizacije i ne mogu se baviti
privrednom djelatnošću.


(3)   Udruženja potrošača djeluju na nivou BiH, entiteta, BD BiH, kantona, grada ili općine.


(4)   Udruženja potrošača iz stava (1) mogu osnovati Savez udruženja potrošača BiH, radi
uzajamne pomoći i ostvarivanja interesa zaštite potrošača u BiH i međunarodnim
organizacijama potrošača.


(5)   U Savez udruženja potrošača BiH mogu se učlaniti entitetska i udruženja potrošača BD
BiH pod istim uvjetima.


Član 112. 


(1)   Udruženja potrošača osnivaju potrošači radi predstavljanja i zaštite svojih prava i
moraju djelovati nezavisno od trgovaca, uvoznika, dobavljača i davalaca usluga.


(2)   U okviru svojih nadležnosti, udruženje potrošača:


a)   brine o zaštiti pojedinačnih i zajedničkih interesa potrošača;


b)   daje savjete i druge vrste pomoći za ostvarivanje prava potrošača;


c)   informira potrošače o cijenama, kvalitetu, kontroli i sigurnosti proizvoda i usluga koji se
nalaze ili će se naći na tržištu;


d)   po potrebi, organizira, u saradnji s Ministarstvom, UKZP entiteta, BD BiH ili nadležnim
organima inspekcije, uporedna ispitivanja kvaliteta, uticaja na zdravlje, cijene prehrambenih
proizvoda, zaštite okoline i o rezultatima informiraju javnost;


e)   nadležnim organima dostavljaju informacije za utvrđivanje odgovornosti trgovca ili
davaoca usluga koji prodaju proizvode ili pružaju usluge koji ne odgovaraju propisanim
uvjetima u pogledu sigurnosti i kvaliteta;


f)   sarađuje sa svim nadležnim organima, inspekcijama, udruženjima potrošača i drugim
subjektima u BiH kojima je, u skladu sa zakonom, propisana obaveza zaštite potrošača.


Član 113. 


Udruženja potrošača donose godišnje planove rada, i u zavisnosti od područja na kojem
djeluju, odnosno za koje su registrirana, konkuriraju za dobivanje javnih poslova za oblast
zaštite potrošača. Ako dobiju javne poslove, sredstva za finansiranje ili sufinansiranje
dodjeljuju im se iz budžeta BiH.


Član 114. 


(1)   Javni poslovi u oblasti zaštite potrošača udruženjima potrošača dodjeljuju se odlukom
VM BiH, vlade entiteta i BD BiH (u daljnjem tekstu: prenosioci), na osnovu javnog konkursa.


(2)   Javni konkurs iz stava (1) ovog člana sadrži, naročito:


a)   predmet dodjele;


b)   uvjete za obavljanje javnih poslova;


c)   period za koji se dodjeljuju javni poslovi;


d)   rok do kojeg se ponude podnose;


e)   rok do kojeg će podnosilac ponude biti obaviješten o izboru.


Član 115. 


(1)   Odnosi između prenosioca i primaoca javnih poslova uređuju se ugovorom o prijenosu
javnih poslova.


(2)   Ugovorom iz stava (1) ovog člana utvrđuju se, naročito:


a)   obim i dinamika obavljanja javnih poslova;


b)   početak obavljanja javnih poslova;


c)   uvjeti, način i rok za otkazivanje prenesenih javnih poslova;


d)   sredstva koja prenosilac osigurava za obavljanje javnih poslova.


(3)   Ugovor o prijenosu javnih poslova zaključuje se u pisanoj formi.


Član 116. 


(1)   Obrazovanje potrošača vrši se putem:




a)   posebnih kurseva, seminara i savjetovanja;


b)   sredstava javnog informiranja (TV, radio, štampa);


c)   specijalnih publikacija za obrazovanje potrošača.


XVIII. NADZOR NAD TRŽIŠTEM I UPRAVNE MJERE 


Član 117. 


Nadzor nad provođenjem ovog Zakona obavljaju nadležni organi utvrđeni članom 98. stav
(1) tač. a) do e) i i) ovog Zakona, u skladu s ovlaštenjima utvrđenim posebnim zakonima i
drugim propisima.


Član 118. 


Ako trgovac neopravdano odbije zahtjev potrošača, inspektor će, na zahtjev potrošača,
donijeti rješenje kojim se trgovcu naređuje da udovolji opravdanom zahtjevu potrošača.


Član 119. 


(1)   Inspektor će donijeti rješenje kojim naređuje obustavljanje prodaje proizvoda do
otklanjanja utvrđenih nepravilnosti, ako ustanovi da:


a)   prodajna cijena proizvoda, odnosno usluge, nije vidljivo istaknuta ili nije istaknuta u
službenoj valuti BiH;


b)   trgovac prilikom prodaje proizvoda potrošaču nije osigurao propisane isprave, oznake,
podatke i deklaraciju, te spisak vlastitih i ovlaštenih servisa;


c)   trgovac rasprodaju proizvoda nije objavio na način uobičajen u mjestu prodaje;


d)   proizvod na rasprodaji nije jasno i vidljivo označen cijenom prije i cijenom nakon
smanjenja;


e)   najveći procenat smanjenja cijena proizvoda na rasprodaji ne iznosi najmanje jednu
petinu vrijednosti svih proizvoda na rasprodaji;


f)   proizvod koji je na rasprodaji, jer mu uskoro ističe rok upotrebe, nema vidljivo istaknut
krajnji rok upotrebe;


g)   trgovac koji na rasprodaji prodaje proizvod s nedostatkom ili greškom a nije takav
proizvod fizički odvojio od redovne prodaje ispravnog proizvoda i vidljivo istaknuo da se radi
o prodaji proizvoda s nedostatkom ili greškom te svaki pojedinačni proizvod posebno
označio;


h)   trgovac koji prodaje proizvode kojima uskoro ističe rok upotrebe nije takve proizvode
fizički odvojio od redovne prodaje ostalih proizvoda i vidljivo istakao da se radi o prodaji
proizvoda kojima uskoro ističe rok upotrebe.


(2)   Inspektor će donijeti rješenje kojim zabranjuje prodaju proizvoda ako ustanovi da:


a)   propisani rok upotrebe nije jasno, vidljivo i čitko označen na omotu proizvoda;


b)   je trgovac stavio u prodaju proizvod koji zbog njegovih svojstava ne odgovara
uobičajenoj upotrebi ili kvalitetu, odnosno da na njegovom omotu nema oznake za koje je
namjene upotrebljiv;


c)   trgovac proizvod ne prodaje s odgovarajućim omotom.


(3)   žalba na rješenje iz st.(1) i (2) ovog člana ne odgađa izvršenje rješenja.


XIX. PRAVNA ZAŠTITA POTROŠAČA 


Član 120. 


Nadležni sud će svojim aktom narediti prestanak bilo kakvog čina ili prakse koji su u
suprotnosti s odredbama ovog Zakona ili drugih propisa, a koji štete zajedničkim interesima
potrošača.


Član 121.


Institucije i udruženja iz člana 98. ovog Zakona, osim onih pod tačkom h), ovlašteni su da
pokrenu postupak pred nadležnim sudom za donošenje akta iz člana 120. ovog Zakona.


Član 122. 


(1)   Postupak iz čl. 120. i 121. ovog Zakona provodi se prema odredbama hitnog
postupka.


(2)   Sud ima ovlaštenja da naloži objavljivanje presude u cijelosti ili djelimično u medijima
ili da zatraži korektivnu izjavu od tužene strane.


(3)   Sud može odlučiti o nametanju finansijskih sankcija za svaki dan kašnjenja u izvršenju
sudske odluke.


(4)   U slučaju kršenja odredbi koje se odnose na prezentiranje ugovora ili na postavljanje
nekorektnih uvjeta u potrošačkim ugovorima, postupak pred nadležnim sudom može biti
pokrenut zajednički ili pojedinačno protiv trgovaca iz istog ekonomskog sektora ili njihovih
asocijacija koji koriste ili preporučuju istu praksu ili postavljanje sličnih nekorektnih uvjeta.


Član 123. 


U istom postupku, institucija ili udruženje ima ovlaštenja da zahtijeva kompenzaciju za štetu
nanesenu kolektivnim interesima potrošača.


Član 124. 


(1)   Procedure alternativnog rješavanja sporova uspostavit će ovlaštena tijela za zaštitu
potrošača u BiH čiji će zadatak biti rješavanje potrošačkih tužbi.


(2)   Takve procedure bit će uspostavljene i primijenjene u skladu s kriterijima koje postavi
Ombudsmen za zaštitu potrošača u BiH.


XX. KAZNENE ODREDBE


Član 125. 


(1)   Novčanom kaznom u iznosu od 1.500 KM do 3.500 KM kaznit će se za prekršaj
trgovac, ako:


a)   prodajnu cijenu proizvoda i usluge ne istakne vidljivo i u službenoj valuti BiH (član 11.
stav (1) ovog Zakona);


b)   cijenu za jedinicu mjere, naziv i tip proizvoda ne istakne vidljivo (član 11. stav (3) ovog
Zakona);


c)   prodajnu cijenu i cijenu za jedinicu mjere ne označi jasno, vidljivo, čitko i jednoobrazno
na proizvodu, odnosno omotu, na prodajnom mjestu proizvoda i usluga, kao i na proizvodu
u izlogu (član 11. stav (6) ovog Zakona);


d)   za prodani proizvod, odnosno pruženu uslugu ne izda račun potrošaču (član 11. stav
(7) i član 38. st. (1) i (2) ovog Zakona);


e)   se ne pridržava prodajne cijene proizvoda ili usluga (član 11. stav (10) ovog Zakona);


f)   potrošača na njegov zahtjev ne upozna sa svojstvima ponuđenog proizvoda (član 15.
stav (1) ovog Zakona);


g)   na izabranom uzorku proizvoda ne prikaže rad proizvoda i ne dokaže njegovu
ispravnost (član 15. stav (2) ovog Zakona);


h)   ne povuče iz prodaje proizvod na čijem izabranom uzorku ne može ili ne zna prikazati
način njegove upotrebe ili dati potrebna uputstva i objašnjenja o proizvodu koji prodaje
(član 15. stav (3) ovog Zakona);


i)   cijenu posebnog papira za zamotavanje i upotrebu dodatnih ukrasa ne istakne jasno i
vidljivo (član 17. stav (2) ovog Zakona);


j)   proizvod na rasprodaji nije jasno i vidljivo označen cijenom prije i cijenom nakon
smanjenja (član 8. stav (2) ovog Zakona);


k)   isporučilac usluga ne omogući potrošaču ugradnju potrošačog mjerila (član 35. stav (2)
ovog Zakona);


l)   za vrijeme ugovaranja, a najkasnije prije isporuke, potrošač ne dobije pisano
obavještenje sa svim podacima (član 44. stav (1) ovog Zakona);


m)    neposredno nakon otpreme proizvoda potrošača ne obavijesti o vremenu i načinu
otpreme (član 45. stav (2) ovog Zakona);


n)   potrošača prije zaključenja ugovora o kreditu ne upozna u pisanoj formi sa svim
ugovornim odredbama i ukupnim troškovima kredita ili ako oni nisu prikazani pojedinačno
za svaku stavku ugovora o kreditu (član 54. ovog Zakona);


o)   u pisanoj formi ne obavijesti potrošača prije ili za vrijeme zaključenja ugovora o
odredbama iz člana 58. stav (2) ovog Zakona;


p)   na razuman način prilikom zaključenja ugovora i prije isporuke EIP-a, u pisanom, a po
mogućnosti i u elektronskom obliku, ne obavijesti zainteresiranu stranu o uvjetima upotrebe
EIP-a u skladu s odredbama iz člana 72. ovog Zakona;


r)   nakon obavljenog prijenosa novčane vrijednosti u pisanoj formi ne obavijesti vlasnika o
podacima iz člana 73. stav (1) ovog Zakona;


s)   vlasniku ili korisniku EIP-a pravovremeno lično ne saopći promjenu uvjeta ugovora
(član 76. stav (1) ovog Zakona);


t)   ne brine da korisnik EIP-a može u svako doba dana i noći prijaviti gubitak ili krađu EIP-
a (član 78. stav (1) ovog Zakona).


(2)   Ako je trgovac pravno lice, za radnje iz stava (1) ovog člana kaznit će se za prekršaj
odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 1.000 KM.


(3)   Novčanom kaznom u iznosu od 150 KM inspektor će kazniti na licu mjesta odgovorno
lice u pravnom licu, odnosno fizičko lice - trgovca za prekršaj iz stava (1) ovog člana.


Član 126. 


(1)   Novčanom kaznom u iznosu od 2.500 KM do 5.500 KM kaznit će se za prekršaj
trgovac, ako:


a)   ne posluje na jezicima koji su u službenoj upotrebi u BiH i ako u pisanim dokumentima
ne koristi puni naziv firme i sjedišta ili skraćeni naziv firme i sjedišta, ako je skraćeni naziv
upisan u sudski ili zanatski registar (član 6. ovog Zakona);


b)   prodaje proizvod, odnosno pruža uslugu potrošaču na način koji je u suprotnosti s
dobrim poslovnim običajima (član 7. stav (1) ovog Zakona);


c)   potrošaču ne omogući provjeru ispravnosti zaračunatog iznosa u odnosu na kvalitet i
količinu kupljenog proizvoda, odnosno pružene usluge (član 11. stav (9) ovog Zakona);


d)   potrošaču proizvod ne dostavi u ispravnom stanju, u ugovorenoj količini i kvalitetu u
dogovorenom roku, i tom prilikom ne uruči sve pripadajuće dokumente (član 13. stav (1)
ovog Zakona);


e)   ne sačuva sva svojstva proizvoda koji je namijenjen prodaji, a naročito proizvoda koji
ima ograničeni rok upotrebe (član 14. stav (1) ovog Zakona);


f)   na omotu proizvoda koji ima propisani rok upotrebe, taj rok ne označi jasno, vidljivo i
čitko (član 14. stav (2) ovog Zakona);


g)   potrošaču ne da detaljna uputstva i objašnjenja o proizvodu koji prodaje (član 15. stav
(2) ovog Zakona);


h)   proizvod prodaje bez odgovarajućeg omota ili ambalaže ili na zahtjev potrošača
posebno ne zamota proizvod (član 17. stav (1) ovog Zakona);


i)   omot koji ima logotip i/ili naziv proizvođača i/ili trgovca posebno zaračuna kupcu (član
17. stav (3) ovog Zakona);


j)   omot nije prilagođen obliku i masi proizvoda ili ako obmanjuje potrošača u pogledu
mase i veličine proizvoda (član 17. stav (4) ovog Zakona);


k)   u propisanom roku ne udovolji zahtjevu potrošača iz člana 20. stav (2) ovog Zakona;


l)   proizvod nema deklaraciju i ako ona ne sadrži propisane podatke (član 23. stav (4)
ovog Zakona);


m)    rasprodaju proizvoda ne objavi na način uobičajen u mjestu prodaje (član 8. stav (1)
ovog Zakona);


n)   se najveći procenat smanjenja cijena ne odnosi na najmanje jednu petinu vrijednosti
svih proizvoda na rasprodaji (član 8. stav (3) ovog Zakona);


o)   proizvod na rasprodaji jer mu uskoro ističe rok upotrebe nema dodatno vidljivo
istaknut krajnji rok upotrebe (član 9. ovog Zakona);


p)   prodaju energije i vode potrošaču ne obračuna na osnovu stvarnih isporuka očitanih na
brojilu potrošača (član 35. stav (1) ovog Zakona) ili pruženu uslugu ne obračuna u skladu s
članom 35. stav (3) ovog Zakona;


r)   nema identifikacionu karticu (član 44. stav (3) ovog Zakona);


s)   ugovor o prodaji na daljinu nije sastavljen u pisanoj formi i ako ne sadrži obavezne
elemente (član 44. stav (1) ovog Zakona);


t)   prije zaključenja ugovora na daljinu preko sredstava za daljinsku komunikaciju ne
obavijesti potrošača o svim odredbama iz člana 44. stav (1) ovog Zakona ili ako to
obavještenje nije u skladu s odredbama člana 44. stav (2) ovog Zakona;


u)   pisano obavještenje iz člana 44. ovog Zakona ne sadrži obavezu trgovca da podatke o
potrošaču neće saopćiti trećoj strani, niti strani koja kao pravno ili fizičko lice djeluje unutar
iste grupe preduzeća (koncern) kojoj pripada trgovac, osim ako to potrošač odobri trgovcu u
pisanoj formi (član 46. ovog Zakona);


v)   potrošaču bez odgađanja ne vrati plaćeni iznos novca (član 47. stav (6) ovog Zakona);


z)   ugovorom o prodaji na daljinu osigura potrošaču kredit sam ili preko trećeg lica, a u
slučaju odustajanja potrošača od ugovora, zahtijeva zatezne kamate ili druge troškove zbog
raskida ugovora o kreditu (član 48. stav(2) ovog Zakona);


aa)    isporuči potrošaču robu ili uslugu koje nije naručio, ako takva isporuka zahtijeva
plaćanje (član 48. stav (1) ovog Zakona);


bb)   bez prethodnog pristanka potrošača, prema potrošaču upotrebljava pojedinačna
sredstva za daljinsku komunikaciju (član 51. ovog Zakona);


cc)   ugovor o kreditu ne sadrži sve odredbe iz člana 54. ovog Zakona;


dd)   potrošača ne obavijesti u pisanoj formi o svakoj promjeni godišnje kamatne stope i
troškova osam dana prije nastanka promjene i prilikom terećenja tekućeg računa potrošača
(član 58. stav (3) ovog Zakona);


ee)   ne obavijesti potrošača u pisanoj formi o iznosu godišnjih kamata i kamatnih stopa i
troškovima kojima će teretiti tekući račun potrošača zbog dozvoljenog prekoračenja tekućeg
računa, kao i o svim obavezama koje nastanu za potrošača zbog prekoračenja njegovog
tekućeg računa (član 58. stav (4) ovog Zakona);


ff)  prekrši neku od odredbi iz člana 76. stav (3) ovog Zakona;


gg)   ne postupi u skladu s odredbama člana 81. stav (1) ovog Zakona;


hh)    potrošača ne upozna sa svim ugovornim odredbama prije zaključenja ugovora, tako
što će mu uručiti primjerak ugovora (član 81. stav (2) ovog Zakona);


ii)  pravovremeno prije početka putovanja ne saopći potrošaču u pisanoj formi podatke
propisane u odredbama člana 82. ovog Zakona;


jj)  organizator koji je prinuđen prije polaska izvršiti značajnu promjenu neke bitne
ugovorne odredbe - naročito promjenu cijene - bez odgađanja to ne saopći potrošaču u
pisanoj formi, da bi mu pružio mogućnost donošenja odgovarajuće odluke (član 86. stav (1)
ovog Zakona);


kk)   od potrošača traži uplatu razlike u cijeni ako je drugi ponuđeni paket-aranžman
vredniji od aranžmana iz ugovora (član 86. stav (2) b) ovog Zakona);


ll)  osim obeštećenja za razliku između predviđene i ostvarene cijene usluge ne obračuna i
isplati pripadajuće kamate (član 86. stav (4) ovog Zakona);


mm)     ugovor o vremenskom zakupu turističkog objekta nije sastavljen u pisanoj formi i
ako ne sadrži sve elemente iz člana 91. st. (1),(2) i (3) ovog Zakona;


nn)    u vrijeme roka za odustajanje od ugovora o vremenskom zakupu turističkog objekta
potražuje plaćanja od potrošača (član 92. stav (2) ovog Zakona).


(2)   Ako je trgovac pravno lice, za prekršaje iz stava (1) ovog člana kaznit će se i
odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 1.000 KM.


Član 127. 


(1)   Novčanom kaznom u iznosu od 4.000 KM do 8.000 KM kaznit će se za prekršaj
trgovac, ako:


a)   ne prodaje proizvod, odnosno ne pruža usluge svim potrošačima pod istim uvjetima
(član 7. stav (2) ovog Zakona);


b)   u prodajnu cijenu ne uključi sve poreze, doprinose i takse i ako prodajna cijena nije
jednaka prodajnoj cijeni iz knjige popisa (član 11. stav (2) ovog Zakona);


c)   prodaje proizvod koji zbog svojih svojstava ne odgovara uobičajenoj upotrebi ili
propisanom kvalitetu (član 14. stav (3) ovog Zakona);


d)   prilikom prodaje proizvoda, potrošaču ne osigura propisane dokumente, oznake,
podatke i deklaraciju, te spisak vlastitih i ovlaštenih servisa (član 16. ovog Zakona);


e)   je omot škodljiv za zdravlje (član 17. stav (4) ovog Zakona);


f)   u slučaju nedostatka na proizvodu, na zahtjev i po izboru potrošača, ne postupi u
skladu s odredbama člana 18. ovog Zakona;


g)   kod usluge koju je obavio nepravilno ili djelimično ne postupi u skladu s odredbama
člana 19. stav (1) ovog Zakona;


h)   izgubi ili uništi proizvod koji je potrošač dao na popravak, održavanje ili doradu a po
izboru potrošača ne isporuči u roku od osam dana od zahtjeva potrošača novi proizvod s
istim svojstvima i za istu namjenu ili mu bez odgađanja ne namiri pričinjenu štetu u visini
maloprodajne cijene novog proizvoda (član 21. stav (1) ovog Zakona);


i)   ošteti ili pokvari proizvod koji je primio na popravak, održavanje ili doradu, te o
vlastitom trošku ne popravi oštećenje, odnosno ne ukloni kvar u roku od tri dana, ako se na
taj način ne smanjuje vrijednost upotrebljivosti proizvoda (član 21. stav (2) ovog Zakona);


j)   račun za obavljene telekomunikacione usluge potrošaču ne sadrži sve potrebne podatke
koji potrošaču omogućavaju provjeru ispravnosti obračuna pruženih usluga ili račun za
prodaju energije, vode, telekomunikacionih, komunalnih i drugih usluga ne dostavi
pojedinačno za svaku uslugu (član 36. ovog Zakona);


k)   zahtijeva ili izričito uvjetuje kupovinu proizvoda ili pružanje usluge s djelimičnim ili
ukupnim avansom i isporuči proizvod ili pruži uslugu i nakon prijema avansa, te potrošaču
nakon isporuke proizvoda ili pružene usluge ne obračuna i ne isplati kamate po stopi
poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca, ako je rok isporuke duži od
jednog mjeseca (član 37. ovog Zakona);


l)   potrošaču osim cijene zajedno sa zakonskim zateznim kamatama ne plati i dodatnih 10
% iznosa kupovne cijene za svakih 30 dana kašnjenja (član 47. stav (7) ovog Zakona);


m)    ne isporuči proizvod ili ne pruži uslugu u roku od 15 dana od dana kada mu je
potrošač poslao narudžbu i u protivnom ako potrošaču bez odgađanja ne vrati plaćeni iznos
novca ako je platio avans (član 49. ovog Zakona);


n)   onemogući potrošača da svoje obaveze iz ugovora o potrošačkom kreditu ispuni
prijevremeno ili mu ne odobrava srazmjerno smanjenje ukupnih troškova kredita (član 65.
ovog Zakona);


o)   mijenja ugovorom utvrđenu cijenu kada u ugovoru to nije izričito dopušteno i kada
ugovor ne sadrži podatke za izračunavanje nove cijene (član 83. stav (1) ovog Zakona);


p)   povećava ugovorenu cijenu u periodu od 20 dana prije ugovorenog dana polaska (član
83. stav (4) ovog Zakona);


r)   otkaže ugovor prije polaska i ne obešteti potrošača (član 86. stav (4) ovog Zakona);


s)   ne izvrši ugovorne odredbe i ne obešteti potrošača (član 87. stav (1) ovog Zakona);


t)   potrošač nije u mogućnosti platiti troškove povratka, a organizator ne osigura njegov
povratak (član 88. stav (1) ovog Zakona);


u)   ne osigura za svaki aranžman garanciju kod banke ili osiguravajućeg društva (član 90.
stav (1) ovog Zakona);


v)   oglašavanje proizvoda i usluga nije u skladu s odredbama člana 29. i člana 94. stav (1)
ovog Zakona.


(2)   Ako je trgovac pravno lice za prekršaje iz stava (1) ovog člana kaznit će se i
odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 2.000 KM.


Član 128. 


(1)   Novčanom kaznom u iznosu od 2.500 KM do 5.500 KM kaznit će se za prekršaj
dobavljač, ako:


a)   proizvod stavi u prodaju s deklaracijom koja ne sadrži podatke propisane u članu 23.
stav (4) i podzakonskim aktima iz člana 23. stav (7) ovog Zakona;


b)   za tehnički složene proizvode ne utvrdi i u tehničkom uputstvu ne navede rok
osiguranog servisiranja i osiguranja tržišta rezervnim dijelovima, priborom i drugim
proizvodima bez kojih se taj proizvod ne može upotrijebiti prema njegovoj namjeni (član 26.
stav (1) ovog Zakona);


c)   svoje servise, odnosno ovlaštene servise, servisere i tržište redovno ne snabdijeva
potrebnom vrstom i količinom rezervnih dijelova, pribora i drugih proizvoda bez kojih se
tehnički složen proizvod ne može upotrijebiti prema predviđenoj namjeni (član 27. stav (1)
ovog Zakona).


(2)   Ako je dobavljač pravno lice, za prekršaje iz stava (1) ovog člana kaznit će se i
odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 1.000 KM.


XXI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE 


Član 129. 


(1)   UKZP entiteta uspostavljeni su na osnovu člana 9. Zakona o konkurenciji ("SG BiH",
br. 30/01) i nastavljaju provoditi svoje nadležnosti kako je propisano čl.15., 16. i 17. tog
zakona do 31. decembra 2005. godine.


(2)   Od 1. januara 2006.godine nadležnosti UKZP iz oblasti zaštite potrošača provodit će
nadležni organi entiteta i BD BiH.


Član 130. 


(1)    Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje važiti Zakon o zaštiti potrošača u BiH
("SG BiH", br. 17/02 i 44/04).


(2)    Nadležni organi donijet će propise za provođenje ovog Zakona kao i za provođenje
relevantnih preporuka Evropske komisije u oblasti zaštite potrošača, u roku od šest mjeseci
od dana stupanja na snagu ovog Zakona.


(3)    Entiteti i BD BiH dužni su uskladiti sve propise i druge akte, najkasnije u roku od šest
mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona.


Član 131. 


Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "SG BiH".


--------------------------------------------------------------------------------


PSBiH broj 271/ 06


21. februara 2006. godine


Sarajevo